Dok čitate vijest koja glasi ‘’U Vatikanu obilježeno 10 godina članstva Republike Hrvatske u Europskoj uniji’’, zar vas ne bi iznenadilo da u tekstu nema izjave veleposlanika naše zemlje? U ovom slučaju iznenađenju nema mjesta, jer zahvaljujući predsjedniku Zoranu Milanoviću i premijeru Andreju Plenkoviću (koji se prave važni ističući da su im karijere započele u diplomaciji), Republika Hrvatska NEMA veleposlanika u Vatikanu. A znate li koliko dugo već? Od 9. ožujka 2021. Republika Hrvatska više nema akreditiranog veleposlanika (ili veleposlanicu) pri Svetoj Stolici. Opet sam se sramio kao kršćanin i građanin, ovoga puta čitajući izvještaj IKA-e da je Veleposlanstvo Republike Hrvatske pri Svetoj Stolici 7. srpnja obilježilo 10 godina članstva Republike Hrvatske u Europskoj uniji. Svečanost se održala u crkvi svete Marije Milosne pri Teutonskom zavodu u Vatikanu, u neposrednoj blizini bazilike svetog Petra. Povijest kompleksa Teutonskog zavoda seže u doba Karla Velikog, “oca Europe”. Karlo Veliki je 796. godine, uz dopuštenje pape Lava III., na zemljištu uz to mjesto osnovao hospicij za hodočasnike. Zato se ta crkva smatra crkvom Europske unije u Rimu i Vatikanu te je izabrana kao prikladno mjesto za svečanost.

Počasni gosti bili su mons. Mariano Crociata, biskup Latine i predsjednik Vijeća biskupskih konferencija Europske unije (COMECE), Ivana Maletić, članica Europskog revizorskog suda, nekadašnja zamjenica glavnog pregovarača u pristupnim pregovorima RH s EU-om, i Nj. E. Alexandra Valkenburg, veleposlanica EU-a pri Svetoj Stolici. Svečanosti je nazočio don Marko Đurin, rektor Papinskog hrvatskog zavoda svetog Jeronima, predstavnici Državnog tajništva Svete Stolice, veleposlanici i otpravnici poslova 38 europskih i drugih država te članovi hrvatske zajednice u Rimu. Proslava 10. obljetnice članstva Hrvatske u Europskoj uniji ujedno je bila prvo obraćanje i susret biskupa Crociate s veleposlanicima država članica EU-a pri Svetoj Stolici. U uvodnom obraćanju dr. sc. Branko Jurić, vicerektor Teutonskog zavoda, izrazio je srdačnu dobrodošlicu prisutnima, osobito govornicima, te zahvalu otpravnici poslova Veleposlanstva RH pri Svetoj Stolici Tei Zupičić zato što je Veleposlanstvo za obilježavanje obljetnice izabralo upravo Teutonski zavod i crkvu svete Marije Milosne. A biste li se još malo čudili ako bih vam kazao da se nije pojavio ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić Radman? Čovjek je imao pametnijeg posla: naslikavao se na Forumu u Dubrovniku. Još jednom se nije pokazao ozbiljnim diplomatom.

Hrvatska je, inače, dosad bila ozbiljna. Podsjetimo, nakon prijelaznog veleposlanika Ivice Maštruka, RH za svog prvog predstavnika u Vatikanu imenuje Ivu Livljanića, 11. 3.1992. – 31. 8. 1998. Njega će sutradan naslijediti Marijan Šunjić, 1. 9. 1998. – 31. 10. 2000. Bez dana zakašnjenja tamo stiže i Franjo Zenko, 1. 11. 2000. – 31. 10. 2004. Isto se događa i s Emiliom Marinom, 1. 11. 2004. – 28. 2. 2011. Brzo je stigao i Filip Vučak, 1. 3. 2011. – 31. 10. 2015. Naš posljednji veleposlanik u Svetoj Stolici, Neven Pelicarić, isto ko vurica: 1. 11. 2015. – 8. 3. 2021. I tada kreće show: natezanje konopa s jedne i druge strane provalije u međunarodnu sramotu između dva odrešita i ne baš osobito mudra čovjeka: Zokija i Plenkija. Da se barem trguje, kao u dobra stara vremena, ali ne, oni se fakat natežu. Papa Franjo s vremena na vrijeme pita svog državnog tajnika, kardinala Pietra Parolina, zna li možda kada će stići čovjek iz Zagreba, a ovaj mu odgovara: Vaša Svetosti, žao mi je, ne znamo, pitali smo, ali nam iz njihova ministarstva vanjskih poslova nitko nije odgovorio. By the way: i Davor Stier (Plenkovićev vatikanski may be veleposlanik) također se slikavao u Dubrovniku. Elem, došao je k nama lani kardinal Parolin i nismo imali veleposlanika. Sahranjen je netom papa emeritus, opet bez hrvatskog veleposlanika. Govorio je Franjo svim diplomatima u Sikstinskoj kapeli nakon Nove godine, naravno, tamo nije bilo hrvatskog veleposlanika. Meni se samo čini da bi s tom sramotom trebalo završiti. Čim prije. Dixi et salvavi animam meam.

A sad, zamislimo da katoličke medijske institucije krenu provjeravati istinitost činjenica iznesenih u ovoj kolumni, kako su najavili, bismo li se trebali crveniti od srama mi umjesto Milanović, Plenković i Grlić Radman? Kako su najavili? Da, baš tako. Projekt Hrvatskog katoličkog sveučilišta (HKS) i partnera Hrvatskog katoličkog radija (HKR) i Hrvatskog društva katoličkih novinara (HDKN) ‘’Kritička analiza dezinformacija o vjerskim temama’’ prošao je na javnom pozivu za dodjelu bespovratnih sredstava (cca. 200.000 eura) za uspostavu sustava provjere točnosti informacija u okviru mjere “Uspostava provjere medijskih činjenica i sustava javne objave podataka”, objavila je 4. srpnja 2023. Agencija za elektroničke medije. Projekt provjere dezinformacija u vjerskom prostoru provodit će se idućih 18 mjeseci. Na projektu će sudjelovati 16 doktora znanosti “s bogatim znanstvenim iskustvom u području novinarstva”, kao i osmero članova HDKN-a. Na HKR-u bit će pokrenuta zasebna redakcijska jedinica koja će se baviti provjerom točnosti informacija o vjerskim temama. Super, dakle, neka krenu s viješću koja je poslužila kao povod ovoj kolumni: Tea Zupičić je kazala da je “Hrvatska zahvalna Svetoj Stolici što ju je oduvijek smatrala dijelom europske obitelji”. Zahvalna? Doista? A kako to pokazuje? Akreditiranim veleposlanikom?