Svečano i dostojanstveno proslavljena je u nedjelju, 31. ožujka, svetkovina Uskrsnuća Gospodinova u svim crkvama u Hrvatskoj, ali posebno se izdvajaju riječi riječkog nadbiskupa Mate Uzinića. Dok se većina (nad)biskupa javila standardnim, pomalo već dosadnim propovijedima u kojima se iznosi katekizam, ne uviđajući ono što papa Franjo poručuje na Uskrs u poruci „Urbi et orbi“, da Riječ Božju treba konkretizirati, mons. Uzinić je opet bio aktualan kakav je i inače tijekom biskupske službe. Papa Franjo se sjetio svih žarišta, svih žrtava rata, čak je progovorio o zemljama Zapadnog Balkana želeći im što skoriju integraciju u Europsku uniju.

Podsjećajući u propovijedi na prazan Isusov grob u koji se spustio Petar s drugim učenicima, mons. Uzinić istaknuo je važnost praznog Kristova groba za vjeru kršćana. “Potrebno nam je otkriti i zašto je Isusov grob ostao prazan. Drugim riječima, nisu nam dovoljni tek svjedoci praznoga groba. Trebaju nam i svjedoci Isusova uskrsnuća”, kazao je.

Da vidimo kako svjedoči nadbiskup Uzinić.

“Želimo li da se svjedočanstvo o Isusovom praznom grobu i danas nastavi, potrebno je da i mi, mi Crkva i mi kršćani, budemo svjedoci ne samo riječima nego i životom. Slaveći Uskrs i propovijedajući pobjedu života nad smrću, i mi s Isusom trebamo ustati iz groba i postati novi ljudi, ljudi uskrsnuća”, kazao je nadbiskup. Zatim je bio više nego konkretan. Upozorio je na granice koje postoje i koje isključuju druge. “Sjetimo se onih predrasuda koje imamo o drugima, u Crkvi i izvan nje, i bit će nam sasvim jasno o kojim sužavanjima se radi. Jedno od sužavanja je i naša kršćanska podjela na više Crkava, koja se osobito snažno osjeća kada odvojeno slavimo Uskrs. Ali ima i drugih. I uvijek će ih biti. I zato je uvijek ponovo potrebno širiti svoje srce i pročišćavati svoj pogled. I stvarati uvjete da u Crkvi za sve može biti mjesta. Ali i da kao kršćani činimo ono što možemo da bi i u društvenopolitičkoj zajednici čiji smo dio za sve bilo mjesta”, rekao je Uzinić.U tom smislu nadbiskup je podsjetio na potrebe osoba s invaliditetom i njihovih obitelji da Crkva bude i njihov dom. Kazao je da se kršćani trebaju zalagati za to da takva, uključiva, bude i naša društvenopolitička zajednica. Da bi se to dogodilo, nije, međutim, dovoljno o tome samo govoriti. Želimo li biti svjedoci uskrsnuća, i u Crkvi i u svijetu, moramo to što govorimo ponajprije sami prvi živjeti kako bi Isus Krist, naš uskrsnuli Gospodin, mogao nastaviti hodati i našom zemljom čineći dobro i pobjeđujući svako zlo, kazao je Uzinić.

Da to nije poza, govori i nadbiskupova gesta na Veliki četvrtak. “Neka nam Gospodin pomogne da, nasljedujući njega, znademo ‘oprati noge’ osobama s invaliditetom, ali i da dopustimo da i one nama to učine”, rekao je riječki nadbiskup uoči obrednog pranja nogu na misi Večere Gospodnje 28. ožujka u riječkoj crkvi Uznesenja Marijina. Među simboličnih 12 apostola kojima je nadbiskup oprao noge bilo je 11 osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju te jedna osoba koja skrbi o njima u jednoj od specijaliziranih ustanova.

“Ne samo da mi njima možemo i moramo pomoći, nego moramo dopustiti da i oni nama pomognu i daju ono najbolje što imaju”, poručio je. Pozvao je na provođenje inkluzivnog pastorala podsjetivši na jasne smjernice Dikasterija za laike, život i obitelj iz dokumenta “Crkva je naš dom”. Osobe s invaliditetom i djeca s teškoćama u razvoju imaju svoje mjesto u Crkvi i mogu puno toga dati. “Strah i predrasude najveća su prepreka u njihovu prihvaćanju, veća od fizičkih prepreka”, rekao je nadbiskup. Za ovu priliku ipak je bilo nužno ukloniti i fizičku prepreku i postaviti pristupnu rampu za osobe u kolicima na ulazu u crkvu. No to je ujedno bio i poziv svim župnicima da pokušaju i druge župne crkve prilagoditi pristupu osobama u kolicima.

“Izlazak iz ropstva, put prema slobodi, nije samo oslobođenje od fizičke zarobljenosti. Ona može i postojati, a da ipak možemo biti slobodni, kao što je to slučaj s osobama s invaliditetom”, rekao je nadbiskup. Jedna od zarobljenosti osoba s invaliditetom i njihovih obitelji je zarobljenost strahom i predrasudama, istaknuo je nadbiskup Mate.

Pozvao je na prevladavanje tih predrasuda kako bi osobama s invaliditetom bilo omogućeno da se u Crkvi osjećaju kao u svom domu. “Zbog toga je potrebno ukloniti prepreke koje postoje. One mogu biti fizičke, poput ovih stepenica na ulazu u crkvu, ali postoje i druge koje treba prevladati. Puno važnije od fizičkih je prevladati prepreke koje postoje u našem mentalitetu”, pojasnio je. Tu je važno prepoznati osobe s invaliditetom kao one koje nam mogu nešto dati. Mislim da se u tu poruku jako lijepo uklapa ovaj evanđeoski ulomak o pranju nogu.

Teško se oteti dojmu da su mnoge propovijedi u našim crkvama, poglavito one (nad)biskupa o velikim zgodama i svetkovinama, kao da ih je napisala umjetna inteligencija ili bot, podsjeća teolog Dalibor Milas. “To što bi se broj onih koji su sposobni uočiti razliku između generirane propovijedi o ljubavi jednog AI bota i nedjeljne propovijedi nekog crkvenog velikodostojnika doista mogao mjeriti u promilima, ne govori toliko o genijalnosti AI aplikacija koliko o (ne)kvaliteti naših propovijedi danas”, napisao je Milas na vjerskom portalu Točkazarez. Nažalost, o Božiću i o Uskrsku slušamo, uglavnom, suhoparne, dosadne propovijedi. Malo je onih inkluzivnih, iz srca kazanih i potrebnih kao ove koje je izrekao riječki nadbiskup Uzinić o Vazmu.