Mostarsko-duvanjski biskup Ratko Perić angažirao je 2001. godine svog tadašnjeg pomoćnika don Dražena Kutlešu da priredi knjigu („Ogledalo pravde – Biskupski ordinarijat u Mostaru o navodnim ukazanjima i porukama u Međugorju“, Mostar, 8. prosinca 2001.) kojom će se, nakon 20 godina međugorskog fenomena, tvrditi da se u Međugorju Gospa nikada nije ukazala, navodeći da je riječ o više manipulacija vidjelaca i svećenika koji su tamo bili na službi. „Imajući u vidu sve što je ovaj Biskupski ordinarijat do sada istraživao i proučavao, uključujući poruke prvih sedam dana navodnih ukazanja, može se mirno ustvrditi: Gospa se u Međugorju nije ukazala!“ stoji u jednom priopćenju biskupa Perića. Kazao je da postoje brojne kontradiktornosti u izjavama navodnih vidjelaca. “Nakon što su presnimljene i prepisane audiokasete koje sadržavaju razgovore pastoralnog osoblja u župnom uredu u Međugorju, u prvih tjedan dana, s dječacima i djevojčicama koji su tvrdili da im se ukazala Gospa, s uvjerenjem i odgovornošću iznosimo razloge i zaključke o nevjerodostojnosti navodnih ukazanja. A ako se prava Gospa, Isusova Majka, nije ukazala – kao što nije – onda su sve to samozvani vidioci, tobožnje poruke, tzv. vidljivi znak i navodne tajne“, kazao je biskup.

Perić tvrdi da se „ukazana žena“ u Međugorju ponaša sasvim drugačije od istinske Gospe, Majke Božje, u ukazanjima koja je Crkva do sada priznala autentičnima. “Redovito ne govori prva; čudno se smije; nakon određenih pitanja nestaje, zatim se ponovo vraća; pokorava se ‘vidiocima’ i župniku da s brda siđe u crkvu, iako nevoljko. Nije sigurna koliko će se vremena ukazivati; dopušta nekima nazočnima da joj gaze po velu koji se vuče po zemlji, dopušta da joj se dodiruju odjeća i tijelo. Takva doista nije evanđeoska Gospa!“ tvrdio je biskup Perić.

Dražen Kutleša je u međuvremenu avansirao do zagrebačkog nadbiskupa i predsjednika HBK-a pa bi bilo jako zanimljivo od njega saznati kako gleda na knjigu „Ogledalo pravde“ s obzirom na to da je u četvrtak, 19. rujna, prefekt Dikasterija za nauk vjere, kardinal Víctor Manuel Fernández, na tiskovnoj konferenciji u Vatikanu predstavio Notu „Kraljica Mira“ o duhovnom iskustvu vezanom uz Međugorje, a koju je papa Franjo odobrio 28. kolovoza 2024. U Noti se o većini „Gospinih poruka“ govori kao o stvarima nadahnutima od Duha Svetoga.

„Tu je podosta poruka koje su nedostojne Blažene Djevice Marije; koje se ne doliče ni najneozbiljnijim osobama na svijetu, koje su fantastične i za najmaštovitije ljude. Tu ima poruka koje su pune banalnosti do trivijalnosti, besmislica, primitivnih pitanja i dvoznačnih ili pitijskih odgovora, koje vrijeđaju pravu katoličku vjeru i pravoga vjernika u Boga Spasitelja i u Gospinu majčinsku ulogu u povijesti spasenja. Namjerno ističemo i te negativne ‘poruke’, jer se i po njima, odnosno osobito po njima, mora prosuđivati istinitost međugorskih događanja!“ napisao je Kutleša (str. 109-110).

Kardinal Fernández je poprilično ponizio nadbiskupa Dražena Kutlešu i umirovljenog biskupa Perića mašući pred novinarima knjigom „Raccolta completa dei messaggi della Regina della Pace. ‘Vi supplico: convertitevi!’“ (Kompletna zbirka poruka Kraljice mira. Molim te: obrati se!, izdanja Shalom, 01/24), koja je kronološki sažela navodne Gospine poruke i koja se reklamira kao sredstvo dokazivanja autentičnosti međugorskih ukazanja (riječ je, naime, o propagandnom materijalu). Dakle, nije Dikasterij poduzeo vlastito čitanje i vlastitu analizu, uhvatili su s tržišta promeđugorske propagande kakav materijal i na temelju toga su zaključili, s papom Franjom na čelu, da se te poruke imaju čitati kao štivo koje izgrađuje vjeru, a vjera se može izgraditi i ponudom međugorske pobožnosti „Kraljici mira“ koja se sada dopušta i promovira. Volio bih da sam bio u sobi s nadbiskupom Kutlešom kada je gledao kardinala Fernándeza kako više puta maše međugorskom tiskanom reklamom: mora da mu je bilo baš neugodno.

Svejedno, Kutleši je laknulo kada je čuo, kao i svi drugi, da se Crkva ne izjašnjava o autentičnosti samih ukazanja te da ostaje na snazi zaključak Biskupske konferencije Jugoslavije, odnosno, Zadarska izjava od 10. travnja 1991.: „Na temelju dosadašnjeg istraživanja ne može se ustvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima i objavama“ (Glas Koncila 18/1991, str. 1), ali mu očito nije bilo drago vidjeti kako papa Franjo i Dikasterij smatraju da „sveukupnost poruka ima veliku vrijednost i drukčijim riječima izriče trajne pouke Evanđelja“, odnosno, da su u Noti vrlo temeljito analizirani pozitivni teološki momenti „Gospinih poruka“. Iako Gospa za sebe najčešće upotrebljava ime Majke, prema različitim nazivima (Majka Crkve, Majka Božja, Majka pravednih, Majka svetih itd.) najoriginalniji naslov je „Kraljica mira“ (poruka od 16. lipnja 1983.). Jedno od prevladavajućih obilježja duhovnosti koja proizlazi iz poruka jest pouzdanje u Boga „putem potpunog pouzdanja u Mariju, da bismo bili oruđe mira u svijetu“. Poruke o toj temi su brojne. Ovdje donosimo prvu koju nalazimo u Noti: „Draga djeco, došla sam k vama i predstavila se kao Kraljica mira jer me šalje moj Sin. Želim vam, draga djeco, pomoći. Pomoći vam da dođe mir“ (poruka od 10. kolovoza 2012.). Kutleši je preostalo da muku muči na telefonu s umirovljenim kolegom Ratkom Perićem i da se pravi Englez. Vidjeli smo, nakon pisanja o slučajevima pedofilije u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji, da mu to ide od ruke.