Predsjednik Vlade Andrej Plenković primio je u posjet u utorak, 15. listopada, dan uoči početka jesenskog zasjedanja Hrvatske biskupske konferencije, članove Stalnog vijeća HBK-a (a ne, što bi bio red, biskupsku Komisiju za odnose s državom, naime, u toj Komisiji ne sjedi kardinal Josip Bozanić!). Kako je u Banskim dvorima u svom pozdravnom govoru rekao predsjednik HBK-a, nadbiskup zadarski mons. Želimir Puljić, Plenković je u dopisu od 10. listopada 2019. uputio poziv i prijedlog za susret u sjedištu Vlade. Nije Crkva tražila sastanak, već je premijer k sebi dovukao njeno vodstvo. Nije, pak, riječ o programiranom i planiranom susretu, već o presedanu i ad hoc zamišljenom potezu, dvojbenom, kako ću pojasniti, kojim Andrej Plenković na ne baš suptilan način traži, ali i dobiva podršku vodstva HBK-a za vlastite političke potrebe i u unutarstranačkim previranjima i na razini političkog spektra, s obzirom na to da je proteklog tjedna Plenković započeo predizbornu kampanju za parlamentarne izbore.

Uz nadbiskupa Puljića, delegaciju HBK-a činili su zagrebački nadbiskup i kardinal mons. Josip Bozanić, nadbiskup đakovačko-osječki mons. Đuro Hranić, biskup porečki i pulski mons. Dražen Kutleša (inače čelnik Komisije za odnose s državom) te biskup hvarski i generalni tajnik HBK-a mons. Petar Palić. S druge strane stola oko kojeg zasjeda Vlada, uz Plenkovića su bili potpredsjednik Vlade i ministar unutarnjih poslova Davor Božinović, potpredsjednik Vlade i ministar financija Zdravko Marić, ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković, ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić-Radman, ministar državne imovine Mario Banožić, ministar zdravstva Milan Kujundžić, ministrica za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku Vesna Bedeković te ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek. Istaknimo da dva važna ministra iz koalicijskog partnera HNS-a, ministar graditeljstva i prostornoga uređenja Predrag Štromar, koji je i potpredsjednik Vlade, te ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak, koji imaju što reći o temama o kojima se razgovaralo, ne samo da nisu pozvani, nego su o sastanku saznali iz medija! Pozvan je i predsjednik Hrvatskoga sabora Gordan Jandroković, čime je postalo jasno da je ovo bio susret moćnika HDZ-a i biskupa.

U Vladinu priopćenju se kaže: “Sastanak je protekao u konstruktivnoj i prijateljskoj atmosferi, a sugovornici su razmotrili aktualna društvena zbivanja te trenutno stanje suradnje hrvatske vlade i Katoličke Crkve. Predsjednik Vlade istaknuo je predanost Vlade u provedbi međunarodnih ugovora sa Svetom Stolicom te se osvrnuo na rad Mješovite komisije HBK-a i RH. Predstavnici HBK-a izrazili su zadovoljstvo sastankom te važnost kontinuiranog dijaloga s Vladom i resornim ministarstvima na brojnim društvenim područjima. Pozitivnim su ocijenili napore Vlade na stvaranju uvjeta za opći gospodarski i društveni napredak, društveni optimizam te uključivo ozračje u hrvatskom društvu, izrazivši spremnost Katoličke Crkve da nastavi tome davati svoj doprinos.”

Osim što su se (nad)biskupi hitro i spremno odazvali Plenkovićevu PR eventu, na susretu se govorilo o ugovorima između Svete Stolice i Republike Hrvatske koje ni jedna ni druga strana, za razliku od SDP-a (Davor Bernardić je obećao da će se to dogoditi ako njegova stranka formira vladajuću koaliciju), ne želi dirati, dakle, revidirati. Dapače, i Plenković i Puljić smatraju da to pitanje treba ostati cementirano. Predsjednik HBK-a kazao je da su ugovori “vidljiva kruna stoljetnih odnosa između hrvatskog naroda i Svete Stolice koji su bili trajni i dobri”, čime je pokazao, baš kao i Kolinda Grabar-Kitarović, da ne shvaća što je to država. Štoviše, nadbiskup Puljić demonstrirao je i da ne razumije princip sekularnosti jer je rekao da “ugovori nisu nikakav povlašteni položaj Katoličke Crkve, nego hrabar povijesni čin traženja novih putova i utiranja novog načina suživota Crkve u sekularnom društvu na temelju najsuvremenijih shvaćanja vjerske slobode”. Naime, ne samo što Ugovori zaista stavljaju Katoličku Crkvu u povlašteni položaju tako što, na primjer, prisiljavaju one koji nisu katolici, osobito ateiste i agnostike, da financiraju njen rad i njene potrebe, a u nekim situacijama stavljaju je izvan zakona, već nije društvo to koje je sekularno, nego to mora biti država.

Neznanje katoličkih prvaka nije novost, dapače, ono raste pa se sada pokazuje i na teološkom terenu. Naime, tijekom nastupne propovijedi u zagrebačkoj katedrali u četvrtak, 17. listopada, novi nuncij u RH, nadbiskup Giorgio Lingua rekao je da su ljudi “spašeni”. Premda je Lingua doktorirao kanonsko pravo, svaki diplomirani teolog, a on to jest, trebao bi znati razlikovati dva pojma fundamentalne teologije: otkupljenje i spasenje. Otkupljenje nije isto što i spasenje. Između tih dvaju pojmova ne stoji znak jednakosti, iako su oni usko vezani jedan uz drugi te jedan bez drugoga, sami za sebe, nemaju prevelika smisla. U čemu je razlika? Otkupljeni jesmo, sigurno, Kristovom žrtvom. Međutim, spašeni još nismo, sigurno.

Elem, demonstrirano neznanje rečenih i drugih (nad)biskupa zaista nije novost (Bozanić je na Bleiburgu jednom kazao da je on “biskup Crkve hrvatskog naroda”, što je primjer kleronacionalizma), ali je novo to što episkopat postaje ključni politički partner Andreja Plenkovića. Premda valja konstatirati da je u 30 godina novije Hrvatske brak HDZ-a i Crkve jedino što je stabilno, jasno je da HBK preskače sva “otvorena pitanja” s Plenkovićem i čini grijeh simonije: naplaćuje svoje usluge, moć i podršku.