Slovenski isusovci vjeruju u iskrenost redovnica i drugih žrtava kada govore o patnjama vezanim uz emocionalno, seksualno i duhovno zlostavljanje koje je činio njihov subrat – i jasno se ispričavaju
Slovenski isusovci objavili su 6. siječnja priopćenje o zlostavljanjima o. Marka Ivana Rupnika u kojem od žrtava svog subrata traže oprost. Slovenski isusovci, koji su se krajem prosinca okupili na godišnjem susretu, žele odgovoriti na optužbe za zlostavljanje protiv o. Marka Ivana Rupnika. Iako su mnoge činjenice još uvijek od njih skrivene, osjećaju dužnost reći da su ih objavljena svjedočanstva redovnica koje o. Rupnika optužuju za razne oblike nasilja i zlostavljanja, duboko potresla. Vjeruju u iskrenost redovnica i drugih žrtava koje su govorile o svojim patnjama i drugim okolnostima vezanim uz emocionalno, seksualno i duhovno zlostavljanje za koje je odgovoran njihov subrat.
“Očito je da kao provincija u prošlosti nismo znali saslušati žrtve i poduzeti odgovarajuće korake da se problemi raščiste i da se stradanjima stane na kraj. Potpuno prihvaćamo i razumijemo ogorčenost, ljutnju i razočaranje žrtava i njihovih voljenih”, kazali su. Sve iskreno mole za oprost. Prije svega žrtve, “koje u prošlosti nisu bile saslušane od nadležnih osoba u Družbi Isusovoj”. Posebno mole za oprost sadašnje i bivše članice Zajednice Loyola: “Njihove ispovijesti nedvojbeno pokazuju da nadležni crkveni poglavari nisu poduzeli odgovarajuće mjere, zbog čega su se neslućene patnje niza žena povećale i produžile.“ Kao i ti isusovci, mnogi kršćani i drugi ljudi pronalazili su u o. Rupniku nadahnuće za svoju vjeru i život. Otac Rupnik je, naime, plodan teolog i umjetnik. Njegovi mozaici rese brojne crkve, pa tako i u Hrvatskoj. Izjava delegata generala Družbe Isusove o. Artura Sose i glavnog poglavara Međunarodne isusovačke kuće o. Johana Verschuerena o slučaju Rupnik poznata je od 18. prosinca, otkad je na službenim mrežnim stranicama Družbe Isusove. Tako znamo da se slučaj istražuje od listopada 2018. godine.
Isusovac Marko Ivan Rupnik (Zadlog, Slovenija, 28. 11. 1954.) djeluje u Rimu od 1993. godine, pa je za to izravno odgovorno vodstvo isusovačkog reda u Rimu. Slovenski isusovci, premda se Rupnik vodi kao aktivan član zajednice umjetnika i duhovnika Centro Aletti u Rimu, nemaju, kažu, izravnih informacija o postupku protiv spomenutog subrata, a ograničene su im i mogućnosti djelovanja (na potezu je, naime, papa Franjo, rimski nadbiskup, šokiran i kompromitiran jer je, kao i prethodnici, promovirao o. Rupnika i vodstvo Družbe Isusove). Pojasnimo da su ti isti isusovci u prosincu objavili priopćenje o Rupniku nakon izvješća talijanskih medija da ga je nekoliko redovnica iz ljubljanske zajednice Loyola optužilo za zlostavljanje početkom 1990-ih dok je bio njihov duhovnik u Sloveniji (čak je, kaže se u optužbama, bilo seksa u troje). Rupniku su izrečena ograničenja, uključujući zabranu ispovijedanja, duhovne pratnje i predvođenja duhovnih vježbi. Elem, ističu da podržavaju vodstvo svog reda u nastojanjima da dođe do dna stvari i poduzme odgovarajuće mjere. Žele da cijela istina izađe na vidjelo, što će omogućiti da svi koji su uključeni dođu do pravde.
Oglasila se i Rimska biskupija preko (tadašnjeg) generalnog vikara, kardinala Angela De Donatisa: “Rimska biskupija, koja donedavno nije bila svjesna postavljenih problema, ne može ulaziti u meritum tuđih odluka, ali osigurava, također u ime svoga biskupa, svu potrebnu potporu za željeno pozitivno rješenje slučaja, koja liječi rane nanesene ljudima i crkvenom tijelu, dovodeći koliko je to moguće do potpunog rasvjetljavanja i istine o onome što se dogodilo: one istine koja nas jedina oslobađa (Iv 8,32).”
I u Crkvi i u građanskom društvu nadležne osobe mogu djelovati tek nakon što im žrtve ili oni koji su upoznati s činjenicama dostave informacije. Ako nije tako, obično su potrebni istraga i sudski postupak kako bi se otkrila istina. Isusovci mole žrtve i svjedoke da se jave, ako ne javno, makar povjerljivo. Slovenski isusovci zalažu se za podršku žrtvama i svim oštećenima, suradnju s nadležnim institucijama u Sloveniji i inozemstvu u vezi s tim i drugim slučajevima zlostavljanja iz navedenih redova i prihvaćanje privatnih i javnih prijedloga o daljnjim koracima.
Za ovu temu odlučio sam se iz više razloga, ali svakako uzimajući u obzir jedan naš recentni slučaj. Pisao sam da je 11. studenoga 2022. IKA objavila očitovanje Hrvatske provincije svetog Jeronima franjevaca konventualaca u povodu nepravomoćne presude Općinskog suda u Splitu protiv te Provincije, a vezano uz pedofilske radnje bivšeg člana, nekadašnjeg fra Gracijana Gašperova (82). “Konkretan slučaj u ovom trenutku ne možemo komentirati jer, naglašavamo, radi se o nepravomoćnoj sudskoj presudi te je postupak u tijeku. Pričekat ćemo okončanje sudskog postupka te ćemo u cijelosti poštovati odluku pravosudnih institucija”, naveli su ti fratri. Krivo! Zašto? Jer je počinitelj priznao djelo, i to pred tijelima Svete Stolice (sredinom 2018.). Želim istaknuti da su fratri dužni ponuditi i žrtvama i puku javnu ispriku. I te kako su znali u Crkvi za aferu. Tadašnji splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić, naprimjer, pravio se blesav (o čemu je Nacional pisao 8. svibnja 2018.). Zašto se nisu ispričali, ni fratri ni ljudi nadbiskupije, kako to korektno rade slovenski isusovci, mogu nagađati, ali želio sam pokazati i dokazati da su se i ovi “naši” mogli ispričati zbog seksualnih skandala. Ako je istina, naime, da poštuju načelo nulte tolerancije pape emeritusa kojeg su upravo sahranili i odmah stali veličati.
Komentari