Mora biti jasno, kako naglašava Ivo Josipović, da nijedna država i nijedan narod nisu genocidni. Nije genocidna ni Srbija ni Srbi kao narod. Važno je da to uvide i episkopi Srpske pravoslavne Crkve

U tradicionalnoj Vaskršnjoj poslanici Srpske pravoslavne Crkve, patrijarha Porfirija i svih episkopa – a koju nije pisao sam patrijarh srpski (koji je sasvim sigurno nešto i redigirao, dodao, na primjer, spominjanje akutne teme nasilja nad ženama), već je u njenom stvaranju sudjelovalo više ljudi, i to ne samo Informativne službe u patrijaršiji – naći će se, nažalost, i pretjerivanja. Za ovu kolumnu, pogotovo što Nacional donosi vrlo važan, nastupni intervju na nekom hrvatskom mediju gospođe ambasadorice Srbije u Hrvatskoj Jelene Milić (koja se ekstenzivno osvrnula na najavljenu rezoluciju o Srebrenici u UN-u), izdvojit ću, po meni, nepotrebnu grešku u poslanici SPC-a, uz napomenu da je već nastupilo vrijeme kada bi Informativna služba patrijaršije trebala biti ekipirana kadrovima sposobnima takve pogreške primijetiti i maknuti iz pojedinog teksta. Sporna rečenica glasi ovako:

„Zbog toga danas snažno podižemo svoj glas i ukazujemo na apsolutnu neistinu i pokušaj nebivalog istorijskog revizionizma, u kome se nastoji da prostom inverzijom srpski narod, žrtva višestrukih genocida i etničkog čišćenja, bude proglašen za počinioca genocida.“

Autori poslanice sa žaljenjem podsjećaju sve na činjenicu da je svijet u kojem živimo zaboravio genocid nad srpskim narodom u dvadesetom stoljeću (za trajanja NDH), kao i zločine u vjekovima koji su mu prethodili. Budući da se referiraju i na zločine „nad srpskim narodom u okolici Srebrenice“, počinjene između 1992. i 1995. u općini Bratunac i drugdje, nema sumnje da je ovdje navedena, a meni sporna tvrdnja napisana u vezi konačnog prijedloga rezolucije kojom se 11. srpnja želi proglasiti Međunarodnim danom sjećanja na genocid u Srebrenici, a upućen je predsjedniku Generalne skupštine UN-a Dennisu Francisu i svim stalnim misijama u UN-u, kako je 1. svibnja objavio ambasador Bosne i Hercegovine (BIH) pri UN-u Zlatko Lagumdžija. Ako sam do završnog drafta te rezolucije stigao u par klikova (objavljena je na portalu Radija Slobodna Europa), ne vidim zašto je se nisu potrudili pročitati djelatnici Info službe patrijaršije. Tako bi u konačnom prijedlogu akta vidjeli da se Srbi u rezoluciji ne spominju, a kamoli da bi bilo riječi o genocidnosti srpskog naroda!

Što kaže prijedlog rezolucije? U finalnom tekstu navodi se odluka UN-a „da 11. srpnja/jula proglasi Međunarodnim danom sjećanja na genocid u Srebrenici 1995. koji će se obilježavati svake godine“. UN, kaže se u tekstu, „osuđuje bez rezerve svako poricanje genocida u Srebrenici kao historijskog događaja i poziva države članice da očuvaju utvrđene činjenice, uključujući i kroz svoje obrazovne sisteme, razvijanjem odgovarajućih programa, također u znak sjećanja, u cilju sprječavanja poricanja i iskrivljavanja činjenica te pojave genocida u budućnosti“.

„Također“, navodi se dalje, UN „bez rezerve osuđuje radnje koje veličaju one osuđene za ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i genocid od strane međunarodnih sudova, uključujući one odgovorne za genocid u Srebrenici“. Naglašava se i važnost završetka procesa pronalaženja i identifikacije preostalih žrtava genocida u Srebrenici i prema njima dostojanstvenog pokopa i poziva na nastavak procesuiranja onih počinitelja genocida u Srebrenici koji se tek trebaju suočiti s pravdom. Rezolucijom se „poziva sve države da se u potpunosti pridržavaju svojih obaveza prema Konvenciji o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida, kako je primjenjivo, i međunarodnom običajnom pravu o sprječavanju i kažnjavanju genocida uz dužno poštovanje relevantnih odluka ICJ-a“. Od glavnog tajnika UN-a traži se da „uspostavi program informiranja pod nazivom ‘Genocid u Srebrenici i Ujedinjeni narodi’, počevši sa svojim aktivnostima i pripremama za 30. godišnjicu 2025. godine, i dalje traži od glavnog tajnika da skrene pažnju na ovu rezoluciju svih država članica, organizacija sistema Ujedinjenih naroda i organizacija civilnog društva za odgovarajuće poštovanje“.

Kada se prije devet godina odlučivalo o rezoluciji o genocidu u Srebrenici u Vijeću sigurnosti UN-a, za neusvajanje dovoljan je bio veto Rusije. Ovoga puta, na Generalnoj skupštini, ne postoji mogućnosti ulaganja veta za blokiranje donošenja rezolucije. Usprkos presudama međunarodnih sudova, službeni Beograd i vlasti Republike Srpske negiraju da je u Srebrenici u srpnju 1995. godine počinjen genocid. Tijekom svibnja se očekuje glasanje o rezoluciji u UN-ovoj Općoj skupštini koja se sastoji se od 193 zemlje članice s jednakim pravom glasa, a za usvajanje rezolucije potrebno je 97 glasova.

Za zločine u Srebrenici više od 50 osoba je osuđeno na oko 700 godina zatvora. Od dvadeset presuda MKSJ-a za zločine počinjene u Srebrenici, sedam uključuje i presude za zločin genocida. Bivši visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini Valentin Inzko, koristeći bonske ovlasti, nametnuo je 23. srpnja 2021. dopune u Krivičnom zakonu BiH kojima se zabranjuje i propisuje kazna za negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca. Mene u pisanju ove kolumne ne zanima intenzivno lobiranje predstavnika Srbije ili vlasti Republike Srpske u BiH kako bi se spriječilo izglasavanje rezolucije, meni smeta što se to lobiranje našlo i u crkvenom dokumentu o Uskrsu/Vaskrsu i, kako sam napisao, što se koriste nekorektne i neistinite tvrdnje. Mora biti jasno, kako naglašava Ivo Josipović u intervjuu za beogradski portal Radar, da nijedna država i nijedan narod nisu genocidni. Nije genocidna ni Srbija ni Srbi kao narod.