Svjetski dan izbjeglica obilježava se 20. lipnja, na dan izlaska ovog broja Nacionala, te se tim povodom oglasio i Caritas Europa koji poziva da se na kontinentu osigura pristup zaštiti kroz poboljšani sustav azila koji u središte stavlja ljudska prava. To počinje osiguravanjem sigurnih i redovitih putova do zaštite, dostojanstvenih uvjeta prihvata i integracije u društvo domaćina, poručuju iz Caritasa. Približno 110 milijuna ljudi diljem svijeta bilo je prisilno raseljeno 2022. zbog rata, nasilja i sukoba ili prirodnih katastrofa. Caritas podsjeća na temu Ujedinjenih naroda za ovogodišnji Svjetski dan izbjeglica ‘’Nada daleko od kuće’’ i naglašava da nerijetko dolazak do sigurnoga mjesta podrazumijeva i opasno putovanje, a tragični brodolom prenatrpanog ribarskog broda na grčkoj obali 14. lipnja samo je posljednji primjer. ‘’Da su bili dostupni sigurni i redoviti putovi do zaštite, životi najmanje 79 ljudi koji su se utopili, a možda i stotina drugih koji se vode kao nestali, mogli su biti spašeni. Već više od 1000 ljudi umrlo je 2023. u Sredozemnom moru“, upozorava Caritas Europa.

Zato poziva europske vlade da sačuvaju pristup svom teritoriju i pravu na azil. Nažalost, reforma sustava azila u EU-u, koja je u tijeku, nastoji spriječiti taj pristup, zadržati ljude kojima je potrebna zaštita u pograničnim zemljama dok se njihovi zahtjevi za zaštitu obrađuju te provesti brze povratke. Zabrinuti su da će to dovesti do rasprostranjenog pritvaranja i prenapučenih kampova na vanjskoj granici EU-a, kao što smo vidjeli u prošlosti s nedostojanstvenim uvjetima prihvata na grčkim otocima poput Morije. Europske vlade, kaže se, moraju poštovati svoje odgovornosti prema međunarodnom pravu o izbjeglicama osiguravajući učinkovite postupke azila i dostojanstvene uvjete prihvata. Caritas Europa također očekuje zalaganje za ambiciozan broj mjesta za preseljenje – što je ključan alat za spašavanje života i dovođenje izbjeglica u zemlju u kojoj će dobiti dugoročnu zaštitu.

U priopćenju je objavljena i izjava glavne tajnice Marije Nyman: ‘’Pozivamo europske čelnike da očuvaju pristup azilu u Europi i osiguraju sigurne putove za ljude kojima je potrebna zaštita. Dosta života već je izgubljeno. Ojačani sustav azila i prihvata mora pružiti odgovarajuću zaštitu i podršku. Ulaganje u društva koja prihvaćaju ključno je za izgradnju ‘nade izvan doma’ i omogućavanje izbjeglicama da napreduju u svom novom domu.’’ Sada je vrijeme da se izgradi na toj solidarnosti i da se udvostruče dobre prakse kako bi se osigurao ne samo dostojanstveni prihvat već i odgovarajuća zaštita i pristup osnovnim pravima i uslugama za sve ljude kojima je potrebna zaštita, bez obzira na njihovu zemlju podrijetla, poručuje Caritas Europa.

U Hrvatskoj su se (nad)biskupi svojedobno oglušili na apel pape Franje. ‘’Neka svaka župa, svaka kršćanska zajednica i svako svetište u Europi ugosti po jednu obitelj izbjeglica’’, kazao je Papa tijekom angelusa 6. rujna 2015. Papa je pozvao, dakle, sve biskupe u Europi da pridonesu rješenju izbjegličke krize te naglasio kako će narednih dana i dvije vatikanske župe ugostiti dvije obitelji, što se i dogodilo. Budući da se Katolička Crkva u Hrvatskoj ponaša kao da je se problemi izbjeglica (osim iz Ukrajine) ne tiču, ugled Crkve spašava mala, ali učinkovita organizacija Isusovačka služba za izbjeglice u jugoistočnoj Europi (JRS), čiji je ravnatelj Stanko Perica ovih dana za srpski tjednik Novosti rekao da je u Hrvatskoj danas 22.000 ukrajinskih izbjeglica i oko njih surađuju sa zajednicama kojima pripadaju (Grkokatoličkoj, Pravoslavnoj te raznim protestantskim crkvama), ali da se broj prisilnih migranata (mediteransko/balkanska ruta) neprestano povećava, kao i razlozi zbog kojih se moraju seliti.

Otac Perica naglašava da kada je riječ o migrantima i izbjeglicama, kako često upozorava papa Franjo, države mogu populističkom politikom poništiti humani instinkt i stvoriti strah i prezir spram te populacije (slučaj Orbána i Mađarske, naprimjer). ‘’Posebno je problematično kada se pritom pozivaju na obranu kršćanskog identiteta, kao da taj može postojati ondje gdje je zaboravljena solidarnost i gdje nas ne dotiču patnje drugih. Iskustvo je pak da osobni kontakt s izbjeglicama uvijek mijenja percepciju ljudi. Kada čuju njihove priče i osjete njihove patnje i nade, više ne pristupaju problemu teoretski i apstraktno, već sa srcem’’, reče Perica. Podsjeća da prema nauku Katoličke Crkve, potvrđivanom još od 16. stoljeća naovamo, postoji ius migrandi, pravo ljudi na migriranje. Jasno je da to pravo nije bezuvjetno, no izražava temeljni kršćanski postulat da je sve što smo primili dar i da ne možemo ignorirati ljudska bića koja su rođena pod manje sretnim okolnostima. Isusovci su, poradi spomenute karizme, posebno osjetljivi na pitanje socijalne pravde pa im je prirodno tražiti da marginalizirani i osobe ugroženog dostojanstva budu tretirani kao ljudi. U friško objavljenoj knjizi pape Franje o izbjeglicama i migrantima ‘’Ja sam, ne bojte se’’ (Kršćanska sadašnjost), rimski biskup ponavlja riječi kazane na otoku Lampedusi: ‘’Molimo Gospodina za milost da plačemo nad svojom ravnodušnošću, da plačemo nad okrutnošću koja je u svijetu, u nama.’’ Imaju li hrvatski biskupi takve suze? Mate Uzinić, vidimo to u Rijeci jer sa suradnicima ima program i brine se o azilantima – ima. A ostali?