Neposredan mi je povod za kolumnu vijest koju je Koparska biskupija objavila u četvrtak, 26. listopada, a donosi izjavu o inkardinaciji vlč. Marka Ivana Rupnika, bivšeg člana Družbe Isusove: “Svećenik Marko Ivan Rupnik inkardiniran je u Koparsku biskupiju krajem kolovoza. Koparski biskup ga je inkardinirao na temelju dekreta o Rupnikovom otpuštanju iz isusovačke družbe, na temelju Rupnikove molbe za inkardinaciju u Koparsku biskupiju i na temelju činjenice da koparski biskup ne raspolaže nikakvim dokumentom koji bi dokazivao da je Rupnik bio pred crkvenim ili državnim sudom proglašen krivim za zloporabe koje mu se stavljaju na teret. ‘Svatko optužen za kazneno djelo ima pravo da se smatra nevinim dok se na osnovi zakona krivnja ne dokaže na javnoj raspravi na kojoj je imao sva jamstva za svoju obranu’ (Opća deklaracija o pravima čovjeka, čl. 11.1). Sve dok Rupnik pred sudom ne bude proglašen krivim, uživa sva prava i dužnosti dijecezanskih svećenika” (IKA).

Inkardinacija je odredba crkvenog prava da svaki klerik bude ubilježen u “neku partikularnu Crkvu ili osobnu prelaturu ili neku ustanovu posvećenog života” (Kan. 265). Marko Ivan Rupnik ljetos je izbačen iz Družbe Isusove pa je razumljivo da je, budući da je rodom Slovenac (rodio se 1954. u Zadlogu, mjestu u sastavu općine Idrija, regija Goriška, u župi koja pripada biskupiji Kopar), tražio za sebe rješenje u toj slovenskoj biskupiji. Zanimljivo je da njome upravlja biskup Jurij Bizjak (ordinarij od 26. svibnja 2012.), čovjek koji je lani napunio kanonsku dob za umirovljenje (75) jer je rođen 22. veljače 1947. Biskupija nije još kazala čime će se Rupnik baviti, odnosno, hoće li samo formalno pripadati dijecezi i nastaviti raditi diljem svijeta kao renomirani umjetnik (sada više ne i teolog). Zanimljivo je i to kako se Splitsko-makarska nadbiskupija u srpnju hitro potrudila demantirati glasine pokrenute nakon što je biskup u Hvaru Ranko Vidović pokazao dobrodošlicu Rupniku. Zbližili su se kada je Rupnik radio mozaik iza krstionice u solinskoj bazilici Svete Obitelji, a početkom lipnja Rupnik je posjetio Hvarsko-bračko-višku biskupiju i franjevce u Mostaru, dogovarajući nove poslove i nastavak započetih radova uređenja tamošnjih crkava (o čemu je Nacional tada pisao).

Valja pojasniti da je bivši poglavar protjeranog “patera” Marka Rupnika izjavio da su “interne procedure” u Vatikanu spriječile isusovački red da oštrije procesuira osramoćenog svećenika-umjetnika zbog seksualnog, duhovnog i psihičkog zlostavljanja više žena (časnih sestara!). Službenik za komunikacije u isusovačkoj kuriji u Rimu potvrdio je da je izvješće AP-a, temeljeno na otvorenom pismu koje je napisao o. Johan Verschueren, SI, delegat za Međunarodne kuće i djela Družbe Isusove, točan. Zašto Rupnik nije sveden na status laika, valjano je pitanje. Naime, postoji sumnja da je imao protekciju u Vatikanu gdje je ranije bio članom visokih tijela. “Štiti li ga možda Papa isusovac?” pitaju se mnogi.

S tim u vezi valja navesti priopćenje Tiskovnog ureda Svete Stolice objavljeno odmah nakon što je stigla vijest o Rupnikom primanju u kler Koparske biskupije: “U rujnu je Papinsko povjerenstvo za zaštitu maloljetnika skrenulo pozornost Papi kako postoje ozbiljni problemi u postupanju u slučaju o. Marka Rupnika te upozorilo na nedostatak blizine sa žrtvama. Stoga je Sveti Otac zatražio od Dikasterija za nauk vjere da preispita slučaj i odlučio ukinuti zastaru kako bi se omogućilo provođenje postupka. Papa je čvrsto uvjeren da, ako postoji nešto što Crkva mora naučiti od Sinode, to je da pažljivo i sa suosjećanjem sluša one koji pate, posebno one koji se osjećaju marginaliziranima od Crkve”, navodi se u priopćenju.

Dok čekamo da se jednom ukine zastara (listopad 2022.: “Dikasterij za nauk vjere kaže da su događaji u zastari. Suđenje se ne može nastaviti”) i Rupniku ipak bude suđeno, kažimo nužno: dekret o protjerivanju iz Družbe Isusove izdan je zbog, kako su isusovci tada rekli, Rupnikova “tvrdoglavog odbijanja da se pridržava zavjeta poslušnosti” i da se nosi “s glasom tolikih ljudi koji su se njegovim ponašanjem i načinom djelovanja osjetili povrijeđenima i poniženima”. “Prema važećim normama, Rupnik ostaje svećenik bez ikakva izravnog nadzora i hipotetski bi ga mogao staviti u službu neki biskup koji ga simpatizira”, napisali su isusovci. To se i dogodilo.

Da je isusovcima, najprije onima u Sloveniji gdje je Rupnik napastovao redovnice, situacija bila jasna, svjedoči izjava Slovenske biskupske konferencije od 21. prosinca 2022. (koju je potpisao i biskup Bizjak) i iz koje navodim: “Nakon što su poglavari Družbe Isusove potvrdili vjerodostojnost činjenica, osuđujemo sva psihička, seksualna i duhovnička nasilja koja je počinio o. Rupnik, kao i teške zloporabe u sakramentu pomirenja. Podržavamo poglavare iste Družbe u njihovom nastojanju da traže istinu i pravdu (…) Mi smo na strani žrtava.”

Zbog ogromnog talenta umjetnika Rupnika, čak i ako bude osuđen i maknut iz svećeničkog staleža, vjerojatno će pokušati nastaviti s ogromnim poslovima koje provodi po svijetu, osobito u Lourdesu i u bazilici Aparecida u São Paulu, što se smatra najvećim njegovim djelom. A da će hercegovački fratri prijeći preko svega, pa i “seksa u troje u ime Svete Trojice”, i nastaviti poslovati s Rupnikom (u crkvetini s ogromnim zvonikom podignutim u inat muslimanima), dao bih se kladiti da ti fratri uživaju u zlatu koje ih okružuje dok, kakti, Boga mole.