Osilio se glavni urednik tjednika Zagrebačke nadbiskupije Glasa Koncila Branimir Stanić i doveo nadbiskupa Dražena Kutlešu u nezgodan položaj jer su žestoko napadnute Slovenska biskupska konferencija i sama Sveta Stolica. Naime, reagirao je Stanić na “Forum za mir na Balkanu i Evropi” koji su organizirali Slovenska biskupska konferencija (kako bi obilježila 30 godina postojanja) i Vatikan. Da je stvar ozbiljno zamišljena, govori podatak da je Svetu Stolicu predstavio njen drugi čovjek, državni tajnik kardinal Pietro Parolin. Skup je održan u Kopru 17. lipnja. “Proteklih desetljeća na međunarodnim razinama, posebno političkim, Hrvatsku su neki geopolitički nerijetko smještali na Balkan, ili malo umivenije – na zapadni Balkan. To je ponajprije bilo u interesu politika koje su Hrvatsku gurale prema zemljama bivše Jugoslavije s, jasno, beogradskom dominacijom. I kad su napokon nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju oslabjela nastojanja ‘balkanizacije’, iznenađenje je sada došlo s međunarodnoga i međureligijskoga crkvenoga skupa u susjednoj Sloveniji (…) Nejasno je zašto su organizatori nakon višegodišnjih nastojanja da se i Slovenija i Hrvatska i Bosna i Hercegovina na crkvenoj i društvenoj karti neprijeporno prihvate kao područje srednje Europe sada ponovno pojavljuju na – Balkanu (…) Čudi takva ponovna afirmacija ‘Balkana’, pa makar i na simboličkoj razini, čije su političko i državno napuštanje Hrvatska i Bosna i Hercegovina platile tisućama žrtava u krvavom ratu (…) Budući da (zapadni) Balkan nikad nije bio ništa drugo nego opasan politički projekt, treba ga ostaviti ondje gdje mu je i mjesto – u ropotarnici krvave povijesti”, sažetak je uvodnika 25. broja Glasa Koncila.

Dakle, da ne okolišamo, glavni urednik kaptolskog lista ne samo što se pokazuje politički nedoraslom osobom (utapa šefa, nadbiskupa Kutlešu), nego nije u stanju pamtiti podatak da je sveti Ivan Pavao II. tijekom prvog posjeta Hrvatskoj (Zagreb, 10. – 11. rujna 1994.), što se osobito vidjelo u propovijedi tijekom velebne mise na zagrebačkom hipodromu (bio sam i tamo), Hrvatsku smjestio na Balkan ravno 11 puta. Pitati urednika Glasa Koncila je li konzultirao kapitalnu knjigu čuvene bugarske povjesničarke Marije Todorove “Imaginarni Balkan” (u nas ju je objavila izdavačka kuća Ljevak u studenome 2015.), očito je glupa stvar. Stanić vraća Glas Koncila u doba i praksu kada je taj list poništavao činjenice, povijesne naročito, pa je objavljivao feljtone u kojima su se negirali ustaški zločini od Gline do Jasenovca i dalje. Osim toga, trebaš baš biti budala, ne samo nepismeni novinar, da napadneš čovjeka odmah do Pape, kardinala Pietra Parolina koji također našu zemlju smješta na Balkan (sve južno od Save je na Balkanu, najmanje), kompletan slovenski episkopat – koji, naravno, najnormalnije u člancima i izvještajima na web stranici Slovenske biskupske konferencije rabi pojam Balkan – i pojedine sudionike konferencije u Trstu: kardinala Vinka Puljića ili beogradskog nadbiskupa Lászla Németa, naprimjer, odnosno predsjednicu Republike Slovenije Natašu Pirc Musar, koja se obratila na početku Foruma.

Naglasila je da je važno, “pogotovo na Zapadnom Balkanu”, razgovarati o miru te dodala: “Tu možete vi kao vjerski predstavnici mnogo učiniti. Što više je ovakvih razgovora i zajedničkih projekata, bit će manje netolerancije, više će biti razumijevanja o tome da je rješenje mir, a ne konflikt. Nažalost, podjele i diskriminacija na vjerskoj osnovi još uvijek postoje. Ako itko, onda vi možete učiniti mnogo, pa čak i odlučujući korak u smjeru suradnje, međusobnog razumijevanja, sprječavanja podjela, prihvaćanja različitosti i raznolikosti kao bitnog dijela naših društava i razumijevanja uključujuće vizije budućnosti.” Na kraju Foruma sudionici su usvojili posebnu deklaraciju s konačnim zaključcima. U njima, između ostalog, naglašavaju da im je zajednički cilj mir, pozivaju sve ljude, a posebno apeliraju na one koji se nalaze na vodećim položajima, da šire mir i teže miru. Ističu da ekstremizam, terorizam i svi drugi oblici nasilja i ratova nemaju veze s autentičnom religijom i moraju biti odbačeni, kako u društvu tako i na nivou samih vjerskih zajednica. Napominju i potrebu za redovitim sastancima i traženjem zajedničkih rješenja među različitim vjerskim zajednicama na Balkanu, gdje zbog svog historijskog i sadašnjeg utjecaja posebnu odgovornost imaju Katolička i Pravoslavna Crkva i Islamska zajednica. Parolin i ostali bez ikakva problema govore o nama na Balkanu ili Zapadnom Balkanu ili na Balkanskom poluotoku.

Možda Stanić ni to ne kapira pa citirajmo Papin govor na Hipodromu: “Vaši jezici, iako različiti, nisu li među sobom tako bliski da se međusobno sporazumijevate i razumijete više nego je to slučaj u ostalim dijelovima Europe? I sam zemljopisni položaj balkanskih zemalja nameće se kao graditelj mira, jer su te zemlje obavezan prolaz između Bliskog istoka i srednje Europe. Upravo zbog toga u prošlim je stoljećima ovdje cvjetala trgovina, razmjena raznih dobara i poduzetništva, i to sva na dobrobit i blagostanje svih. U toj perspektivi nalazi se i budućnost Balkanskog poluotoka. U suradnji i solidarnosti narodi Balkanskog poluotoka moći će se suočiti s mnogim problemima i riješiti ih. Napredak i dobro naroda na Balkanu imaju samo jedno ime: mir!” Nevjerojatan je taj Stanić, nevjerojatan. Mene sada zanima samo jedno: je li nadbiskupu Kutleši uopće stalo do Glasa Koncila?