Biskup je mogao i trebao provjeriti što govori o Titu, ali ne, poželio se služiti diskursom neoustaških portala. Ivo Goldstein: ‘Tito 20. svibnja 1945. sigurno nije rekao ‘komunistička država’ jer takve još nije bilo’
Prva misa zadušnica za sve Zagrepčane koji su, ostavši u Zagrebu, „stradali kao žrtve komunističkih zločina 1945. godine“, a koju je predvodio zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško, slavljena je u srijedu 8. svibnja u župnoj crkvi sv. Jeronima u Zagrebu. Ugostila je vjernike u ustaškim majicama s istaknutim likovima poglavnika NDH Ante Pavelića i Marka Skeje te pokazala kako bi mogla izgledati kulturna revolucija koju najavljuje HDZ-ov partner u budućoj vladi Domovinski pokret. Biskup Šaško, koji također zaziva osnivanje Muzeja žrtava komunizma u Zagrebu, izrecitirao je nevjerojatne laži o maršalu Titu, koje je pokupio s najcrnjih desnih portala. Taj spomen na stradale sugrađane organiziralo je Hrvatsko žrtvoslovno društvo, koje vodi HDZ-ovac Ante Beljo. Beljina organizacija kaže da, prema podacima Ministarstva branitelja, u prvim mjesecima nakon ulaska partizana u Zagreb 8. svibnja 1945. ubijeno je više od 10 tisuća Zagrepčana i ostalih Hrvata koji su se u njemu zatekli. „Posmrtni ostaci ubijenih žrtava počivaju u više od 130 masovnih grobnica i jama po Zagrebu i okolici od kojih većina još nije obilježena“, tvrde. Izabrana je crkva sv. Jeronima u Maksimiru jer se „nalazi blizu još uvijek neobilježenih grobnica u parku”.
Šaškova propovijed imala je svoj vrhunac kada je stao reciklirati laži, što je ranije znao raditi i (umirovljeni) varaždinski biskup Josip Mrzljak koji je u više navrata istaknuo kako je Tito u Varaždinu kazao da je došao vidjeti „kako naši borci uništavaju taj hrvatski smrad“ [sic], citat koji se već dulje širi društvenim mrežama, a koji se lažno pripisuje Josipu Brozu Titu. Uz to, biskup Šaško je oštro napao Zagrepčane i sve one koji su organizirali događaj ili došli na paljenje krijesova tamo gdje su 8. svibnja 1945. partizani prešli rijeku Savu i ušli u Zagreb.
Evo sporne Šaškove izjave:
“I ove smo godine vidjeli da je izabran, a usuđujem se reći i zlorabljen jedan tipično religijski izražaj kao što je paljenje krijesova, da bi se pokušao prenijeti krijesovima, simbolima novoga života i širenja obzora, sasvim oprečan sadržaj. Zar je moguće upaliti krijes na onoj vatri koja je gorjela mržnjom sažetom u rečenici jugoslavenskoga komunističkog diktatora koji je svim protivnicima svoga režima rekao da će ‘u novoj komunističkoj državi svjetlost dana gledati samo toliko dugo koliko traje put do najbliže jame’ (Josip Broz Tito, 20. svibnja 1945. u Varaždinu)? Paliti takve krijesove ne znači željeti svjetlo nego tamu. To su krijesovi beživotne tame. Važno je to prepoznati, jer je i naš naraštaj vidio takva tamna svjetla upaljena nad novim jamama, počevši od onih u vukovarskim noćima nad Ovčarom. Ta se svjetla pale tek toliko da se ljude odvede do neke dublje tame i pokuša utrnuti Božje svjetlo. Zar ćemo se time nadahnjivati? Zar ćemo to prenijeti idućemu naraštaju?”
Provjerio sam s prof. Ivom Goldsteinom bi li Tito, načelno govoreći, mogao tada govoriti o „komunističkoj državi“. Goldstein kaže:
“Tito 20. svibnja 1945. sigurno nije rekao ‘komunistička država’ jer takve još nije bilo, a nije bilo ni oportuno taj pridjev ‘komunistički’ spominjati, pogotovo ne prije izbora u studenome 1945.”
Što je Tito zaista toga dana kazao u Varaždinu? Srećom, čuva se u arhivi varaždinskih Vijesti kopija originalnog Titova govora (Vijesti, broj. 2, Varaždin, 24. svibnja 1945. stranica 1). Citiram govor u kojem Tito nastupa kao zagorski i hrvatski rodoljub: “Braćo i sestre! Ja nisam došao, a niti sam se pripremio, da vam održim govor o politici; došao sam po vojničkim pitanjima, da posjetim jedinice slavne Jugoslavenske Armije. Govorit ću vam kao vaš lancman, Zagorac. Vjerujte mi da se radujem što mogu pozdravit i vidjeti Zagorje. Ja sam sin Zagorja rođen u blizini Klanjca i bio sam rijetko u Varaždinu. Došao sam iznenada, jer željan sam vidjeti kako živite i kako osjećate. Mislim da kao sin vašeg Zagorja nisam osramotio hrvatsku domovinu. Hrvatska je oprala sa sebe sramotu koju su joj nanijeli narodni izdajice i može vedro gledati u bolju budućnost. Meni je bilo najteže što se događalo s Hrvatskom. Bio sam svugdje po Srbiji, po planinama Bosne i Crne Gore i po kršu Dalmacije, ali sam imao obavještenja o vama i pratio sam vašu borbu, pa znam da ste i vi Zagorci doprinijeli našoj pobjedi. Bez bratstva i jedinstva Jugoslavije ne može biti sretne nove Jugoslavije niti sretnih pojedinih federalnih naroda u njoj. Svi su ti krajevi sjedinjeni u cjelinu, a administrativna podjela naroda Jugoslavije neće nas razjediniti. Nova Jugoslavija nije neka apstrakcija, skovali smo je u krvi i na kostima svojih heroja. Ona nije stvorena za zelenim stolom, već je stvorena u zelenoj šumi. Mržnja među narodima Jugoslavije ne smije se ponoviti, jer nam je donijela mnogo nevolja, patnji i žrtava. Pobijedili smo! Postigli smo uspjeh zato što smo pronicali korijen, duboko u narod, i jer smo se borili za pravednu stvar i radili ono što je narod htio. Zato smo pobijedili. No morat ćemo se boriti još za zelenim stolom, da narodu osiguramo pred svijetom plodove svog vojničkog uspjeha. Bit ćemo ustrajni za zelenim stolom kao što smo bili ustrajni i na bojnom polju. Želim vam sreću i mnogo uspjeha u vašem i našem starodrevnom Varaždinu.”
Biskup Šaško je mogao i trebao provjeriti što govori o Titu, ali ne, poželio se služiti floskulama i podmetanjima neoustaških portala. Tako će, čini se, izgledati kultura u režiji novog miljenika Crkve, Domovinskog pokreta. Pa da vidimo.
Komentari