U utorak, 21. ožujka, svjedočili smo moralnom sunovratu, ja bih rekao i samorazarajućoj gesti koju je upriličio đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić koji je istupio pred novinarima na jako loš način. Tiskovna konferencija u Đakovu je sazvana jer je apostolski nuncij u RH Giorgio Lingua pritisnuo Hranića. Nezainteresiran za uhodane metode hrvatskih (nad)biskupa koliko i za to da se, tamo gdje on predstavlja papu Franju, ne osujete namjere poglavara Katoličke Crkve (Papa je u subotu, 25. ožujka, dao objaviti obnovljenu verziju pravila za sprječavanje i borbu protiv spolnog zlostavljanja maloljetnika i ranjivih odraslih osoba u Crkvi), Lingua je očito želio podsjetiti na to da se želi u središte pažnje Crkve postaviti žrtve seksualnog zlostavljanja. Hranić nije shvatio potez pa se izložio skandalu nevjerojatno nemušto i smotano.

Već sama najava tiskovne konferencije govorila je o mogućem debaklu. U pozivu je stajalo: ‘’Budući da jedan novinar već duže vrijeme u javnosti iznosi poluistine te neutemeljene optužbe na račun mons. Đure Hranića (…) nadbiskup Hranić je odlučio na tiskovnoj konferenciji iznijeti činjenice i rasvijetliti istinu o toj temi.” Novinar je Hrvoje Šimičević koji je slučaj ventilirao na stranicama tjednika Novosti. Novinar Šimičević na presici je Hraniću, dapače, pomogao da pokaže kako mu žrtve nisu, za razliku od vatikanske politike, u središtu zanimanja. K tomu, Hranić je strahovito pogriješio jer je pokazao kako ne zna da je, prema crkvenim pravilima, trebao maknuti osumnjičenoga svećenika od kontakta s djecom. To nije od sada. Znam za jedan slučaj tih godina iz druge biskupije gdje je osumnjičeni svećenik (koji mi se povjerio) na prvi glas o možebitnom incidentu s maloljetnicom dobio suspenziju sve dok je slučaj, kako nalažu pravila, bio u zoni istrage i odlučivanja u tadašnjoj Kongregaciji, a sada Dikasteriju za nauk vjere, koja ga je apsolvirala. Izvještaj s tiskovne konferencije IKA je predstavila na isto tako loše i obranaški: ‘’Đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit Đuro Hranić održao je u utorak, 21. ožujka, u Nadbiskupskom domu u Đakovu konferenciju za novinare o javnim optužbama koje se u medijima iznose o seksualnom uznemiravanju ministrantica u Župi Sotin te o njegovu navodnom zataškavanju istine.’’

Neki važni katolički mediji čine još veću štetu jer su slučaj odlučili cenzurirati. To je apsurd jer upravo imamo informaciju da je papa Franjo prihvatio ostavku biskupa njemačkog Osnabrücka, Franza-Josefa Bodea, inače potpredsjednika njemačkog episkopata. Privremeno izvješće od 600 stranica, koje je pripremilo Sveučilište u Osnabrücku, optužilo je Bodea za nemar. On je najprije negirao odgovornost i govorio da neće dati ostavku, ali u videoporuci vjernicima i široj javnosti ispričao se i prihvatio odgovornost. Hoće li se isto dogoditi s Hranićem? Trebalo bi. Za dobro Crkve i hrvatskog društva. Ako se Đuro Hranić ne povuče, ako ga Papa ne smijeni, Franjo će sam sebe unazaditi jer će teret Hranićevih očitih prijestupa pasti na njegova pleća: nadbiskup je reagirao tek 14 mjeseci nakon prvih informacija, optužio je vjernike da kleveću svećenika, ostavio ga je na župi skoro dvije i pol godine nakon obaveznog doba za umirovljenje (75 godina), veličao je župnika Zlatka Rajčevca na sprovodu, priznao da ga nije maknuo jer je u njemu vidio starca kojem je libido pao i ‘’nije mogao’’ više dirati djevojčice, nije želio da mu se uruši svijet… Prestrašno.

U duhu istine treba navesti i opasku sociologa religije i bivšeg veleposlanika pri Svetoj Stolici Ivice Maštruka, koji je upozorio na to da ‘’ako nakon četiri godine nije bilo ispitivanja ni postupanja, a nadbiskup je obavio svoju dužnost u dijelu postupaka, ono što se može zamjeriti nadbiskupu jest činjenica da je ostavio na dužnosti župnika i da je trebao izreći neke disciplinske mjere. To je, mislim, osnovna greška. Drugo je atmosfera u Hrvatskoj kad su u pitanju crkvene institucije, a to je da su državni organi oprezni i suzdržani u postupanju bilo koje vrste u odnosu na Crkvu, to je u ovom slučaju evidentno’’ (izjava za N1).

O atmosferi, ne samo u državi već i u Crkvi, želim nešto danas posebno napomenuti. Papina nastojanja idu za tim da žrtve u Crkvi moraju moći pronaći punu zaštitu. Zašto se to ne događa, barem ne u Hrvatskoj već punih dvadeset godina otkako pišemo o pedofilskim aferama? Moralni teolog prof. don Tonči Matulić (KBF Zagreb) u dobrom nastupu u emisiji „Točka na tjedan“ na N1 televiziji istaknuo je stanovitu inerciju, dapače i lijenost, jasno se odredivši prema promašenom pristupu nadbiskupa Hranića (‘’Tu nema isprike’’). Matulić je dobro pojasnio da u Crkvi, kako univerzalnoj tako i onoj u hrvatskoj, ne manjkaju ni dokumenti ni procedure: svaka biskupija ima odgovornu osobu za takve slučajeve i imamo nadbiskupske urede, o čemu smo nedavno ovdje pisali na temelju izjave koju je riječki nadbiskup Mate Uzinić dao HINA-i. Ono što također imamo, nažalost, višak je obranaškog mentaliteta, potrebe da se ‘’čuva’’ institucija. Imamo krivi pristup i krivi stil. Pa se sada sjećam kako je čak i pokojni don Živko Kustić (za Globus) pisao da se pedofilijom manipulira i konfabulira kako bi se napakostilo Crkvi! Ne, nije tako. Gospoda iz HBK-a, s Draženom Kutlešom na čelu, moraju shvatiti da se paradigma promijenila, da nam treba temeljita rasprava te da u ovom slučaju ne mogu istodobno biti u pravu i nadbiskup Hranić i papa Franjo. Jasno je, Đuro Hranić mora otići.