Sveta Stolica želi da hrvatski episkopat poduzme konkretnije ekumenske korake i poboljša suradnju s vladikama Srpske Pravoslavne Crkve. Hajdemo ovo pojasniti. Na 62. plenarnom zasjedanju Sabora HBK-a koje je pod predsjedanjem zadarskog nadbiskupa Želimira Puljića održano prošlog tjedna u Zagrebu (13. i 14. travnja), bilo je riječi o konkretnim ekumenskim koracima premda se iz izvještaja to nije moglo nazreti. Javljajući o početku zasjedanja, Informativna katolička agencija (IKA) je prenijela pozdravne riječi predsjednika Puljića koji je i najavio teme plenarnog zasjedanja. Puljić, ako je vjerovati IKA-i, nije spomenuo ekumenizam što nas navodi na tri moguća zaključka: ili je ta vijest loše napisana pa je izostavljena odnosno zanemarena tako važna stvar (moguće, jer IKA često slabo izvještava), ili je nadbiskup Puljić to preskočio (manje vjerojatno), ili je netko poput apostolskog nuncija u RH Giorgio Lingua (koji je već dva puta bio u Jasenovcu) ili predsjednika Vijeća za ekumenizam HBK, mons. Antuna Škvorčevića (koji je nunciju bio domaćin u Jasenovcu: u župi, a pratio ga kod monahinja i pod Kamenim cvijetom), stavio temu na dnevni red ili pripremio teren za razgovor o toj temi (vrlo vjerojatno).

U službenom priopćenju sa zasjedanja koje je donijela IKA, pak, čitamo da je ‘’istaknuta vrijednost ekumenskih nastojanja (…) na tragu Dekreta II. vatikanskog sabora o jedinstvu kršćana Unitatis redintegratio…’’. Ta opća mjesta je sve što se do tada sa službenih kanala moglo pročitati. Dan nakon zasjedanja, u četvrtak 15. travnja, saznali smo da je tema o ekumenizmu ipak bila važna točka susreta HBK. Jedna od središnjih tema emisije ‘’Aktualno’’ Hrvatskoga katoličkog radija (HKR), u kojoj su gostovali predsjednik HBK i generalni tajnik Krunoslav Novak bila je i ‘’susreti hrvatskih biskupa s episkopima SPC-a’’. To znači da se govorilo i o prošlim, ali i o budućim susretima hrvatskih biskupa i srpskih episkopa.

Tog smo četvrtka dobili potvrdu da je temu ako ne nametnula, onda potaknula Sveta Stolica koja već niz godina od hrvatskih biskupa traži ažurnost. Čitatelji koji prate moje kolumne pamtit će da sam u nekoliko navrata pisao o pismu koje je u Vatikanu 8. travnja 2015. potpisao Državni tajnik Svete Stolice, kardinal Pietro Parolin (Broj: 3342/14/RS), a upućeno je predsjedniku Hrvatske biskupske konferencije, zadarskome nadbiskupu mons. Želimiru Puljiću. Kardinal Parolin je tada Puljića zamolio da se potrudi kako bi episkopat doprinio da se stvori ‘’klima sa što manje tenzija i polemika’’!

Šest godina nakon toga, Puljić na HKR-u mudruje o ‘’koncilskim smjernicama o ekumenizmu’’ umjesto da je požurio, kao što je to učinio beogradski nadbiskup Stanislav Hočevar (14. travnja u Patrijaršijskom dvoru u Beogradu), službeno pohoditi patrijarha Porfirija i prijeći na konkretne stvari jer je Porfirije već tri puta bio u Zagrebu nakon izbora za patrijarha. Doduše, spominje Puljić susret predstavnika HBK-a i episkopa SPC-a koji imaju sjedište svojih eparhija na teritoriju RH u Požegi (17. siječnja 2019.), ali ne govori o tada važnoj zajedničkoj izjavi i, naravno, preskače da je netko iz HBK pokušao opstruirati tada započeti proces time što je, odmah nakon objave Požeške izjave, pustio u javnost privatno i vrlo grubo pismo HBK prethodnom patrijarhu Irineju (potpisano, koje li simbolike, na dan pada Vukovara, 18. studenoga 2018.) nakon čega je nastupilo zahlađenje odnosa.

Puljiću novinarka HKR-a informacije izvlači vadičepom i tako saznajemo da je apostolski nuncij Lingua govorio o potrebi novog susreta biskupa i vladika, ne precizirajući datum (Puljić je rekao da se datum ‘’traži’’), odnosno da je prenesena želja kardinala Kurta Kocha, predsjednika Papinskog vijeća za jedinstvo kršćana, da ‘’mi na hrvatskom terenu pokušamo te odnose ostvarivati’’.

Predsjednik HBK, vidi se na videosnimci intervjua za KHR, nije baš veseo i poticajan kada kaže: ‘’Mi smo ovdje ponekad blokirani zbog sukoba – prijeratnog, ratnog i poratnog. No Crkva ne može biti zaustavljena i blokirana u traženju što boljih i što kvalitetnijih odnosa s braćom koja vjeruju u istoga Isusa Krista, osobito s pravoslavnima’’, pak se nada da će Porfirije ‘’ostati otvoren’’, što bi moglo značiti da i Puljić priželjkuje da bi s novim patrijarhom moglo doći do ‘’mekšeg’’ razgovora između HBK-a i SPC-a oko Stepinca.

Što je, pak, ‘’procurilo’’ mimo Puljićevih izjava? Uvijek poduzetni i praktični požeški biskup Škvorčević (zadužen da u HBK-u artikulira ‘’ekumenska gibanja’’), smatrao je da bi bilo dobro da episkopi dođu na prošlotjedno zasjedanje HBK, što je pohvalna gesta, ali je ‘’zaboravio’’ da bi u toj dvorani sjedio i katolički biskup Vlado Košić koji neprestance ratuje sa SPC-om, temeljito tu Crkvu vrijeđa, a u Sisku promovira neoustašku ‘’Hrvatsku pravoslavnu crkvu’’.

Najrealnije i najlogičnije bi bilo da predsjednik HBK, zagrebački nadbiskup i kardinal Josip Bozanić, te ostali metropoliti i ključni ljudi kao što su Škvorčević i tajnik HBK Novak, kao znak poštovanja i korektnosti, pošto je prethodni susret bio na ‘’katoličkom terenu’’, idući susret planiraju tako da pohode patrijarha Porfirija tamo gdje on još uvijek upravlja Mitropolijom zagrebačko-ljubljanskom, u Zagrebu, a najpraktičnije mjesto za takvo nešto bi bio kompleks manastira i gimnazije na Svetom Duhu gdje bi patrijarh Porfirije kao dokazano dobar domaćin mogao podijeliti radost Vaskrsa i trpezu s braćom katolicima koji bi nakon radnog i čestitarskog ručka prešli s riječi na djela.