Plenarno zasjedanje Sabora Hrvatske biskupske konferencije (HBK), 67. u nizu, održano od 14. do 16. studenoga 2023. pod predsjedanjem predsjednika HBK-a zagrebačkog nadbiskupa Dražena Kutleše, u sjedištu HBK-a u Zagrebu, donijelo je je važnu novost: na zasjedanju je donesena odluka o osnivanju Nacionalnog ureda za zaštitu maloljetnika i odraslih ranjivih osoba Hrvatske biskupske konferencije te je prihvaćen Pravilnik o njegovu ustroju i djelovanju. Taj će Ured objediniti zadaće dosadašnjeg Povjerenstva za zaštitu maloljetnika i metropolijskih ureda. U radu Ureda angažirat će se tim stručnjaka iz raznih područja. Nakana osnivanja Ureda je, prije svega, unaprjeđenje prevencije i zaštite maloljetnih i ranjivih osoba na tragu dokumenata i nastojanja opće Crkve. Uz to, usvojene su ažurirane Smjernice za zaštitu maloljetnika i odraslih ranjivih osoba. O novom ustrojstvu toga važnog tijela uskoro ćemo se oglasiti s obzirom na obećanja koja je dao dosadašnji šef Povjerenstva, riječki nadbiskup Mate Uzinić o čijim je pastoralnim izazovima Nacional dosta pisao. U ovoj kolumni osvrnut ću se na iskre koje su se pojavile u odnosima novog potpredsjednika HBK-a đakovačko-osječkog nadbiskupa Đure Hranića i beogradskog nadbiskupa Ladislava Nemeta.

Naime, Đuro Hranić se u sklopu konferencije za novinare o 67. redovitom plenarnom zasjedanju Sabora HBK-a 16. studenoga u Zagrebu, osvrnuo i na status Srijemske biskupije u sastavu Đakovačko-osječke crkvene pokrajine. Nadbiskup Hranić rekao je da su biskupi Đakovačko-osječke metropolije ostali iznenađeni izjavama beogradskog nadbiskupa Ladislava Nemeta (koji je bio prisutan na plenarnom zasjedanju HBK-a kao gost i promatrač) u propovijedi u rujnu u Doroslovu, gdje je rekao da “na neki čudan način Srijemska biskupija ne pripada Beogradskoj metropoliji, nego Đakovačko-osječkoj, koja je u Hrvatskoj, a ne u Srbiji”, kao i nekim drugim njegovim intervencijama.

Nadbiskup Hranić prokomentirao je da odluku o statusu Srijemske biskupije unutar Đakovačko-osječke metropolije nisu donijeli hrvatski biskupi, još manje slavonski, nego Sveta Stolica. “Odluku o statusu Srijemske biskupije prije 15 godina donijela je Sveta Stolica. Držimo da trebamo biti mudri i razboriti kad idemo javno kritizirati neke odluke Svete Stolice”, kazao je nadbiskup grubo spustivši Nemetu, kojeg je faktički prozvao neznalicom. Pojasnio je da se o odluci promišljalo više godina na različitim razinama i što bi se dobilo kojim rješenjem. Nadbiskup Hranić smatra da je odluci presudila činjenica da Beogradska nadbiskupija ima personalnih i financijskih problema te da i sama teško funkcionira i na teret bi joj bila još jedna biskupija u sastavu metropolije, a s druge strane bi Srijemska biskupija ostala bez pomoći Đakovačko-osječke nadbiskupije s kojom je prethodno bila vezana 235 godina, a i među svećenicima ima onih koji su raspoloženi otići u Srijem i biti ondje određeni broj godina na službi i pomoći toj biskupiji.

Rekao je da Srijemska biskupija nije izdvojena iz Crkve u Srbiji, nego srijemski biskupi pripadaju Međunarodnoj biskupskoj konferenciji sv. Ćirila i Metoda. Time što Srijemska biskupija pripada Đakovačko-osječkoj metropoliji, ona nije ništa manje u Srbiji, zaključio je nadbiskup Hranić. Argumenti nadbiskupa Hranića logični su ako je istina da Beogradska nadbiskupija ne bi bila sposobna kao novu sufragansku biskupiju dobiti i Srijemsku. Osim toga, u pravu je Hranić, o tome odlučuje Sveta Stolica. Pretpostavljamo da se nadbiskup Nemet obratio papi Franji i odgovarajućim tijelima Svete Stolice ako ima namjeru povesti određene korake da Srijemska biskupija ipak bude u sastavu Beogradske nadbiskupije.

Elem, to nas pitanje vraća jednom važnom problemu u Hrvatskoj, a to je status Zadarske nadbiskupije, izravno podređene Svetoj Stolici. Reorganizacijom Crkve u Dalmaciji (30. lipnja 1828.) u doba austrijske vladavine, Zadar je potvrđen kao metropolija, a Zadarskoj nadbiskupiji pripala je i glasovita Ninska biskupija. Mirovnim ugovorom u Rapallu 11. veljače 1920. Zadar se s četiri župe u svom najužem zaleđu otima Hrvatskoj i pripaja Italiji. Zadarska nadbiskupija, koja je ostala bez svoga središta, povjerena je u svom slobodnom dijelu šibenskom biskupu kao apostolskom administratoru. Tada su zadarski svećenici s obzirom na Rapalski ugovor, pokrenuli akciju za obnovu Ninske biskupije na teritoriju koji je tada pripadao Kraljevini Jugoslaviji. Bulom “Pastorale munus” od 22. srpnja 1932. određene su nove granice Zadarske nadbiskupije i ukinuta je metropolija u Zadru. Pokojni zadarski nadbiskup Ivan Prenđa govorio je ovome novinaru isto što je ponovio u intervjuu za Glas Koncila nedugo prije svoje nagle smrti od zatajenja srca: da je potrebno stvoriti pravu metropoliju. Sugerirao je da se Splitsko-makarska nadbiskupija odrekne Šibenske biskupije, a Riječka nadbiskupija Gospićke, kako bi se kao sufraganske biskupije dodale zadarskoj, koja bi de iure i de facto bila u sastavu HBK-a završivši konačno to razdoblje neregularnosti i stvorivši u tom djelu Dalmacije jače crkveno i kulturno središte, od čega bi Zadar i okolica itekako profitirali.

Iz meni nepoznatih razloga kolege u HBK-u ignorirali su Prenđu, a nastavili su se praviti blesavima i zadarski nadbiskup (i predsjednik HBK-a) Želimir Puljić i njegov nasljednik Milan Zgrabljić. Zašto je to tako, ne znam, ali ako nadbiskup Hranić sebi daje za pravo prozivati nadbiskupa Nemeta, ne bi li bilo vrijeme da HBK konačno napravi malo reda u vlastitom dvorištu?