Postoji osjećaj da ni u Crkvi, gdje se propovijeda i nastoji živjeti evanđelje, nema nekog velikog života, da je često to doživljeno na razini obreda i tradicije, da nema žive vjere
Premda oko dvije trećine Švicaraca pripada nekoj vjerskoj zajednici, građani bez vjerske pripadnosti prvi put su najveća skupina u Švicarskoj. S udjelom od 34 posto prvi put su prestigli katolike (32 posto), objavio je 26. siječnja švicarski Savezni zavod za statistiku, a prenosi Sveta Stolica preko portala Vatican News (a IKA kod nas). Dok su se vjerske zajednice posljednjih godina stalno smanjivale, skupina bez vjerske pripadnosti bilježi porast od više od 13 posto od 2010. godine. Građani bez vjerske pripadnosti mlađi su od ostatka pučanstva. Samo 16 posto osoba u dobi od 75 i više godina ne smatra se vjernicima, dok udio u sljedećoj mlađoj skupini stalno raste (s izuzetkom najmlađe dobne skupine od 15 do 24 godine). Proporcionalno, vjerski neopredijeljeni najzastupljeniji su u dobnoj skupini od 25 do 34 godine (42 posto). Ukupno gledajući, više je muškaraca koji ne pripadaju nijednoj religiji nego žena (36 posto naspram 31 posto).
Mnogi su se svoje vjerske pripadnosti odrekli tek kasnije u životu. Glavni razlog odustajanja od vjerske pripadnosti jest što su izgubili vjeru ili je uopće nisu imali (15 posto, odnosno,17 posto). Gotovo trećina nije suglasna s izjavama predstavnika vjerske zajednice. Gotovo trećina građana bez vjerske pripadnosti smatra se duhovnima. Religija ili duhovnost igraju donekle ili vrlo važnu ulogu u određenim situacijama, čak i onima bez vjerske pripadnosti, npr. u teškim životnim trenucima (28 posto) ili u slučaju bolesti (22 posto). Oko 30 posto građana „bez vjerske pripadnosti“ ne vjeruje u Boga, ali vjeruje u „višu silu“.
Ovo donosim jer je protekao još jedan, 64. Teološko-pastoralni tjedan (TPT) u Zagrebu (održan 23. do 25. siječnja u Nadbiskupijskom pastoralnom institutu). Izvještaji s TPT-a su mršavi. Nekada je to na ovim prostorima bio vrlo važan pokazatelj života Crkve. Ovo sada izaziva tugu: poluprazna dvorana, inače manja, na zagrebačkom Kaptolu. Da Katolička Crkva u Hrvatskoj drži do sebe i da je živa i ponosna, da zaista ima misijski duh, ti „dani“ trebali bi se održavati u nekoj velikoj dvorani, možda na Velesajmu. To bi trebalo biti pulsirajuća, potentna stvar. Pravi festival. Ovako, kao da su (nad)biskupi bacili ručnik u ring društva, kao da su prihvatili pokazati da je Crkva, u stvari, beznačajna pojava koja da nema uz sebe HDZ, muku bi mučila. Sve zvoni na uzbunu, ali (nad)biskupi i pastoralni radnici „ne trzaju“: vjera, sve više relativizirana, dominantno postaje identitetsko pitanje. Jedva 30 posto nominalnih katolika u Hrvatskoj vjeruje u ideju „osobnog Boga“. Koncil predmnijeva zrele, osviještene i angažirane kršćane. Toga ima jako malo. Hrvatska klizi u praktični ateizam jer veliki broj odraslih osoba ne osjeća ili zanemaruje važnost vjere u svom životu.
Elem, trlababalan, prošao je TPT a da nisu rekli gdje smo i što smo. Doduše, nadbiskup Dražen Kutleša na otvorenju je kazao (poslije ga se nije čulo) kako se primjećuje “da je briga za spasenje duša, koja je bila tipična za prošla vremena, u Crkvi danas gotovo nestala. Nažalost, došlo je do toga da se pojam ‘spasenje duše’ tumači kao bijeg od odgovornosti za zajedničko dobro, zbog čega se kršćanstvo ponekad promatra kao sebična potraga za spasenjem koja ne služi drugima”, ali nije rekao: hajmo ljudi, radite istraživanja, kao ovi u Švicarskoj ili u Njemačkoj, dajte da vidimo što i kako dalje. Ostavlja se dojam da bi trebalo nastaviti s Crkvom “na autopilotu”, a kurs je nikakav.
Prema istraživanju Eurobarometra o religioznosti u Europskoj uniji, broj nereligioznih osoba u Uniji iznosi 27 posto, od čega agnostici čine 17, a ateisti deset posto. Najveći broj nereligioznih ljudi je u Češkoj – 56 posto, zatim u Nizozemskoj – 52 i Švedskoj – 50 posto. Sve tri velike religijske grupe prisutne u Hrvatskoj – katolici, pravoslavni i muslimani – bilježe manji broj vjernika nego ranije, pokazali su objavljeni rezultati Popisa stanovništva iz 2021. godine. Eksperti kažu kako bi pad bio i veći da ljudi nisu komotni. Paralelno s padom broja religioznih, u Hrvatskoj je porastao broj agnostika, skeptika i ateista. Dok ih je na Popisu stanovništva 2011. bilo 195.893 odnosno 4,57 posto u ukupnoj populaciji, na Popisu iz 2021. ih je 247.149 odnosno 6,39 posto.
Očito postoji jedno nezadovoljstvo temeljnim stavovima koji se na razini hijerarhije prezentiraju u javnosti i koji nisu više prihvatljivi, posebno mlađima, kao što pokazuje slučaj Švicarske. Kako su Hrvati i inače skloni konformizmu, to im se još uvijek zbog jedne opće atmosfere u društvu više isplati deklarirati formalno kao katolici ili kao pripadnici drugih religijskih sistema, jer uputno je na neki način biti pripadnik jednog od postojećih religijskih sistema, govorio je sociolog religije Ivica Maštruko. Zaista, gospodo biskupi, koliko ima(te) realnih vjernika u Hrvatskoj?
U Europi se danas sve više živi praktični ateizam. Riječki baptistički pastor Giorgio Grlj je kazao da ima osjećaj da ni u Crkvi, gdje se propovijeda i nastoji živjeti evanđelje, nema nekog velikog života, da je često to doživljeno na razini obreda i tradicije, bez da vjera uspije prožeti svakodnevicu u dijelu koji zovemo sekularnim. Elem, Krist nikad nije apstraktno govorio ljudima, već uvijek konkretno, egzistencijalno polazeći od života te dijeleći s njima svakodnevni život i poteškoće, kazao je fra Ivica Jurić na TPT-u. Ako ne kreneš prema ljudima otvarajući prostor za susret, ako dociraš s visine, eto ti rezultata.
Komentari