Apostolski nuncij u RH Giorgio Lingua o Stepincu je u velikom intervjuu za Hrvatski katolički radio rekao sljedeće:

„Shvaćam da je zadatak svakog Hrvata da bude drugi Stepinac, ne samo biskupi ili svećenici – oni nesumnjivo moraju gledati u njega – ali svaki Hrvat mora imati njegov mentalitet, njegovu otvorenost, njegovu ljubav. Eto, to je važno! Kad bi svi Hrvati bili drugi Stepinci, problem bi već bio riješen.”

Moj stav je poznat: Alojzije Stepinac bio je netko tko je pristajao na nedopuštene i stravične kompromise kakvih je, nažalost, bilo mnogo u odnosima Stepinca i njegova klera s NDH. Pozivati „svakog Hrvata” da u svemu slijedi Stepinca je, najblaže rečeno, moralno dvojbena stvar. Apostolski nuncij Lingua zastupa i promovira krivi stav.

Nego, kada sam mislio da ću cijeli tekst posvetiti kazivanju vatikanskog veleposlanika, nisam još znao da će se dogoditi sastanak koji pak zaslužuje kritički osvrt. Naime, predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković održao je 12. ožujka radni sastanak s predsjednikom HBK-a zadarskim nadbiskupom Želimirom Puljićem, predsjednikom BK BiH vrhbosanskim nadbiskupom kardinalom Vinkom Puljićem, nacionalnim ravnateljem Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu Tomislavom Markićem te predstavnicima Počasnog bleiburškog voda „o organizaciji ovogodišnje komemoracije žrtava bleiburške tragedije”.

Na sastanku su crkveni predstavnici, kao organizatori liturgijskoga dijela komemoracije (75 je godina od kapitulacije ustaša na Bleiburgu), izvijestili predsjednika Jandrokovića da su hrvatski biskupi za predvoditelja ovogodišnjega spomen-slavlja u Bleiburgu odlučili predložiti kardinala Puljića, istaknuto je u priopćenju iz Ureda predsjednika Hrvatskoga sabora koje donosi i IKA. I tu već nastaje prvi problem. Glagol „predložiti” nisam ja stavio. Prenosim ga. Zašto bi to bilo problem? Jer ako su organizatori liturgijskog dijela komemoracije predsjednici HBK-a i BK BiH, nadbiskup Želimir Puljić i kardinal Vinko Puljić, onda nemaju Jandrokoviću što „predložiti” (kao da bi civilna vlast imala odobriti crkvenoj bilo kakvo rješenje za bilo koju misu!), već mu mogu tek priopćiti tko je delegiran da ove godine predvodi misu na Bleiburgu.

Drugi je problem u samoj odluci obojice Puljića. Naime, što se tiče Bleiburga, nitko ne može reći što će biti do Uskrsa, a kamoli kasnije. Svakako će sva ograničenja donesena do sada u Austriji i u Sloveniji ostati, ako ne i bitno se pooštriti. Poslije Uskrsa će austrijski crkvene vlasti nanovo evaluirati rezultate i situaciju. U svakom slučaju, važno je znati da NE RAČUNAJU na to da će se u svibnju održati bilo kakvo javno okupljanje. Na primjer, Austrija će odgoditi proslave u povodu 75. godišnjice kraja Drugog svjetskog rata i 65. godišnjice Austrijskog državnog ugovora (stjecanje potpune slobode i suvereniteta, ukinuće okupacijskog režima, novi ustav, pristup UN-u).

Već je sama činjenica da Vinko Puljić dolazi u Sabor iz Sarajeva, a Želimir Puljić iz Zadra – u okolnostima u kojima se nalazimo (a osobito Austrija i Slovenija) – raspravljati i planirati s Jandrokovićem – smiješna, neodgovorna stvar. Zamolio sam zato kolegicu teologinju i kolumnisticu Annu Mariju Grünfelder da se raspita na odgovarajućim crkvenim adresama u Beču i Koruškoj oko planova gospode Puljića da u doba koronavirusa okupe masu na Bleiburgu. Dobili smo odgovore tipa: „U kojem svijetu ti ljudi žive?”; „Sada ima važnijih stvari”; „Zar vi tamo dolje nemate prečih briga?!” A neslužbeno smo od austrijskih crkvenih vlasti dobili i recept za „problem Bleiburg”: on će se riješiti „biološkim putem”.

Treći ključni problem je bezobrazluk gospode Puljić. Lani, nakon što je mjesna austrijska crkvena vlast izdala proglas prema kojem ne želi da hrvatski biskupi predvode tu spornu misu, lukavi Hrvati izigrali su Austrijance tako što biskup nije predvodio misu, već se, kada je došlo vrijeme propovijedi, na ambon popeo krčki biskup Ivica Petanjak i izveo svoju točku. Što sad? Kardinal Puljić namjerava se tamo nacrtati i mimo oštrog stava austrijske crkve?

Puljići ističu da je naglašena „važnost kontinuiranih kontakata hrvatske i austrijske strane u pripremi organizacije ovogodišnje komemoracije u povodu 75. obljetnice Bleiburške tragedije, koja će se održati pod pokroviteljstvom Hrvatskoga sabora”. Zatim su izrecitirali već poznatu formulu o važnosti „dostojanstvenog obilježavanja te velike tragedije hrvatskog naroda i odavanja pijeteta žrtvama uz poštovanje zakona i strogu zabranu isticanja neprihvatljivih simbola”, kao i to da ni ove godine „neće biti političkih govora”.

U cijeloj Austriji trenutno vlada izvanredno stanje, u susjedstvu također. Situacija i kod nas postaje sve kritičnija. A biskupi bi otišli usred svibnja malo se moliti i pokloniti, kako piše na bleiburškom spomeniku, „u čast i slavu poginuloj hrvatskoj vojsci” (ustašama). Valjda hrvatskim biskupima treba nacrtati: s revizionizmom Koruška biskupija ne želi imati posla. Stručnjak za ustavno pravo u uredu saveznoga kancelara smatra da Austrija, u skladu sa zakonom o zabrani nacionalsocijalističkih aktivnosti, ima obavezu zabraniti komemoraciju, jer je povijesna pozadina u vjerskom činu prepoznatljiva i ne može se ignorirati. Austrija, i civilna i crkvena, nema razloga obilježavati komemoraciju koja nastavlja njegovati antagonizme između Hrvata i drugih narodna Jugoslavije. Draga gospodo: komemorirajte u Macelju. Dobro kaže kolegica Grünfelder: cijena bolje budućnosti je dosljedno razračunavanje s prošlošću.