Apostolska nuncijatura u Republici Hrvatskoj obavijestila je u ponedjeljak 11. ožujka u podne, na 22. godišnjicu smrti uzornog pastira, sluge Božjega kardinala Franje Kuharića, da je papa Franjo imenovao požeškim biskupom fra Ivu Martinovića, TOR, dosadašnjeg provincijala franjevaca trećoredaca glagoljaša Provincije sv. Jeronima u Hrvatskoj. Tiskovni ured Svete Stolice objavio je da je rimski biskup ujedno prihvatio odreknuće mons. Antuna Škvorčevića od pastoralnog upravljanja Požeškom biskupijom, zbog navršene kanonske dobi. Mons. Škvorčević bio je prvi biskup Požeške biskupije – koju je sv. Ivan Pavao II., papa, ustanovio 5. srpnja 1997. Vijest je istodobno objavljena u Biskupskom ordinarijatu u Požegi.

Ta se novost dugo čekala. Naime, biskup Škvorčević, do ređenja novog biskupa upravitelj Požeške biskupije, navršio je 75 godina (kanonska dob za umirovljenje) 8. svibnja 2022. jer je rođen 8. svibnja 1947. u Davoru. Papa je Škvorčevića ostavio na službi znatno dulje jer je, očito, bio izuzetno zadovoljan, ali i zato što se pažljivo tražilo ime nasljednika. Franjevac Ivo Martinović izaziva nadu jer je riječ o čovjeku koji je cio život posvećen siromašnima i općenito društvenim problemima.

Treba isto sada kazati da nije to prvi fratar glagoljaš koji postaje biskup. Imali smo tako, iz te zajednice franjevaca, i šibenskog biskupa Srećka Badurinu (Lun, 12. svibnja 1930. – Zagreb, 17. rujna 1996.) koji je bio agilni zastupnik ljudskih prava, što znam iz prve ruke jer je surađivao s HHO-om dok sam mu bio član i jer je potencijalnim kršiteljima prava Srba u svojoj biskupiji i gradu Šibeniku s oltara kazao da mogu “dirnuti u Srbe”, ali preko njega mrtvog! Kada sam biskupa Badurinu susreo nekoliko puta nakon “Oluje” i jednom na terenu kada su pored nas prolazili njegovi vjernici na kamionima prepunima razne robe ukradene preostalim i odbjeglim Srbima, kazao mi je da je osramoćen i da ga “srce izuzetno boli”. Od zatajenja srca dobar biskup Srećko je i preminuo.

Elem, mons. Ivo Martinović rođen je 28. lipnja 1965. godine u Županji. Odrastao je u župi Tolisa u Bosni i Hercegovini. Niže razrede osnovne škole završio je u Matićima. Više razrede završio je u susjednoj Oštroj Luci. U sjemenište franjevaca trećoredaca glagoljaša primljen je 1980. godine. Klasično gimnazijsko školovanje završio je u Interdijecezanskoj srednjoj školi za spremanje svećenika u Zagrebu. Studij filozofije i teologije pohađao je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Na Papinskom lateranskom sveučilištu u Rimu je 2011. godine stekao licencijat iz pastoralne teologije. Svečane redovničke zavjete položio je na svetkovinu sv. Franje Asiškoga 4. listopada 1990. u Zagrebu. Za đakona je zaređen 13. listopada 1991., a za prezbitera 28. lipnja 1992. u Zagrebu. Imenovanje ga je zateklo u samostanu na zagrebačkom Ksaveru, na poziciji provincijala franjevaca trećoredaca glagoljaša (2017. – 2024. u dva mandata).

Ovom prilikom želim istaknuti važne društvene poruke imenovanog biskupa Ive. Kao prvo, istaknuti treba u ovoj zemlji prepunoj oholih vlastodržaca da je kazao kako je svjestan da nije dostojan te službe jer “zna da ima mnogo zaslužnijih, kompetentnijih, svetijih, učenijih i boljih svećenika i redovnika”, kao i onih “koji bi tu službu spremnije prihvatili i bolje izvršavali”. Iskrena srca i s velikim poštovanjem pozdravlja kolege u Požeškoj biskupiji, ali posebno bolesne i osamljene, kao i sve one kojima su potrebni Kristova ljubav, snaga i svjetlo života: “Papa Franjo i Crkva šalju me danas u Požešku biskupiju – k vama koji ste bili na periferiji moga životnog, svećeničkog i fratarskog puta.

Od danas niste na periferiji mog života, nego u središtu mojega srca, molitava, poziva i poslanja. Po Božjoj providnosti moj će se duhovni poziv i životni hod kao svećenika i pastira u Crkvi nastaviti s vama kojima dolazim ponajprije kao brat u Kristu Isusu i kao učenik koji je spreman učiti, ali također kao pastir i učitelj koji od Boga ima dužnost naviještati evanđelje i brinuti se za povjereno mu stado Božje.” Prvi je put da jedan biskup kaže da su mu prioritetni oni koji su “na rubu” i prvi put se događa da novi biskup svoje pozdrave upućuje i “svim vjernicima pravoslavne vjere kao i svih ostalih vjeroispovijesti”.

Uz zatečenost, zbunjenost i strah, uz svijest o nedostojnosti za biskupsku službu, pa i uz molitvu, ostaje jednako teško prihvatiti da se dosadašnji život, rad i sve ostalo moraju napustiti i krenuti ispočetka, u nešto novo i potpuno nepoznato, kaže mons. Martinović, ali na njegovoj su strani neka elementarna dobrota i jednostavnost kojima zrači taj čovjek. Ne bude li nekih iznenađenja, ostaje još vidjeti tko će postati novi gospićko-senjski biskup nakon što je mons. Zdenko Križić postavljen za nadbiskupa splitsko-makarskog.

Papina kadrovska križaljka u Hrvatskoj se dovršava. Nakon dolaska Dražena Kutleše u Zagreb, shvatili smo da velikih promjena neće biti. Biskupski korpus u Hrvatskoj još uvijek je izrazito konzervativan i skeptičan prema svim promjenama koje papa Franjo uvodi. Tu i tamo možda bude znakova o uvođenju financijske discipline i napuštanju dosadašnjeg velikog biznisa koji se provodio i u samom Vatikanu. Ali s ljudima poput Ive Martinovića možemo očekivati veće posvećenje radu s vjernicima, brigu za siromašne, možda i jasnoću u politici episkopata. Vidite na što sliči Hrvatska, pa ovo je cirkus! To (nad)biskupi ne bi smjeli više prešućivati.