Zar oni koji prozivaju patrijarha misle da bi rekao da je vidio “duboko problematična” Stepinčeva pisma papi Piju XII. ako nije siguran da su to novi dokumenti, do sada neobjavljeni?

U središnjem Dnevniku HTV-a u petak, 19. ožujka, emitirani su naglasci intervjua koji je mitropolit beogradsko-karlovački i patrijarh srpski Porfirije dao novinaru Draganu Nikoliću (još jedan u nizu onih televizijskih novinara koji nisu u stanju spontano postaviti pitanje, već sve moraju čitati s papira). “Hrvatsku neću napustiti i nisam je napustio”, poručio je poglavar Srpske pravoslavne Crkve koji će neko vrijeme ostati upravitelj Mitropolije zagrebačko-ljubljanske. Među ostalim, rekao je kako vjeruje da političari koji danas vode Hrvatsku čine sve kako bi svi njezini građani, uključujući i hrvatske Srbe, ostvarili svoja prava.

Upitan o patrijarhu Irineju i njegovim stavovima oko kanonizacije kardinala Alojzija Stepinca, Porfirije je kazao da je Irinej samo izrazio nedoumice u vezi s kanonizacijom Stepinca te da je potom formirana Komisija, ne samo kao izraz odluke pape Franje, nego kao produkt dogovora između Irineja i pape Franje. “Mi smo imali plodan rad u toj komisiji. Nažalost, svaka strana je ostala na svojim pozicijama”, rekao je Porfirije. Dodao je (čitam to na portalu HRT-a) da u rukama ima pisma koja je Stepinac upućivao papi Piju XII. i u kojima se zaista mogu naći mjesta koja su “duboko problematična”. “To ne znači da on nije živio u teškom vremenu i da se može sagledavati u crno-bijeloj tehnici, ali bilo kako bilo, rad te komisije bio je veoma plodotvoran. Mi smo razgovarali o nekoj temi koja je u ovom trenutku važna za Katoličku Crkvu, a koja je problem za nas, vrlo otvoreno, vrlo bratski, bez povišenih tonova i imam dojam da je svatko bolje upoznao razloge one druge strane”, rekao je Porfirije.

Nije trebalo mnogo čekati da krenu prozivanja patrijarha u hrvatskim medijima. Navodim samo dva najradikalnija iz relevantnih medija (a bit će ih zasigurno još). Komentator Večernjeg lista Darko Pavičić piše: “Vrati li se patrijarh Porfirije na onaj svoj stav da je kardinal Stepinac ‘svetitelj (svetac) Katoličke Crkve’ i da je to njezina interna stvar te da se druge crkve nemaju pravo u njega miješati, nastavit će izgrađivati isti onaj duh odnosa koji je izgrađivao dok je stolovao u Zagrebu. Nastavljajući tragom svoga prethodnika Irineja, vrlo brzo upast će u raskorak, a što nimalo ne odiše duhom zajedništva i međusobnog dijaloga i razumijevanja koje je uspostavio s katolicima i Katoličkom Crkvom dok nije otišao za patrijarha u Beograd. Pa ima li doista Stepinčeva pisma koja je spominjao, bilo bi dobro javno ih objaviti kako bi ih povjesničari mogli objektivno analizirati.”

Pavičić, zapravo, nastavlja utabanim koracima kleronacionalista poput pokojnog gospićkog biskupa Mile Bogovića, bivšeg dominikanca Jure Krište (člana hrvatskog dijela Mješovite komisije o Stepincu), postulatora Stepinčeve kauze Jurja Batelje, umirovljenog mostarskog biskupa Ratka Perića i drugih koji papagajski ponavljaju da su sporna pisma Stepinca papi Piju XII. “krivotvorine” (ustaške vlasti odnosno komunista), da otvaranje arhiva Pija XII. istražiteljima (ožujak 2020.) neće donijeti “ništa novoga” (Krišto), odnosno da “do nekih novih obrata neće doći” (Bogović).

Davor Butković, nekadašnja velika komentatorska faca Jutarnjeg lista koja se sada krije pod pseudonimom Ivan Violić na portalu Telegram, traži, pak, od Porfirija da dadne zeleno svjetlo za kanonizaciju Stepinca kako bi postao prihvatljiv, “najpozitivniji svećenik s ovih prostora još od vremena Strossmayera”. Ne bih se želio previše zamarati člancima ljudi koji nemaju kvalifikacije za religiološke analize (i to ne samo zato što nisu za to školovani), a kamoli se zadržavati na krivotvorinama i konstrukcijama poput Butkovićevih, koji čak i izmišlja da je Tito “želio da Stepinac proglasi samostalnu hrvatsku Katoličku Crkvu”, što je notorna laž o kojoj sam u više navrata pisao u Nacionalu, donoseći i dokumente koji tu laž raskrinkavaju. Samo želim ukazati na lavinu nebuloza koju pokreće taj nacionalistički refleks svih onih koji nisu kadri pojmiti jednu suvremenu crkvu, nego za njih ona mora biti “Stepinčeva”. Siroti, ne znaju za dr. fra Tomislava Janka Šagi-Bunića (“Crkva transcendira i mora transcendirati naciju”), ne znaju za Drugi vatikanski sabor, ne znaju za misterij Crkve, ne uspijevaju dokučiti što bi to trebalo značiti “katolička”…

Zar oni koji prozivaju patrijarha smatraju da nije upoznat s predmetom Stepinac? Zar misle da bi za HTV rekao da je vidio Stepinčeva pisma papi Piju XII. koja su “duboko problematična” ako nije siguran da su to novi dokumenti, do sada neobjavljeni? Uostalom, čini se da znam tko je otkrio to nešto u arhivi Pija XII., ono nešto što Mile Bogović, Ratko Perić, Jure Krišto, Juraj Batelja i slični kažu da “ne postoji”. Na stranu to što je idiotski kazati da među kilometrima dokumenata nema nešto što se uopće nisi trudio potražiti, zapanjujući je bezobrazluk onih koji naređuju Porfiriju kako se ima ponašati.

Nadbiskup Stepinac bio je fasciniran činjenicom da je hrvatska država osnovana i smatrao je da je treba apsolutno podržavati bez obzira na rasistički karakter njenih temelja. I to je ta bolna istina koju katolički hrvateki ne žele prihvatiti. Stepinac nije bio klasični kolaborant ustaša, štoviše, znao im se suprotstavljati, ali je radio, riječima pokojnog patrijarha Irineja, što Porfirije samo potvrđuje, “stravične kompromise, kakvih je nažalost bilo mnogo u odnosima Stepinca i njegova klera s Nezavisnom Državom Hrvatskom”. Polako, ljudi, sve će izaći na vidjelo. I to vrlo skoro.