Riječki nadbiskup Mate Uzinić i papa Franjo biraju čovjeka kao čovjeka i po svemu sudeći, guraju nas dalje u potrebnoj egzistencijalnoj revoluciji koja je započela

U protokolu 993/2022 koji je riječki nadbiskup Mate Uzinić potpisao 28. studenoga, obavještava se internu javnost te mjesne Crkve da nadbiskup prestaje koristiti biskupski grb te da u službenim prostorijama Riječke nadbiskupije i drugih javnih pravnih osoba Riječke nadbiskupije nije potrebno stavljati sliku riječkog nadbiskupa nakon što se skine portret ili slika nedavno umirovljenog nadbiskupa Ivana Devčića. Navedenim aktom se određuje da se ubuduće u međusobnoj korespondenciji u Riječkoj nadbiskupiji neće koristiti počasni naslovi, nego da će se međusobno službeno oslovljavati “na način uobičajen u društvenoj zajednici”. Napomenuto je da se ne zabranjuje oslovljavanje s monsinjor, prečasni, velečasni, časna sestra, don itd. u svakodnevici. Dekretom se ne zabranjuje postavljanje slike i portreta nadbiskupa, već se dokida obveza postavljanja. Dosadašnje titule ostaju u uporabi u slučajevima službene korespondencije s drugim unutarcrkvenim ustanovama izvan Riječke nadbiskupije, državnim i drugim izvancrkvenim ustanovama, u korespondenciji službenih crkvenih osoba s drugim privatnim osobama, u svakoj privatnoj korespondenciji te u svakodnevnom životu. Uzinić je napisao kako postoji potreba da se u svakodnevnom životu slijedi evanđeoski duh jednostavnosti. Ne želi nepotrebnu pompu.

Njegove odluke, koje su trebale ostati bez većeg odjeka, najprije je na Facebooku komentirala jedna redovnica koja nije poštovala nadbiskupovu želju da ta komunikacija bude “interne naravi”, a onda su stigle određene reakcije koje zasigurno neće prestati, osobito nakon što je Uzinića podržao i njegove odluke pozdravio umirovljeni splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić, pozivajući se na nekadašnjeg nadbiskupa Franu Franića “koji nas je odgajao kao Crkvu u tome duhu”.

Odgovarajući na upit predstavnika Hrvatske televizije, riječki nadbiskup je naglasio da je riječ o “internom dokumentu koji nije bio poslan javnosti” te dodao: “Ta odluka nije ništa novo. Slično je bilo doneseno i na sjednici Biskupske konferencije Jugoslavije 1968. Mnogi biskupi su to primijenili za svoje područje vezano uz neke titule, između ostalih, to je napravio i blagopokojni senjsko-modruški biskup Viktor Burić.” Zaista, našao se tako na jednom blogu svećenika s Brača don Ivice Huljeva (krajem kolovoza 2019. preuzeo je službu župnika Pučišća i Pražnica na Braču) sličan dokaz. Iz pera hvarskog biskupa, dominikanca Celestina Bezmalinovića (Br. 764/1968), koji informira da su tako odlučili biskupi Jugoslavije i apelira da se dokinu (već tada besmislene) titule kao što su “preuzvišeni” ili “presvijetli”. “Smatrao sam da se opterećujemo previše nazivima u našoj internoj korespondenciji i da to nije potrebno te sam donio takvu odluku i ne vidim u čemu je to toliko sada važna tema da izaziva ovakve reakcije”, kazao je riječki nadbiskup poručivši kako se nepotrebno stvara dojam da je to neka “velika patnja”. “To nije bitno pitanje”, zaključio je nadbiskup Uzinić.

Uz dužno poštovanje nadbiskupu Uziniću, valja se prisjetiti (don Ivica Huljev je to isto učinio prije godinu dana) da je Mate Uzinić objavio jedno svoje razmatranje vezano uz ulomak Markova evanđelja (Mk 12, 38-44) u kojem Isus kaže okupljenom mnoštvu da se čuva pismoznanaca “koji rado idu u dugim haljinama, vole pozdrave na trgovima, prva sjedala u sinagogama i pročelja na gozbama…” U razmatranju ističe: “Sve to što pismoznanci vole lako možemo prenijeti i u svoje vrijeme. Možda bismo, na crkvenoj razini, mogli promijeniti tek to što bismo napomenuli da je riječ o dugim haljinama s crvenim pucima, a umjesto pozdrava na trgovima različite počasne titule kojima se ‘častimo’ iako svi znamo da doista više nemaju nikakvog smisla i da su u suprotnosti s duhom evanđelja. Na izvancrkvenim razinama to bismo mogli tek malo osuvremeniti markiranom odjećom, prisutnošću u medijima i različitim društvenim profilima s brojem pratitelja i lajkovima itd. U biti, sve je to isto…”

Nije nikakva tajna da su nadbiskupu Mati (prije toga biskup u Dubrovniku) stizale brojne kritike iz crkvenih i drugih krugova (svojedobno je pala i “anatema” sada umirovljenog mostarskog biskupa Ratka Perića) pa nije nemoguće zamisliti ovaj potez i kao odgovor onima koji ne vole njegovo ime i titulu monsinjora. Huljev je konstatirao da strast prema grbovima i titulama pripada jednoj oronuloj Crkvi koja se svakim danom sve više guši u svojoj samodostatnosti i, nažalost, nadalje privlači dovoljan broj novih simpatizera koji žive za trenutak kad će im se uz ime dodati novi naslov ili kako bi se mogli pohvaliti jer su poznanici, prijatelji ili dio društva u kojem se kreće neki crkveni “kapitalac” ispred čijeg imena stoji zvučna titula.

Jesu li takvi “službenici” svjedoci zdrave Crkve? Ne, nisu! Recimo istinu: Crkva je bolesna, jako bolesna i treba joj hitna terapija. Ne ponavlja papa Franjo bez razloga (nad)biskupima da nije dobro, dapače, da je odbojno kada se ponašaju “kao prinčevi”. Uzinićev potez jest, zapravo, terapeutski i kako god bude promatran, snažan je udarac častohlepnosti i karijerizmu što treba ga pozdraviti. Kako je poentirao filozof Marko Vučetić na portalu Autograf, kazavši da „premda je riječ o nominalizmu s humanističkim posljedicama, to ničim ne umanjuje da je na djelu nešto pozitivno”. Mate Uzinić i papa Franjo biraju čovjeka kao čovjeka i, po svemu sudeći, guraju nas dalje u potrebnoj egzistencijalnoj revoluciji koja je započela.