Papa Franjo je u podnevnom nagovoru u nedjelju, 6. listopada, nakon molitve Anđeoskoga pozdravljenja, pročitao popis kardinala koje će kreirati na konzistoriju 8. prosinca. Novi kardinali dolaze iz cijeloga svijeta, uključujući Iran i Indoneziju. Među novim je kardinalima i beogradski nadbiskup mons. Ladislav Német, ali ne i zagrebački nadbiskup mons. Dražen Kutleša koji se tomu tiho nadao. Kako je već gotovo postalo uobičajeno u otprilike dvanaest godina pontifikata, Papa je u ovo doba godine najavio konzistorij, ali je to učinio nenajavljeno, pročitavši s prozora Apostolske palače i popis novih kardinala koje će kreirati na konzistoriju 8. prosinca. Periferije svijeta s velikim nadbiskupijama ili članovima Rimske kurije isprepleću se u imenima koja je pročitao Franjo, koji tim svojim desetim konzistorijem “želi obnoviti lice opće Crkve koja obuhvaća cijeli svijet”. Posljednji konzistorij održan je 30. rujna 2023. godine. Na prijašnjim konzistorijima Jorge Mario Bergoglio kreirao je 142 kardinala od kojih njih 113 s pravom izbora, a to su oni koji nisu još navršili 80 godina, nakon čega gube pravo ulaska u konklavu za izbor rimskog biskupa. Njihovo podrijetlo izražava univerzalnost Crkve koja “nastavlja naviještati milosrdnu Božju ljubav prema svim ljudima na zemlji”, ističe priopćenje vatikanskog portala, uz dodatak: “Uključivanje u Rimsku biskupiju pokazuje neraskidivu vezu između Petrove stolice i partikularnih Crkvi raširenih diljem svijeta.”

Među budućim je kardinalima, dakle, i beogradski nadbiskup metropolit Ladislav Német, koji tako postaje prvi kardinal u povijesti Katoličke Crkve u Srbiji premda ima malu bazu katolika. Zanimljivo je da će na konzistoriju 8. prosinca u Kardinalski zbor biti uvršten najstariji član, nuncij Angelo Acerbi, sa svojih 99 godina, koji zbog navršene dobi neće glasati na budućoj konklavi, te najmlađi član 44-godišnji Mykola Byčok, eparh eparhije svetih Petra i Pavla za ukrajinske grkokatoličke vjernike u Melbourneu. Među novoimenovanim kardinalima samo jedan nije izbornik; desetorica su Europljani, od kojih četvorica Talijani; šestorica su s američkog kontinenta, među kojima petorica iz Južne Amerike (jedan je od njih argentinski Slovenac, mons. Vicente Bokalič Iglič, nadbiskup Santiaga del Estera, inače argentinski primas), četvorica azijskih i jedan afrički. Od 8. prosinca iduće godine Kardinalski zbor činit će 256 članova, od kojih 141 izbornik, dakle, s pravom glasa na konklavi, i 115 bez prava glasanja na konklavi. Što kazati o činjenici da je Dražen Kutleša preskočen? Apologeti zagrebačkog nadbiskupa – recimo, glavni urednik Glasa Koncila Branimir Stanić – na to će moguće istaknuti da se i nije moglo očekivati da Kutleša postane kardinalom dok Katolička Crkva u Hrvatskoj ima kardinala izbornika, umirovljenog zagrebačkog nadbiskupa Josipa Bozanića, koji pravo izbora Pape ima do svog 80. rođendana, 24. ožujka 2029. Ako bi Stanić tako razmišljao, krivo bi činio. Naime, imamo presedan da je u doba kardinala Franje Kuharića papa Ivan Pavao II. želio imenovati kardinalom mons. Josipa Uhača, rodom iz Brseča (20. srpnja 1924.), svećenika Riječke nadbiskupije. Bio je hrvatski biskup i crkveni diplomat, od 1991. bio je tajnik Kongregacije za evangelizaciju naroda. Preminuo je dan prije najave imenovanja za kardinala, u Rimu, 18. siječnja 1998. Da je dulje poživio, Crkva u Hrvatskoj bi neko vrijeme imala dva kardinala izbornika. Hoće se reći da, teoretski, pored kardinala Josipa Bozanića (a tu je i umirovljeni sarajevski nadbiskup, kardinal Vinko Puljić, izbornik do 8. rujna 2025.) katolički bi Hrvati, to jest, Katolička Crkva u nas mogla imati još jednog kardinala (izbornika ili ne jer, kako vidimo, Papa nagrađuje i neke prelate u vrlo visokim godinama).

Moguće je da je Kutleša bio u kombinacijama, ta sjedi na katedri u gradu koji već dulje ima kardinala (Slovak Juraj Haulik je to postao 1856.) i predsjednik je Biskupske konferencije, ali je nešto “iskrsnulo”: možda ova pedofilska afera u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji o kojoj piše naš tjednik i koja je pokazala da je Kutleša kršio crkvene dokumente. Možda nešto o čemu mi još ne znamo, možda jednostavno Papina potreba da istakne ulogu beogradskog nadbiskupa (pogotovo što je njegova nadbiskupija nedavno proslavila stotinu godina od osnutka pa su zajedno bili nadbiskup Német, predsjednik Vučić, patrijarh Porfirije i drugi čovjek Crkve, državni tajnik Svete Stolice kardinal Pietro Parolin) jer je to način da se naglasi odnos Vatikana sa Srbijom i Srpskom pravoslavnom Crkvom, što je ekumenski prioritet o kojem smo u više navrata pisali (papa Franjo žarko želi posjetiti Srbiju i samo se čeka pozitivan znak iz SPC-a).

Elem, komentar Branimira Stanića u Glasu Koncila od 29. rujna (o čemu je Nacional pisao prošloga tjedna) predstavlja pokušaj opravdavanja postupaka nadbiskupa Dražena Kutleše i minimiziranja ozbiljnosti optužbi protiv njega. U komentaru se Kutleša prikazuje kao žrtva “medijskih napada” dok se pritom izbjegavaju ključna pitanja o njegovoj odgovornosti za crkvene krize u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji, o čemu je Nacional detaljno pisao. Tako Glas Koncila koristi svoju platformu za obranu Kutleše, izostavljajući raspravu o moralnim i zakonskim pitanjima koja okružuju njegov rad. Moguće je da je papa Franjo stavio Kutlešu pod lupu, da se vidi što se točno događalo i događa. Franjo je tijekom nedavnog posjeta Belgiji bio izuzetno oštar i precizan glede odgovornosti (nad)biskupa u pedofilskim aferama.