Vijest Informativne katoličke agencije Hrvatske biskupske konferencije glasi: “Hrvatska vojska i policija s područja sjeverozapadne Hrvatske 22. put u nizu hodočastile su Predragocjenoj Krvi Kristovoj u Ludbreg u petak, 3. rujna, u sklopu proslave Dana ludbreške Svete nedjelje”. Znam da nisam pogriješio kada sam odmah zaključio: eto, opet on, vojni bi biskup Jure Bogdan, kao crnogorski predsjednik Milo Đukanović, “podržavio” Crkvu. Ali svejedno provjeravam na portalu Vojnog ordinarijata u Republici Hrvatskoj, kad i tamo vijest: “U petak, 3. rujna 2021., održano je 22. pokrajinsko hodočašće policije i vojske u svetište Predragocjene Krvi Kristove u Ludbregu. Hodočašće je predvodio vojni ordinarij msgr. Jure Bogdan, a u koncelebraciji su sudjelovali rektor svetišta i župnik msgr. Josip Đurkan, vojni kapelan i policijski kapelan i dekan vlč. Ivica Horvat, koji je i organizator hodočašća za vojsku i policiju, te drugi svećenici.” Dalje se naglašava “važnost ovog hodočašća za vojsku i policiju”, bla, bla, bla.

Ipak, da pojasnim: nemam apsolutno ništa protiv toga da se skrbi za duhovne, psihološke i druge potrebe pripadnika Oružanih snaga i policije. Ama baš ništa! Ovdje se radi o sasvim drugom pitanju. Ovdje je riječ o fenomenu koji se, nažalost, ponavlja unatoč činjenici da članovi episkopata tvrde da poznaju Ustav RH pak se hvale ugovorima potpisanima između Republike Hrvatske i Svete Stolice. Naime, podsjetimo samo na jednu u nizu iregularnih situacija. U četvrtak, 10. rujna 2020., glavno informativno glasilo Hrvatske biskupske konferencije IKA donijelo je vijest sljedećeg naslova: “Hodočašće Hrvatske kopnene vojske na Udbinu”. I što biste vi, prosječni hrvatski građanine, rekli na ovo? Da što se tu imamo čuditi i zanovijetati ako Hrvatska vojska “hodočasti”, bilo u neko marijansko svetište bilo u neko drugo posvećeno katoličko okupljalište? Recimo, ono u Ludbregu? Ako biste tako reagirali, tvrdim, pogriješili biste. Pojasnit ću u ovoj kolumni zašto tako mislim.

I pojasnit ću to brzo i kratko sljedećim pitanjem: može li u državi, Republici Hrvatskoj, u čijem Ustavu piše (članak 41.) da su “sve vjerske zajednice jednake pred zakonom i odvojene od države”, Hrvatska vojska bilo kamo, onako, kao institucija, kao cjelokupnost, “hodočastiti”? Ili to mogu, organizirano, recimo, predvođeni nekim zapovjednicima i vojnim biskupom, samo oni u Hrvatskoj vojsci koji su vjernici katolici?

Jasno nam je, ako išta razumijemo o duhu i slovu Ustava, da “hodočastiti” mogu samo oni iz redova vojske (ili policije) koji su katolici, to jest da institucije ne hodočaste (osim toga, valjalo bi jednom prekinuti s tom lakrdijom da se “hodočašćem” naziva neki pokret u kojem se ide na konju, biciklu, motoru, automobilima ili kamionima, a ne pješice!) Dakle, nazivati, najaviti i predstaviti odlazak jedne grupe katolika koji su u aktivnom sastavu HV-a kao “hodočašće Hrvatske kopnene vojske”, gruba je povreda Ustava.

Isto tako je nasrtaj na Ustav, potpuno promašen, kada vojni biskup, koji se zove Jure Bogdan, “blagoslivlja” sjedište MORH-a ili MUP-a. Mislite li da se šalim? Evo, citiram tu istu IKA-u (vijest je objavljena 16. 12. 2019. u 11:09): “Vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj, Jure Bogdan, blagoslovio je u ponedjeljak, 16. prosinca 2019., prostorije Ministarstva obrane Republike Hrvatske i Glavnog stožera Oružanih snaga RH u Zagrebu, priopćila je Samostalna služba za odnose s javnošću i izdavaštvo MORH-a.” Ne samo jer nisu svi u MORH-u katolici, jer ima i muslimana, pravoslavaca, protestanata, agnostika, ateista…

Čini se da bi trebalo biti jasno o čemu pišem, ali, vjerujte mi, nije. Često ćemo čuti iz usta i pera političara, neupućenih novinara i aktivista organizacija civilnog društva kako je Hrvatska sekularna “jer to piše u Ustavu”. Ne, ne piše! Ono što Ustav poštuje određene su stavke načela sekularnosti (npr. čl. 40. i čl. 41.). Ali termin “sekularna” u Ustavu ne postoji onako kako postoji u ustavima drugih država. Odvojenost Crkve i države eksplicite je, naprimjer, naglašena u prvom članku francuskog ustava: “La France est une République indivisible, laïque, démocratique et sociale” (Francuska je nedjeljiva, laička, demokratska i socijalna republika). U prvom članku Ustava RH, koji su pisali hrvatski pravnici školovani i u Francuskoj, sekularnost države eksplicitno je izbačen pojam. Citiram: “Republika Hrvatska jedinstvena je i nedjeljiva demokratska i socijalna država.” Nedostaje ono “laička”.

Zadaća bi nam trebala biti nastojanje, koje momentalno nije moguće, da se Hrvatska definira kao sekularna država, ne nužno tvrdo kao u Francuskoj, ali to se može napraviti. Sekularnost nije pravilo, iako bi to postala kada bi se točnom, opsežnom definicijom unijela u kakav zakon ili čak Ustav; ona je princip, standard suvremenog društva koji se očituje u jako puno stvari, a to u RH jednostavno nije slučaj, bez obzira na to što u Ustavu piše ili ne. Vojni biskup Jure Bogdan ne uspijeva pojmiti to načelo! Moja je zadaća, kao teologa i novinara, da biskupa Bogdana i sve zainteresirane osobe, “hodočastile” one ili ne, podsjetim na ono što zastupa papa Franjo: “Vjerujem da sekularnost popraćena jakim zakonima koji jamče vjersku slobodu, pruža okvir za kretanje prema naprijed.” U svakom slučaju, gospodo draga, vrijeme je da se dogovorimo kako želimo i kako je moguća samo slobodna Crkva u slobodnoj državi. A ne neka podržavljena Crkva.