U prostorima Biskupskog ordinarijata u Šibeniku održana je u petak, 27. listopada, sjednica Biskupske komisije Hrvatske biskupske konferencije za ekumenizam. Na dnevnom redu bila su tri ekumenska pitanja: odnos HBK-a prema Hrvatskoj Starokatoličkoj Crkvi, ekumensko značenje škola koje pohađaju katolički učenici, a osnivači su im Savez Baptističkih Crkava u Republici Hrvatskoj i Kršćanska Adventistička Crkva u Republici Hrvatskoj, te načelni stav Katoličke Crkve s obzirom na inicijativu osnutka Hrvatske Pravoslavne Crkve. Sve su točke važne, ali iz političkih razloga i za politički tjednik veću snagu ima treća tema. Uz predsjednika Komisije, požeškog biskupa Antuna Škvorčevića, na sjednici su sudjelovali bjelovarsko-križevački biskup Vjekoslav Huzjak, šibenski biskup Tomislav Rogić te stručnjak za ekumenizam fra Ivan Macut, profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu.

Kažimo, dakle, da u razmatranju pitanja odnosa Katoličke Crkve u Hrvatskoj prema Hrvatskoj Starokatoličkoj Crkvi, koje je dobilo na aktualnosti proslavom 100. obljetnice njezina priznanja u rujnu ove godine, članovi Komisije su istaknuli kako u tom pogledu valja postupati načelno i s velikom osjetljivošću za vjernike Katoličke Crkve. Naime, osnovno je ekumensko načelo II. vatikanskog sabora da sadašnji vjernici određene kršćanske zajednice nemaju krivnje za nastale podjele u prošlosti te da na temelju primljenog krštenja valja s njima njegovati povezanost i iskazivati im poštovanje. Među hrvatskim starokatolicima malo je onih koji potječu iz obitelji čiji su preci bili pripadnici spomenute Crkve. To još više vrijedi za svećenike koji su zbog ženidbe ili nekih drugih moralnih razloga prešli iz Rimokatoličke Crkve u starokatolike. Slično je s određenim brojem vjernika koji su pristupili Starokatoličkoj Crkvi zbog ponovne ženidbe, koju ne mogu ostvariti u Rimokatoličkoj Crkvi, ili su se na to odlučili privučeni pristupom navedene Crkve prema nekim nacionalnim pitanjima. Zaključili su da, polazeći od svetog krštenja, valja prema novim starokatolicima iskazivati poštovanje, a glede javnih nastupa s njima biti suzdržan ondje gdje ekumenska načela to traže.

Problem nepriznavanja krštenja katolika u Srednjoj školi Čakovec, čiji je osnivač Savez Baptističkih Crkava u RH, i Srednjoj školi u Maruševcu, čiji je osnivač Kršćanska Adventistička Crkva u Hrvatskoj, kao i Učeničkog doma Srednje škole u Maruševcu (k tomu, adventiste ne zanima ekumenizam), iako su spomenute Crkve omogućile da u njihovim školama predaju katolički vjeronauk (vjeroučitelje je postavila Varaždinska biskupija), nije riješen. Članovi Komisije smatraju da je potrebno razgovarati s vodstvom spomenutih Crkava i nastojati doći do dogovora da se katoličkim vjernicima u navedenim školama uz vjeronauk omogući i izgradnju u vjeri sudjelovanjem u programima katoličke vjerske kulture i uvođenja u život po vjeri, o čemu trebaju dati svoje mišljenje i roditelji.

A sada, pravi povod kolumne. Predmet razmatranja na sjednici bio je i osnutak Hrvatske Pravoslavne Crkve, koji podržava i određeni broj katolika, među njima i neki zaređeni službenici. Članovi Komisije složili su se da se to pitanje ne odnosi na Katoličku Crkvu, nego je unutarnja stvar (Srpske) Pravoslavne Crkve, njezina vodstva i vjernika, njezine organizacije i zakonitog djelovanja u Republici Hrvatskoj. ‘’Kao što načelno nije moguće prihvatiti da neka pitanja Katoličke Crkve i vjere rješavaju pripadnici drugih vjerskih zajednica ili političari, ne može se prihvatiti s naslova vjere da to rade katolički vjernici s obzirom na druge vjerske zajednice’’, kaže se u priopćenju. Pored toga, nastojanjem oko osnutka Hrvatske Pravoslavne Crkve promiče se upravo ono što se prigovara Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi: njezin nacionalni predznak.

Članovi Komisije podsjetili su da hrvatstvo koje se hrani protusrpstvom (a to je u biti duh koji pokreće ovu neoustašku stvar, obnova Pavelićeva HPC-a, iako vodeći ljudi kažu da se ne pozivaju na Poglavnika nego na raniju praksu istočnog kršćanstva u Hrvatskoj te na neke ideje iz XIX. stoljeća), ‘’nije evanđeosko domoljublje te stoga ono s naslova vjere nije prihvatljivo’’. Oni koji se zauzimaju za osnivanje Hrvatske Pravoslavne Crkve polazeći od protusrpskih stavova i isključivosti prema Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi, ističu biskupi, ‘’svode pitanje vjerske eklezijalne naravi na političko-nacionalnu razinu’’. Ograda biskupa od tog neoustaškog projekta, iako zakašnjela, vrlo je važna.

Ovu stvar ne prihvaća ni hrvatska vlast. Ostalo je manje poznato da je glavni pokrovitelj HPC-a bio (možda i ostao) neoustaški ‘’Projekt Velebit’’ te da je podršku svojedobno indirektno davao i nadbiskup Josip Bozanić dok je velebitašima osiguravao radni prostor u kuriji na Kaptolu 25. Ta su vremena, srećom, prošla. I, kako rekoh: baš me zanima koji će to hrvatski premijer obnoviti ‘’ustašku’’ Hrvatsku Pravoslavnu Crkvu i stjerati u kut Srpsku Pravoslavnu Crkvu i patrijarha Porfirija Perića. Predsjednik ‘’novoga’’ HDZ-a Andrej Plenković? Čisto sumnjam. Propašću Pavelićeve države HPC je prestao postojati, no ideja o njegovoj obnovi oživjela je 1990-ih u proustaškim krugovima. Čuveni ‘’arhiepiskop hrvatski i cijele Hrvatske Pravoslavne Crkve Aleksandar’’ (bugarski pop Aleksandar Ivanov), rado viđeni gost na desničarskim okupljanjima od Bleiburga do Hude jame i Jazovke te na desnim TV sijelima, morat će se još malo strpjeti. Možda ga Ivan Penava i HOS-ovci priznaju.