Fra Mato Vincetić, župni vikar u Plehanu (samostan u Bosanskoj Posavini) i vojni kapelan u Vinkovcima, koji je predvodio slavlje Mlade nedjelje na Plehanu 20. kolovoza, u propovijedi je koristio govor ili jezik mržnje, pa i islamofobije. Fra Mato je rabio krajnje opasan antimigrantski narativ, prigovarajući papi Franji čak i što migrante naziva „našom braćom, našom braćom i sestrama“ koje trebamo „ljubiti i dati im što požele“.

„Tako vam je to… Ne možemo mi prihvaćati migrante u svoju kuću, dati im sve da rade, a oni onda bezočno, drsko, bezobrazno i bezobzirno dođu i kažu: Ja sam musliman! Moraš mi dati hranu koju ja hoću da jedem. Vidi, molim te!? Došao si iz zemlje, gladan, žedan, gol i bos. Tvoj Bog te ostavio gladnog, žednog, golog i bosog! Došao si ovdje, u moju kuću, gdje je Bog Isus Krist, kojem ja zahvaljujem sve ove blagodati koje imam na zemlji, na Zapadu, i ja zahvaljujem njemu“, rekao je fra Mato, upozorivši da će biti vrlo direktan. „Sad ti meni“, nastavio je, „naturaš svoga Boga! Koji je tebe ostavio gladnog, žednog, golog i bosog, da ja njemu i tebi moram ispunjavati volju. Umjesto da kažeš: Halo, pa vidi se tko je onaj kome mi trebamo zahvaliti svoje bogatstvo, napredak Zapada. Pa Kristu i Evanđelju! Nažalost, Europska unija nema Boga u Ustavu EU-a. Nema Krista i Evanđelja. Odrekli su se. I zato imaju problema jer moraju ispunjavati bezobrazluk onima koji dolaze (…) Zato je Isus ženi (Kanaanke, D. P.) rekao: Halo, ne može to tako. Ne može to tako, ne može to tako…“ nastavio je Vincetić te krajnje zapaljivo dodao: „Ne, ne, ne može! Ostavi se svoga Boga! Priznaj vjeru u pravoga Boga pa ćemo ti onda dati sve. Dobit ćeš sve ovo što i mi imamo. A ne da ja tebi iskazujem ljubav i milosrđe, a ti pljuješ po meni!”

Istoga časa kada se u Sarajevu saznalo za ove prestraše riječi, riječi koje potpuno narušavaju smisao Papina angažmana u dijalogu s muslimanima i u brizi za migrante, oglasili su se provincijal Bosne Srebrene (zajednice kojoj fra Mato pripada) fra Zdravko Dadić i Vrhbosanska nadbiskupija. Poglavar bosanskih franjevaca napisao je da fra Matine stavove o migrantima muslimanske vjere i o pravovjernosti koja se temelji isključivo na (ne)blagostanju, treba smatrati kršćanstvu protivnima, a duhu franjevaštva, posebno višestoljetnom djelovanju bosanskih franjevaca, sasvim stranima: „Napominjemo da Crkva na braću muslimanske vjere gleda s iskrenim poštovanjem (Nostra aetate, 3), a migrante, u svjetlu svetopisamskog, napose Isusovog nauka, smatra svojom braćom i sestrama kojima kršćani ne duguju samo poštovanje nego i konkretnu pomoć. Isusova Radosna vijest, napose njegove zapovijedi ljubavi i milosrđa koje životom želimo ostvarivati, u suprotnosti su s bilo kakvim, osobito nasilnim, osvajanjem i suprematskim odnosno prozelitskim djelovanjem. Isus se nije, kako je (in)direktno u svojoj propovijedi protumačio fra Mato, naslađivao nad mukama žene Kanaanke, nego joj je, naprotiv, pokazao rijetko viđeno suosjećanje, nepredvidivost Božje milosti i izrekao pohvalu veličini njezine vjere – njoj koja je za Isusove sunarodnjake slovila kao nevjernica. Isusova svjesna pristranost prema svim osobama koje pate, kao i njegova patnička žrtva na Križu, trajni su podsjetnik svim ljudima – napose nama kršćanima i katolicima – obveze konkretne blizine i suosjećanja s ljudskim patnjama, u kojima je, vjerujemo, na poseban način Bog prisutan.“

Iz Vrhbosanske nadbiskupije ogradili su se, također 24. kolovoza, od propovijedi fra Mate Vincetića: „Način na koji je tretirana tema migracija te u tome kontekstu i pripadnici druge religijske zajednice, nije u skladu s naukom Katoličke Crkve ni s onim što ona, kako na općoj tako i na mjesnom nivou, provodi u svom djelovanju.“ Poručili su da je „Isus pomagao svima i, kako donosi Evanđelje po Mateju, poistovjetio se sa svakim čovjekom koji je u potrebi kad je kazao: ‘Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta! Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni’ (Mt 25,34-36).”

Izuzetno je važno da su provincija Bosna Srebrena i Vrhbosanska nadbiskupija brzo i jasno reagirale. Vjerna Isusovu nauku, Katolička Crkva slijedi Isusov primjer dobrote prema svima te kroz svoje institucije na razne načine pomaže upravo “gladnima, žednima, strancima, golima i sužnjima”, poštujući pritom njihovo ljudsko dostojanstvo i vjersko uvjerenje. Čini to u ime vlastite vjere u Presveto Trojstvo i u Isusa Krista te naučava da su svi ljudi braća i sestre. Iskreno i najiskrenije treba žaliti i osuditi fra Matine riječi jer su nedvojbeno povrijedile vjerska i ljudska osjećanja drugih. Važno je i da spomenute crkvene institucije podsjećaju svećenike na važnost propovijedi, koja treba biti navještaj i tumačenje Božje Riječi.

Još jednom valja podsjetiti i na riječi pape Franje: „Dozvolili smo da previše migranata umre; ne budimo ravnodušni prema tragedijama, ne zatvarajte vrata strancima, isključivanje migranata iz društva je skandalozno, odvratno i grešno. To je zločin!“ Ne budi lijen, otišao sam provjeriti što je na sve to rekao vojni biskup Jure Bogdan, pretpostavljeni fra Mati koji je, rekosmo, vojni kapelan na radu u Vinkovcima. Ništa! Šuti kao zaliven. Sramota, ništa drugo nego ogromna sramota biskupa Bogdana.