U župnoj crkvi u Jasenovcu u petak, 22. ožujka, održan je središnji program tradicionalnog Dana obnove čišćenja pamćenja i spomena mučenika u Požeškoj biskupiji. Molitveno-pokorničko slavlje na tzv. žalosnom petku predvodio je apostolski upravitelj Požeške biskupije biskup Antun Škvorčević. Sudjelovali su (bio je postav mitropolije u punom sastavu) đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit Đuro Hranić, srijemski biskup Fabijan Svalina, srijemski biskup u miru Đuro Gašparović, đakovačko-osječki pomoćni biskup Ivan Ćurić, članovi požeškoga Stolnog kaptola, svećenici Novljanskoga dekanata s novljanskim dekanom, jasenovačkim župnikom Pejom Oršolićem, svećenici iz Pakračkog dekanata, svećenički kandidati iz požeškog Kolegija, jasenovački župljani i hodočasnici iz župa Novljanskog dekanata, među kojima su bili pješaci. Na slavlju je bio nazočan i pakračko-slavonski episkop Jovan Ćulibrk s đakonom Milanom Tomaševićem.

Biskup Škvorčević je istaknuo: “Želimo se molitvom, pokorom, kajanjem i praštanjem približiti nedužnim stradalnicima tijekom XX. stoljeća, iskazati im svoje poštovanje, povjeriti ih Pobjedniku nad smrću, Isusu Kristu i njegovoj ljubavi na križu, koja im jedina može udijeliti istinsko dostojanstvo. Uključujemo u ovaj naš spomen i sve nedužne stradalnike i žrtve rata u Ukrajini i Svetoj zemlji, moleći da se što prije okonča nasilje i uspostavi mir”.

Bio je ovo oproštajni čin biskupa u miru, dok još upravlja Požeškom biskupijom (do ređenja mons. fra Ive Martinovića), premda nije rečeno da se mons. Škvorčević neće i dalje tu i tamo pojaviti u Jasenovcu ako ga delegira novi biskup. Elem, mogao je, ali nije, biti konkretan i prestati se vrtjeti kao maca oko vruće kaše – nije Škvorčević spomenuo ni (mnogima dobre) ustaše ni (mnogima zločeste) ubijene Srbe te Židove, Rome i druge već je, općenito, govorio o grijesima “onih koji su nanosili zlo nedužnim ljudima”.

U homiliji biskup Škvorčević, dapače, kazao je: “Mogao bi netko od vas ovdje u crkvi, ili koji nas prati putem izravnog TV i radio prijenosa pomisliti kako smo se opet okupili u Jasenovcu da bismo se bavili zločinom i zločincima. Smatram stoga prikladnim iznijeti samo nekoliko naglasaka o onom što danas činimo. Na Dan obnove čišćenja povijesnog pamćenja i spomena mučenika, u petak prije nedjelje Muke Gospodnje – Cvjetnice, nazvan ‘žalosni petak’, Požeška biskupija nastoji u svim župama sa središnjim molitveno-pokorničkim programom u Jasenovcu evanđeoski odgovoriti na izazov zla i zločina nanesenih nedužnim ljudima na različitim mjestima stradanja u našoj mjesnoj crkvi. U središtu spomena nisu zločinci pa ni sami počinjeni zločini, nego žrtve totalitarnih sustava XX. stoljeća, kojima iskazujemo svoju pažnju, poštovanje i zahvalnost po modelu ‘čišćenja povijesnog pamćenja i spomena mučenika’ pape Ivana Pavla II., utemeljitelja Požeške biskupije. Želimo molitvom, pokorom, žrtvom, kajanjem, praštanjem i pomirenjem, napose slavljenjem mise postati dionici dinamizma ljubavi koja pobjeđuje zlo i smrt, objavljenog i ostvarenog na Isusovu križu i u njegovoj uskrsnoj pobjedi te u tom svjetlu otkriti dostojanstvo svake nedužne žrtve“.

Prepoznajemo, rekao je biskup, i sve druge nedužne žrtve, pa i na našim prostorima tijekom XX. stoljeća u vrijeme ratova i nakon njih. U ovaj spomen uključujemo sve nedužne žrtve, bilo koje nacije, vjere, ideološkog opredjeljenja ili društvenog statusa, na brojnim mjestima stradanja i u najnovije doba, u obrambenom Domovinskom ratu. “Među žrtvama su brojni kršćani različitih konfesionalnih pripadnosti te se u njihovim stradanjima ostvario ekumenizam svetaca i mučenika, svojevrsno jedinstvo kršćana, kako nas uvjerava papa Ivan Pavao II. u Apostolskom pismu Tertio millennio adveniente”.

Homiliju je biskup Škvorčević završio riječima: “Želimo se danas u Jasenovcu na mjestu stradanja brojnih ljudi, među njima i sedmorice slovenskih svećenika, prisjetiti riječi bl. Alojzija Stepinca, napisanih 19. veljače 1943. kada je jasenovački logor nazvao ‘sramotnom ljagom’, a za ubojice u njemu izjavio da su ‘najveća nesreća Hrvatske’“. Prilično je nekorektno spominjati slovenske žrtve, nekoliko svećenika, a ne i desetke tisuća umorenih Srba te one koji su tu ubijali, ustaše. Budući da je Škvorčević održao ni vrit ni mimo besedu, konkretan je bio vladika Jovan: tko je htio, mogao je primijetiti jasnu poruku.

Nakon popričesne molitve svoju riječ okupljenima uputio je pakračko-slavonski episkop Jovan Ćulibrk, podsjetivši na dva povijesna lika koja su se duhom susrela u Njemačkoj tijekom nacizma: Clemens August Graf von Galen, njemački biskup poznat kao “Lav iz Münstera” i Alexander Schmorell, suosnivač antinacističke organizacije Bijela ruža. Posebno je važan prvi, jer iako se Stepinac nekoliko puta “zakašljao” pred Antom Pavelićem, biskup Von Galen se usred nacističke Njemačke jasno i vrlo otvoreno usprotivio Hitleru kad je počeo ubijati Nijemce koji nisu zadovoljavali rasne, fizičke i mentalne standarde kakve je on očekivao od svog naroda. Tada je Von Galen kao lav digao svoj glas protiv onoga što se smatralo nedostojnim ljudskog bića, a Hitler mu je u svojoj nemoći odvratio da će se obračunati s njim i Crkvom “kad rat završi”. Dodao je kako su biskup Von Galen i Schmorell (ubijen 1943.) ustali za ono što su smatrali da je dostojno kršćanskog čovjeka te smo i mi pozvani poput njih boriti se protiv zla i mržnje koji nas okružuju. Konkretno, bez okolišanja.