Premijer i predsjednik HDZ-a Andrej Plenković u nedjelju je pokazao da i ne shvaća najbolje princip odvojenosti države i Crkve. U Sinju je boravio prije početka 304. Alke, prošetao se gradom i posjetio crkvu Čudotvorne Gospe Sinjske. Tijekom posjeta crkvi premijer i pratnja razgovarali su s gvardijanom koji je u jednom trenutku premijeru rezolutno rekao: “Ajde, klekni tamo i moli se.” Premijer se prvo nasmijao, ali je i poslušao svećenika pa su se i on i svi iz njegove pratnje kratko pomolili. Fra Ante Čovo, kažu, malo se našalio. Ali je premijer ipak poslušao naredbu!

Kako bilo, hrvatsku predsjednicu ne treba goniti da se moli Gospi. U takvoj je panici da bi, da je mogla, a kako bi pokazala koliko je njen posjet Izraelu važna stvar, i izraelskog predsjednika Reuvena Rivlina natjerala da izmoli krunicu dok mu recitira nepodopštine Šefika Džaferovića, člana predsjedništva BiH, i ostalih koje je prozivala za šurovanje s iranskim teroristima i islamistima općenito. A zašto je u panici? Zato što ni ona ne shvaća najbolje kako funkcioniraju stvari između Crkve i države. Ona misli da će biskupi, a ne hrvatski građani, presuditi tko će biti sljedeći stanar na Pantovčaku, ona ili netko od izazivača.

Da nije u frci, Kolinda Grabar-Kitarović ne bi stalno s pozicije šefice države zagovarala Gospu niti bi se prala od optužbi da je ona naredila isusovačkom provincijalu da ušutka patera Ivana Mandurića (izuzetno utjecajnog među desničarima i braniteljima) koji ju je, pak, optužio za izdaju katoličke vjere, plitkoću i zastranjivanje. Podsjetimo, Mandurić se okomio na predsjednicu nakon što je ona u časopisu Gloria priznala da prakticira jogu. “Užasno me žalosti što predsjednica, pričajući o svojoj privatnoj vjerskoj praksi joge, zapravo odvraća narod od katoličke vjere. I tako puše u jedra trendu promicanja joge u škole, sport, i svagdašnji život, koja se inače sve više nameće i katoličkoj djeci, što je za nas veliki problem. Ovaj skandal s promicanjem joge, dakako, posve obezvređuje ono nedavno pjevanje u eter pjesme ‘Krist na žalu’, jer se pokazuje da ono nije potkovano poznavanjem vlastite vjere, te je utoliko bilo obmanjujuće. Ovdje se svakako mora postaviti pitanje, nije li to zastranjenje u vjeri otišlo i dalje, i do koje mjere? I sad kako to ispraviti? Jedino što poželiš je da katolički narod lijepo prepozna ovu duhovnu plitkoću, i okrene se tome da pokuša pronaći nekoga drugoga tko razboritije i autentičnije živi domoljubne i kršćanske vrijednosti – ako takav postoji ili ako se takav pojavi? Tko ne razumije narod, i tko nema iste ideale, ne može ga ni voditi”, napisao je Mandurić.

Tada je nastala tarapana. Postavilo se pitanje kako neutralizirati šatoraškog svećenika čiji je glas u desnim krugovima jako utjecajan. Presjekao je Mandurićev poglavar, o. Dalibor Renić S.J., koji je izjavio da je intervencija o. Mandurića od 27. srpnja „u svezi s kampanjom za predsjedničke izbore koja traje u Hrvatskoj, a o čemu se nije prethodno konzultirao s vodstvom provincije, izvor razdora“, da je ona „uvredljiva za osobe“ i potencijalno štetna za apostolat Družbe Isusove, zbog čega je o. Mandurić „bez oklijevanja i s razumijevanjem prihvatio uputu provincijskog poglavara da na određeno vrijeme obustavi aktivnost na društvenim mrežama“.

Gospođa predsjednica je tada stala dokazivati dvije stvari: a) da je vjerna kći Katoličke Crkve (što se najbrže dokazuje pobožnošću Blaženoj Djevici Mariji, od Nazareta, gdje je svašta nadrobila, pa čak i da je tu „rođeno kršćanstvo“, pa sve do Sinja gdje se bacala na koljena pred brojnim snimateljima) i b) da ona nije naredila gašenje Mandurićeva profila na Facebooku.

To dvoje stala je ponavljati na upadljiv način. Bilo je očito da je nesigurna i u strahu. Za Jutarnji list morala je odgovoriti i na pitanje ne boji li se da neće imati potporu Crkve nakon slučaja Joga koji je potencirao pater Mandurić. Rekla je da, kao predsjednica, ne želi ulaziti u raspravu ni s jednom vjerskom zajednicom „jer su vjerske zajednice odvojene od države“. Kao vjernica, dodala je, „kažem da je vjera moja privatna stvar, moja duhovnost i svjetonazor od najranijeg djetinjstva. O mojoj vjeri i mojoj duši sudit će Bog.“

Nije shvatila, dakako, da živi i radi u stalnoj kontradikciji jer se sve vrijeme događa da demonstrira svoju pobožnost, dok nastupa kao šefica države, ponavljam, od Nazareta do Sinja (o Međugorju da i ne govorimo). Šefica države još jednom je imala potrebu istaknuti da se, kada se pojavila vijest da je navodno tražila ukidanje „nekog“ FB profila, na to „sukladno Osmoj Božjoj zapovijedi (kojom se zabranjuje laganje, op. a.) trebalo reagirati“. Drugim riječima, pozdravila je odluku provincijala Renića i pokušala je sa sebe skinuti svaku sumnju.

Karikaturalno je već koliko se predsjednica trudi isticati da je pobožna i da se moli („svakoga jutra i večeri i zahvalim Bogu na zdravlju (…) U tom članku u Gloriji rekla sam kako se pomolim“) i koliko želi relativizirati kritike koje dolaze od prezbitera s obzirom na to da „vjeruje u hrvatski narod“. „Ne podcjenjujem hrvatske građane. Oni će sami prepoznati što sam učinila“, dodala je. Što se, pak, crkvene hijerarhije tiče, predsjednica i njoj šalje poruku: „Ja sam u komunikaciji s Crkvom jer sam vjernica. Nemam svog predstavnika za odnose s vjerskim zajednicama jer sam izravno povezana s njima.“ Bilo bi bolje da je KGK izravno povezana s Ustavom, ali, eto, možda očekujemo i tražimo previše.