Nije točno da se Crkva u RH „jasno distancirala od ustaštva“. DIJELOVI CRKVE U HRVATSKOJ JASNO KOKETIRAJU S USTAŠTVOM, a neki biskupi javno zagovaraju ustaški pozdrav „za dom spremni“

U petak, 8. ožujka, stigla je, nakon prošlogodišnje izjave za javnost biskupije Gurk-Klagenfurt za upućenu javnost koja razumije političke i crkvene prilike u Austriji, očekivana vijest: odbija se molba Hrvatske biskupske konferencije da se i ove godine 18. svibnja slavi misa zadušnica na Lojbaškom polju kod Bleiburga. Odluci je, kako je priopćeno iz Crkve u Koruškoj, prethodila detaljna analiza bleiburške komemoracije 2018. te brojni razgovori između predstavnika Austrijske i Hrvatske biskupske konferencije, vjernika hrvatske zajednice u Koruškoj i predstavnika austrijskih sigurnosnih službi.

Analiza obilježavanja iz 2018. godine pokazala je da uvjeti koje je postavio tadašnji koruški biskup Alois Schwartz za davanje dozvole, u najvećoj mjeri nisu ili nisu mogli biti ispunjeni, objasnio je upravitelj biskupije Engelbert Guggenberger u pismu HBK-u. “Misa na bleiburškom polju bila je dio događaja koji se politički instrumentalizira i dio je političko – nacionalnog rituala koji služi selektivnoj percepciji i tumačenju povijesti”, navodi se u pismu, uz napomenu: “Ukupna slika događaja na bleiburškom polju šteti ugledu Katoličke Crkve i ako se izda dozvola za služenje mise, ona bi mogla poslužiti tome da se Katoličkoj Crkvi u Koruškoj predbaci toleriranje instrumentalizacije mise u političke svrhe i nedostatak distance prema fašističkim idejama.”

TA JE VIJEST BILA ŽESTOKI ŠAMAR HRVATSKIM BISKUPIMA, kako onima iz Hrvatske, tako i onima iz BiH. HBK se odmah oglasio priopćenjem u kojem se konstatira da se ta odluka prima “sa žaljenjem” i izražava se “duboko neslaganje s razlozima koji se navode za takvu odluku i u cijelosti ih se odbacuje”. Optužuje se Crkvu u Koruškoj za “nepoštivanje žrtve i gubitak osjećaja za patnju nedužnih”. “Svih proteklih godina, a napose prošle 2018. godine, euharistijsko slavlje protjecalo je dostojanstveno, kako i priliči toj najuzvišenijoj molitvi Crkve”, ističe se u priopćenju. Nakon demarša HBK-a monsinjoru Guggenbergeru, generalnom vikaru biskupije Gurk Klagenfurt koji upravlja biskupijom nakon što je biskup Alois Schwartz u lipnju 2018. bio prisiljen dati ostavku zbog teških financijskih malverzacija u biskupiji, u nedjelju je generalni tajnik HBK-a, hvarski biskup Petar Palić, na N1 “spustio loptu”, smirio ton i kazao da će hrvatski biskupi poštovati odluku. Rekao je i da je predsjednik HBK-a, zadarski nadbiskup Želimir Puljić, uputio pismo predsjedniku Austrijske BK, bečkom nadbiskupu kardinalu Christophu Schönbornu, u kojem je zatražio “da se ta odluka preispita”. Palić je priznao da se već traži alternativa: Tezno u Sloveniji, možda Macelj u Hrvatskoj.

ALI BISKUP PALIĆ KAZAO JE I NEŠTO ZAISTA SPORNO: da se Crkva u Hrvatskoj “jasno distancirala od ustaštva”. To nije točno! Dijelovi Crkve u Hrvatskoj bez srama koketiraju s ustaštvom, a neki biskupi javno zagovaraju uvođenje ustaškog pozdrava “za dom spremni” u uporabu u Oružanim snagama RH. Od toga nije bilo ograde ni od spornih biskupa koji su takvu suludu ideju lansirali, a to su bili Vlado Košić i Valentin Pozaić, ni od cijele HBK. Osim toga, u mnogim biskupijama i nadbiskupijama promoviraju se knjige u kojima se rehabilitiraju ustaše i njihovi zločini. Osobito onaj u Jasenovcu. To što neki biskupi, kao što se dogodilo 17. siječnja u Požegi na susretu s vladikama Srpske Pravoslavne Crkve sa sjedištem u RH, zagovaraju pomiriteljski ton ili što je zagrebački nadbiskup, kardinal Josip Bozanić, u povodu Međunarodnog dana sjećanja na Holokaust ispred zagrebačke katedrale kazao da treba govoriti istinu o Jasenovcu i o drugim ustaškim stratištima, nije dovoljno. Katolička Crkva u RH nije, kao ni ona u BiH, na adekvatan način, u dokumentu s potpisima svih aktivnih biskupa, osudila ustaški režim i sve njegove zločine, a dvojben je i odnos HBK-a prema samom Jasenovcu. To je tako i nikako drugačije. I to se u Austriji jako dobro zna. Ono što je sada ključno kazati jest da je biskupija Gurk Klagenfurt 23. travnja 2018. dala izjavu za javnost koja je prenesena u Hrvatskoj. U njoj je istaknuto da se Crkva u Koruškoj jasno i odlučno distancira od svih krajnje desničarskih i fašističkih javnih skupova u okružju spomena na mrtve. Biskupija je i tada dala posebno posljednje upozorenje HBK-u i propisala određene konkretne uvjete, a riječ je o zabrani političkih govora u okviru mise i nakon nje. Zatim, propisana je zabrana nošenja političkih oznaka, zastava, plakata i transparenata, odora i odjeće koji sliče na odore i s inkriminirajućim sadržajem. Guggenberger je zaključio da valja biti odlučan i prihvatio je sugestije austrijskih novinara koji godinama prosvjeduju zbog ustašovanja na Bleiburgu, a osobito političara koji više ne žele da se Bleiburg koristi i kao mjesto hodočašća neonacista i ostalih fanatika.

MENI SE ČINI DA JE TO S BLEIBURGOM KONAČNO. I hvala Bogu da je tako. Te komemoracije imale su smisla u vrijeme SFRJ, ali su ga izgubile otkako je na teritoriju RH moguće komemorirati sve žrtve terora pobjednika nad poraženima nakon Drugog svjetskog rata. Bleiburška pretjerivanja, tako očita i gnjusna, te zloupotreba mise za inzistiranje na “političkom i nacionalnom ritualu”, nisu imali opravdanja, a kamoli stalne pohvale ustaškoj vojsci u režiji HBK-a i Sabora. Znano je: nakon mise polagali bi se vijenci odmah pored oltara pred kamenom na kojem piše “U čast i slavu poginule hrvatske vojske”. A na Bleiburgu se nije dogodio pokolj, već kapitulacija ne hrvatske, već ustaške vojske, četnika i drugih kvislinških formacija. Svirepi zločini događali su se od 16. svibnja 1945. nadalje na slovenskom i hrvatskom teritoriju. Pametnom dosta.