U tjednu smo kada se obilježava 28. godišnjica „Oluje“ i tim povodom čitam poruku msgr. Jure Bogdana, vojnoga ordinarija, uz proslavu blagdana Gospe Velikoga Hrvatskoga Krsnog Zavjeta – zaštitnice Vojnoga ordinarijata, Dana pobjede i domovinske zahvalnosti, Dana hrvatskih branitelja i 28. obljetnice vojno-redarstvene operacije „Oluja“, 5. kolovoza 2023., a koja je objavljena u subotu 29. srpnja. Biskupova poruka ima tri dijela: Mir – Božji dar  u našim srcima, Mir – Božji dar u našoj Domovini i Mir – Božji dar cijelom svijetu. Iz drugog dijela poslanice citiram: „Stoga nas koji smo Kristovi vjernici, kršćani, na putu traženja mira, na putu građenja mira, na putu očuvanja mira u našoj Domovini ništa ne smije obeshrabriti. Isus nam je pokazao da je to moguće pa će svima nama papa Franjo poručiti: ‘On želi da budemo krotki, otvoreni, poučljivi, sposobni smiriti svađe i tkati sklad. To je Isusovo svjedočenje i vrijedi više od tisuću riječi i mnogih propovijedi. Svjedočanstvo mira. Zapitajmo se ponašamo li se, mi Isusovi učenici, u mjestima u kojima živimo, ovako: smirujemo li napetosti, obuzdavamo li sukobe? Jesmo li i mi s kime u svađi, uvijek spremni reagirati, eksplodirati, ili znamo odgovoriti nenasiljem, znamo li odgovoriti gestama i riječima mira? Kako ja reagiram?”

Biskup Bogdan navodi riječi pape Franje i u trećem dijelu poruke: „Od kršćana iz svih zajednica želim zatražiti osobito svjedočanstvo bratskog zajedništva koje postaje privlačno i sjajno. Neka se svi dive kako se brinete jedni za druge, kako se uzajamno hrabrite i jedni druge pomažete i pratite na životnom putu: ‘Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge’ (Iv 13, 35)“. Ono što vojni biskup želi istaknuti porukom jest da bez mira gubimo sve pa kaže: „I danas, u današnjim našim uvjetima, mir i jedinstvo u našoj Domovini iziskuje i razbor i vjeru. Od svakoga od nas traži se razborito postupanje, a to znači odgovorno postupanje, postupanje puno zauzetosti za dobro Domovine, za njezin napredak i njezino učvršćenje na svakom polju… To je dug svakog od nas našoj Domovini i svim žrtvama koje su za nju podnesene”.

Lijepo rečeno: razboritost, odgovornost, zauzetost za dobro Domovine, i naglasimo biskupove riječi: za njen napredak i njezino učvršćenje na svakom polju… Kažem, lijepo i nadahnuto. Ali, što? Pratim biskupove poruke, pratim i poruke drugih (nad)biskupa i episkopata u cjelini ili u svojim radnim tijelima – nitko da primijeti moralno rasulo u politikama vladajućih. Dapače, ako je mjeriti ili suditi po angažmanu članova hrvatskog episkopata, moglo bi se reći da su oduševljeni politikama HDZ-a i Vlade s premijerom Plenkovićem na čelu, odnosno da Nacional iz tjedna u tjedan konfabulira, mistificira, izmišlja i laže prezentirajući vam sve veće i veće skandale i korupcionaške afere. Neće biti da je tako. Nacional sve što donosi kompromitantno za HDZ, za vladajuće i za gospodina Plenkovića, dokumentira. Očito gospoda (nad)biskupi ne misle tako. Njima kao da je sve bajno. Stalno vijeće HBK? Ništa ne kaže. Komisija HBK za odnose s državom? Također ništa. Predsjednik HBK Kutleša? On je još na medenom mjesecu. Komisija HBK Iustita et pax? Niente! Eh, da, kada već spominjem Komisiju za pravdu i mir, hajmo pogledati kada su se posljednji puta javili nekakvom domaćom temom… Bilo je to 23. lipnja 2021., izjavom pod naslovom „Zdravlje žena ne može se poistovjetiti s nepostojećim pravom na pobačaj – Osvrt na Matićevo izvješće koje nema nikakve pravom obvezujuće osnove“ (riječ je o izvješću zastupnika Europskog parlamenta Freda Matića: „The situation of sexual and reproductive health and rights in the EU, in the framework of women’s health“ (2020/22 15(INI)) ). Dakle, pune dvije godine za Komisiju đakovačko-osječkog nadbiskupa Đuru Hranića nema potrebe da se zbog prilika u Hrvatskoj javi jer našom zemljom samo teku med i mlijeko.

Što bi pak značilo ili pretpostavljalo „razborito postupanje“ odnosno „odgovorno postupanje, postupanje puno zauzetosti za dobro Domovine“? Ja (nad)biskupima skrećem pozornost da bi to zahtijevalo da se očituju u povodu stanja permanentne nestabilnosti i sve veće korupcije. Nije da nisu to radili u prošlosti. Pa i Komisija Iustita et pax je zbog nereda u državi znala progovoriti. U Katoličkom katekizmu Osma zapovijed (Krasti nećeš) propisuje primjenu pravičnosti i ljubavi za bližnjega u upravljanju zemaljskim dobrima i plodovima ljudskog rada. Pravo na privatno vlasništvo ne dokida sveopću namjenu dobara. Svaki način nepravična uzimanja, jednako kao i nepravične upotrebe drugoga, počinjena je krađa. Odšteta za ukradeno neodložna je. Ona obvezuje i na povrat otete imovine… U naše dane krađa je poprimila neslućene razmjere rođene iz zamršenosti i gigantizma modernih ekonomija ali i zbog gramzljivosti političara. Ako (nad)biskupi o tome ne govore ispada da je sve u redu s našom državom. Ako vojni biskup Jure Bogdan šeta s vojnicima, policajcima ili s vatrogascima, kako vidjesmo na posljednjem hodočašću Gospi Sinjskoj, i ne kaže im da nikoje društvo se ne bi smjelo miriti s krađom, a kamoli hrvatsko, koje oni brane, i koje je skupo platilo slobodu i mir, ne biva li i on suučesnikom moralnih satrapa?

S indignacijom odbijam šutnju episkopata. I ovog ću se tjedna prisjetiti palih branitelja i mog nestalog brata Branka, pripadnika 4. brigade HV-a. Zar im se Plenković i družba zahvaljuju na žrtvi nedopustivim radnjama, karijerizmom, izvrtanjem zakona i kojekakvim financijskim i drugim skandalima?!