U srijedu, 3. travnja, u sjedištu HBK-a je predstavljena izjava Komisije Hrvatske biskupske konferencije Iustitia et pax u povodu predstojećih parlamentarnih izbora, pod naslovom “Očuvati dostojanstvo politike i ustavno-pravni poredak države”. Izjavu su predstavili tajnik Komisije Vladimir Dugalić (Teološki fakultet u Đakovu), članica Komisije Dubravka Hrabar (Pravni fakultet u Zagrebu) i član Komisije Stjepan Baloban (s Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu).

Izjava je dobila dosta prostora u javnosti i rečeni članovi govorili su o njoj u nekim medijima (HRT, Hrvatski katolički radio), ali mislim da se, uglavnom, ne shvaća ni što je ingerencija Crkve niti što su ovi crkveni ljudi željeli poručiti.

Zato ću najprije kazati da je promašeno svako zaključivanje prema kojem se Crkva nema pravo „petljati“ u politički život države, građana i našega društva. Naime, Crkva je dio društva, članovi Komisije su stručnjaci za određene društvene oblasti i građani. Zatim, Ustav Republike Hrvatske jamči (u članku 38.) slobodu mišljenja i izražavanja misli, a Katolička Crkva neovisni je i samostalni subjekt društva kojem se priznaje pravo na brigu za cjeloviti duhovni i materijalni razvoj čovjeka i promicanje općega dobra, kako stoji u članku 1. Ugovora o pravnim pitanjima između Svete Stolice i RH. Štoviše, RH izričito priznaje pravo Katoličke Crkve na slobodno vršenje svog apostolskog poslanja, posebno u učiteljstvu (članak 4.). Katolicima je u Hrvatskoj zajamčena potpuna sloboda djelovanja i javnog nastupa, bilo usmeno bilo pismeno (članak 14.). Ti koji bi eventualno Crkvu „gurnuli (natrag) u sakristiju“ niti poznaju Ustav niti razumiju narav političkog društva. Drugo je, pak, pitanje zna li Crkva, odnosno njeni predstavnici i oni koji u njeno ime govore, koristiti prava i slobode, da li to što izgovaraju ruši političku neutralnost koja se očekuje od institucionalizirane Crkve (i naročito biskupa) te, u konačnici, ima li to što oni govore realnu težinu, dopire li do građana i ima li ih snage usmjeriti kod glasovanja na izborima.

Kako bi se bolje shvatio kontekst unutar kojega je donesena Izjava, kazat ću da Crkva sebe poima kao sakrament spasenja u svijetu te da je njezina zadaća posvećivanje svijeta. “Jasno da iz te uloge ona i ima određeni moralni autoritet u određenom društvu. Jest da smo kao ljudi koji činimo Crkvu grešni i slabi pa možda nekada zasjenimo to svoje poslanje, ali upravo ova Izjava koju danas želimo predstaviti je na tom tragu poslanja Crkve”, rekao je prof. Dugalić dodavši da žele podijeliti svoja razmišljanja i “tražiti najbolja rješenja za hrvatsko društvo”. Jesu li, dakle, kazali za koga glasati? „Iustitia et pax (Pravda i mir) želi pružiti katoličkim vjernicima, ali i svim ljudima dobre volje, određena temeljna polazišta za zauzimanje vlastitog stava o tim pitanjima, iako poštujemo izbor svakoga glasača u skladu sa svojom savjesti.“ Dakle, ne, nisu kazali kome treba dati glas, toga u Izjavi nema osim ocjene koja indirektno govori o predsjedniku Zoranu Milanoviću, kojeg ne prozivaju jer kažu da “kršenje ustavnih odredbi i narušavanje ustavno-pravnog poretka države nisu ponašanja koja zaslužuju povjerenje građana”.

Novinarima koji su zaključili da su biskupi opet dali glas za HDZ treba skrenuti pažnju na to da se u Izjavi izuzetno naglašava problem korupcije u Hrvatskoj: “Među prioritete hrvatskoga društva zasigurno ulazi i borba protiv korupcije, jer ona stvara nezdrave međuljudske odnose, nepovjerenje u državne institucije, ali i rezerviranost ulagača u razna područja gospodarstva.” Korupcija je zlo, tumači papa Franjo, koje se rađa u srcima onih koji se Boga ne boje, niti za ljude mare (usp. Lk 18,4). Stoga, tko u svoj predizborni program ne stavi zadaću suzbijanja korupcije u Hrvatskoj, ističe se u Izjavi, “teško može dokazati biračima da politiku shvaća kao služenje općem dobru i da u svom obnašanju vlasti želi nultu stopu tolerancije prema koruptivnim radnjama”. Zvuči li vam to kao neizravno prozivanje opozicijskih stranaka ili kao primjedba vladajućima kojima se korupcija, priznajmo i nemojmo okolišati, pripisuje kao modus operandi? Dakle, ide li Izjava, ne samo u ovom segmentu, u korist HDZ-a? Ja to ne bih rekao (premda su niz godina to radili).

Uz korupciju, članovi Komisije smatraju da je najveći problem naše zemlje onaj demografski. Tko je prošao zemljom, zna o čemu se govori: ne samo o masovnom odlasku (izgubili smo od osamostaljenja milijun građana!) već o ogromnom broju umirućih mjesta i sela te o činjenici da je Hrvatska i pusta, i u depresiji, i gotovo bez nade. Prođimo Banijom, naprimjer, pa će nam biti jasno. Pravo je Komisije, i ja smatram da je taj poziv važan, pozvati građane da izađu na izbore. Problem nastaje kada članovi Komisije u medijskim nastupima daju osobna tumačenja Izjave, pa će tako prof. Dugalić kazati (za HKR) da katolik ne smije dati glas stranci koja se zalaže za uvođenje prava na abortus u Ustav (što eksplicitno zagovara Možemo!). Tu, dakle, nastaju problemi: kada članovi Komisije brbljaju naglas o svojim stavovima. Izjava kao takva nije loša, dapače, donosi važna načela. Poanta je u tome, smatram, što se nečinjenjem Iustitia et pax dovela do toga da je malo tko zapravo uzima za ozbiljno, što to što govore nema prevelikog utjecaja, a na izborima jedva. Da se građanima javio dobri Braco sa Srebrnjaka, možda bi bilo efekta. Građani ne fermaju Crkvu pa kada govori HBK, to je na jedno uho unutra i na drugo van. Sami su se doveli u tu poziciju.