Viktor Orbán, mađarski premijer u petom mandatu i predsjednik vladajuća stranke Fidesz, dao je opširan intervju za hrvatski katolički tjednik Glas Koncila (GK). Iznimka je to u gotovo šezdesetogodišnjoj povijesti tog vjerskog glasila (izdavač je nadbiskup Josip Bozanić), a kako je došlo do toga, pojasnio je glavni urednik GK-a Branimir Stanić za Slobodnu Dalmaciju kazavši: “Mađarska je u rujnu domaćin Svjetskog euharistijskog kongresa, prvog velikog međunarodnog crkvenog događaja nakon pandemije na koji će doći i papa Franjo. Ta zemlja obilno pomaže potresom pogođena područja u Hrvatskoj, primjerice, gradi školu u Žažini, a premda u današnje vrijeme postoje politički prijepori između naših dviju zemalja, činjenica je da nas veže duga zajednička povijest i kršćanska baština. Važno je napomenuti kako to nije bio tipičan razgovor jednoga državnika sa stranim novinarima. Bio je to razgovor među kršćanima”, zaključio je Stanić.

Svejedno, premijer Orbán govorio je i o političkim i gospodarskim pitanjima, razlozima neslaganja s europskom politikom, posebice oko ekonomije, svjetonazorskih pitanja i migranata, usput dozirajući hrvatskim vlastima i društvu. Bit će toga još jer Orbán kani maksimalno iskoristiti Papinu posjetu za promociju svoje politike. Postoji cijela medijska strategija njegova kabineta (javit će se mađarski premijer gdje god stigne, pa i drugim katoličkim glasilima u Europi) o čemu svjedoči manevar Ministarstva vanjskih poslova u Budimpešti koji je Orbánov intervju GK-a hitro podijelio svim veleposlanstvima akreditiranima u Mađarskoj. Tako se dogodilo da me, brzinom munje, jedan veleposlanik akreditiran u Zagrebu (čiji ga je kolega još brže kontaktirao iz Budimpešte) pita što to znači da za intervju sazna prije nego šira hrvatska publika.

Elem, bilo je tu samopromocije, obiteljskog i vjerskog backgrounda (Orbán je kalvinist) pa će premijer reći ovako: “U našoj kulturi, u brakovima u kojima su supružnici različitih konfesija, djeca prate roditelje, i to prema spolu. Dakle, imam četiri kćeri katolkinje – što znači da živim s pet katoličkih žena pod istim krovom – a imam i jednoga sina kalvinista. Tako se u našoj obitelji događa suživot katolika i kalvinista, u istoj zajednici ljubavi. Dodat ću tomu i da se jedna od mojih kćeri udala za sina grkokatoličkoga svećenika”.

Ali bilo je i bizarnosti koje GK stavlja u prvi plan. Viktor Orbán ispričao je i “neobično iskustvo” s polaganja prisege nakon izbora 2010. godine: “Pripremao sam se za polaganje zakletve i prvi govor, izišao sam kroz vrata i ugledao svećenika koji mi je rekao: ‘Došao sam vas blagosloviti prije nego što položite zakletvu’. Pazite, jednomu kalvinističkomu mađarskomu premijeru pristupio je hrvatski svećenik iz Međugorja da ga blagoslovi! Zajedno smo se pomolili i nakon toga sam položio zakletvu. Dakle, to su stvari koje se događaju u kršćanskom svijetu, ako im dopustimo da se dogode”, kazao je. Od toga GK radi “veliku misu” jer se ovaj tjedan, u četvrtak 24. lipnja navršava 40 godina od početka tzv. međugorskih ukazivanja za koja će bibličar dr. Mato Zovkić, svećenik Sarajevske nadbiskupije i član Međugorske vatikanske komisije (koju je ustanovio Benedikt XVI. 2010.), a koja je izvijestila papu Franju, reći da “ukazanja nije ni bilo”. Stvar se dadne sažeti u dva puta od pape Franje ponovljene metafore da Gospa nije “šefica poštanskog ureda”. Vraćajući se iz Marijanskog svetišta u Fatimi u Portugalu u svibnju 2017. novinarima u zrakoplovu za međugorska “ukazanja” je kazao: “To nije Isusova majka”.

Papi Franji Orbán kani poručiti da “kršćanstvo u Mađarskoj nije pitanje izbora”, nego je “naša predodređenost”. Premijer pojašnjava: “Ne treba nam nikakva argumentacija, to je tako, to je tako određeno”, kaže čovjek koji očito slabo poznaje kerigmu i temeljnu činjenicu da je kršćanstvo, prije svega, pitanje slobodnog i osobnog izbora. Isus, naime, reče: “Hoćeš li biti savršen, idi, prodaj što imaš i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom” (Vidi: Mt 19,16-22) i ovo: “Uzmi svoj križ i pođi za mnom!” (Lk 9, 23).

Orbán negira navode kako se papa Franjo odbio sastati s njim: “Postoji razlika u stajalištima i pristupima Svetoga Oca i mađarske vlade u odnosu prema migracijama, koja je očita i vidljiva cijelomu svijetu. Mi smo snažno protiv migracija, a Katolička Crkva ima svoje stajalište. Iz toga se lako može konstruirati priča da se Sveti Otac i predsjednik mađarske vlade ‘ne razumiju’, ‘ne slažu’, te da se, najzad, ‘ne žele ni vidjeti’…”. Ali, kaj, pozvao se Viktor Orbán na Nikolu Zrinskog i poručio Andreju Plenkoviću kako bi se imao ponašati: “Nikola Zrinski bi učinio isto što i mi … znao bi što se treba učiniti u takvoj situaciji” (zatvoriti granice, jurišati na migrante, dignuti željezne ograde… da se obrani “kršćanska Europa” (od najezde muslimana). Pritom, valja naglasiti, papa Franjo govori baš, ali baš suprotno i s muslimanima artikulira najbolju moguću suradnju, o čemu sam ovdje već dosta pisao.

Pod krinkom “kršćanske širine” (koju demonstrira u svojem braku i obitelji) mađarski premijer u Bozanićevom tjedniku govori baš ono što papa Franjo ne želi čuti: “Tko pliva s multikulturnom modom ovoga vremena, gubi sve što je važno u životu (…) LGBT ludilo ovdje nema prostora”. I, naravno, za te finese Bozanić nema sluha. Bitno je, pak, ovo: za prvog državnika kojem su dali prostor, gospoda iz Kaptola 8 su izabrali lika koji de facto kaže da je papa Franjo u zabludi (čitaj: budala).