Nacional je proteklog tjedna doznao da nadležna pravosudna i državna tijela ni 39 dana nakon smrti štićenika u Centru za rehabilitaciju Rijeka Podružnici Kraljevica-Oštro, o kojoj je Nacional iscrpno izvijestio u prošlom broju, nisu zatražila rezultate obdukcije usprkos tome što su im dostavljene anonimne, ali relevantne i ozbiljne sumnje da je dijete bilo izloženo nasilju, kao i da su na tijelu pronađene teške ozljede zbog kojih bi bilo nužno temeljito provjeriti neslužbenu informaciju dostavljenu medijima, prema kojoj je štićenik navodno umro od gušenja komadom pizze. Naime, Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci koje vodi županijska državna odvjetnica Ivanka Vidović-Vinketa, i Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike ministra Marina Piletića, do srijede, 6. studenoga – 39 dana nakon smrti štićenika – nisu zatražili nalaz obdukcije koja je provedena na Zavodu za sudsku medicinu i kriminalistiku Medicinskog fakulteta u Rijeci.

Nisu to učinili čak i usprkos tome što informacije objavljene proteklog tjedna u medijima dodatno osnažuju sumnju u točnost neprovjerene tvrdnje – koju je, podsjetimo, objavilo čak i ministarstvo ministra Piletića, nazvavši je “neslužbenom” – prema kojoj je petnaestogodišnji maloljetnik preminuo od gušenja komadom pizze. Riječ je, u najmanju ruku, o zapanjujućem nemaru nadležnih službi, koji sugerira da državna tijela ne istražuju smrt petnaestogodišnjeg djeteta premda ta tragedija nipošto nije bila samorazumljiva i premda zakoni nedvosmisleno nalažu da se u takvim slučajevima smrt mora temeljito istražiti. Zašto je sve to tako, ista ta nadležna tijela Nacionalu nisu objasnila, zaštitivši se sada već famoznom izlikom da se, kako je Nacionalu objasnila glasnogovornica ŽDO-a Rijeka Barbara Volf Volčanšek, “postupanje za vrijeme provođenja izvida i drugih radnji u Državnom odvjetništvu smatra tajnim, slijedom čega Vam nismo u mogućnosti dati tražene informacije”.

Iz DORH-a nisu objasnili zašto nisu zatražili nalaze obdukcije već su samo naveli kako je postupanje za vrijeme izvida tajno te da ne mogu dati tražene informacije. FOTO: Dusko Jaramaz/PIXSELL

To je riječki DORH Nacionalu priopćio u utorak, 5. studenoga, u odgovoru na upit koji smo mu poslali u četvrtak 31. listopada i koji je trebao biti objavljen u prošlom broju Nacionala. No kako je riječki DORH zakasnio s odgovorom, objavljujemo ga sad: “Vezano za Vaš upit od 31. listopada 2024. kojim tražite podatke o predmetu koji se odnosi na smrt 15-godišnjaka u Centru za rehabilitaciju Rijeka, obavještavamo vas da se sukladno odredbi članka 58. Zakona o državnom odvjetništvu postupanje za vrijeme provođenja izvida i drugih radnji u Državnom odvjetništvu smatra tajnim, slijedom čega Vam nismo u mogućnosti dati tražene informacije”, napisala je zamjenica županijske državne odvjetnice i glasnogovornica ŽDO-a Rijeka Barbara Volf Volčanšek. Istoga dana, u utorak, 5. studenoga, samo koji sat nakon što je snažno odjeknuo tog dana objavljeni Nacionalov članak o pogibiji štićenika u podružnici Kraljevica-Oštro, Nacional je bio jedna od adresa na koje je stigao anonimni e-mail u kojemu se tvrdi da je obdukcijski nalaz umrlog djeteta pokazao “gušenje, slomljenu ključnu kost i polomljena rebra”.

Nacional ne bi objavljivao te tvrdnje da, poslije pomne analize dopisa, nismo zaključili kako ga je pisao netko tko je bio precizno i točno obaviješten o tome tko je radio u smjenama na dan kada je dijete umrlo. Naime, u anonimnom dopisu teško se, imenima i prezimenima koja Nacional neće objaviti, optužuje dvije osobe da su toga dana ružno verbalno vrijeđale i “fizički zlostavljale” nesretnog štićenika, da su ga zaključale na “puna četiri sata” te da je jedna od njih “napustila radno mjesto” i “otišla kući prije završetka svoje smjene”.

Nacional je te podatke usporedio s rasporedom rada u smjenama na dan kada je štićenik umro, navedenom u nalazu izvanrednog nadzora inspekcije Piletićeva ministarstva, te ustanovio da su te dvije osobe uistinu radile u smjeni upravo u vrijeme koje se navodi u anonimnoj prijavi, što smo shvatili kao dovoljnu indiciju da prijavu valja ozbiljno shvatiti.

Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, na čelu s Marinom Piletićem, nije zatražilo nalaz obdukcije provedene na Zavodu za sudsku medicinu Medicinskog fakulteta u Rijeci. FOTO: Nel Pavletic, Matija Habljak/PIXSELL, Nacional

Pritom je važno i da su tek anonimne prijave, kako one pravobranitelju za osobe s invaliditetom tako i one Nacionalu, pokrenule kakve-takve promjene nabolje u Centru i o ozbiljnim problemima u toj ustanovi sasvim opravdano obavijestile javnost, što ih čini dodatno relevantnima.

Pored tvrdnji da su na tijelu umrlog djeteta pronađene spomenute teške ozljede, kao i teških optužbi na račun dviju osoba zaposlenih u Podružnici Kraljevica-Oštro, anonimna prijava i ravnateljicu Centra za rehabilitaciju Rijeka Ivu Letinu teško tereti za dvogodišnji nemar i ravnodušnost prema upozorenjima “da se nad djecom vrši teško fizičko i psihičko nasilje u Oštrom”. U prijavi se također tvrdi da je ravnateljica “pokušala krivotvoriti protokol o restriktivnim mjerama” te “sakriti sve dokaze”, što se sugerira i u nalazu inspekcije, kao što se ponavlja i tvrdnja da je “ravnateljica izričito zabranila djelatnicima da do 1. listopada zovu hitnu pomoć”. Štoviše, navodi se da je jedna osoba zaposlena u Centru koja je, kako je Nacional također ustanovio, na dan djetetove pogibije također bila u smjeni, “inzistirala da se pozove hitna pomoć”, ali prema tvrdnji iz anonimne prijave – “nisu smjeli”.

Zanimljivo je da u anonimnoj prijavi piše i kome je poslana “na znanje”: osim Nacionala primili su je i riječki dnevnik Novi list, Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, Pravobranitelj za osobe s invaliditetom, Vlada, HDZ i Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci. Nacional nema saznanja je li ijedna od tih institucija reagirala, i kako.

Potaknut tim uznemirujućim informacijama, Nacional je kontaktirao Zavod za sudsku medicinu i kriminalistiku Medicinskog fakulteta u Rijeci. U srijedu, 6. studenoga, tajnici Zavoda Danijeli Kučalo poslali smo pitanja je li tijelo umrlog djeteta obducirano u toj instituciji i kada. Zamolili smo rezultate obdukcije i uzrok smrti, kao i odgovor na pitanje jesu li na tijelu ustanovljene ozljede nevezane uz uzrok smrti. Zanimala nas je i daljnja procedura, odnosno, koga je Zavod službeno obavijestio o rezultatima obdukcije i uzroku pogibije. Istoga dana odgovorio nam je predstojnik Zavoda Dražen Cuculić:

“Kao što ste vjerojatno upućeni, izvidi u smislu rasvjetljavanja slučaja smrti maloljetnika u Centru za rehabilitaciju Kraljevica još su u tijeku, o čemu je upoznato ŽDO u Rijeci, koje se još nije službeno obratilo Zavodu za sudsku medicinu i kriminalistiku Medicinskog fakulteta u Rijeci vezano uz predmetni događaj i obdukcijski nalaz. Budući da je daljnji postupak u ovom predmetu u njihovoj ingerenciji, izvidi su tajni te se još ne mogu iznositi nikakve informacije za medije, te iz navedenog razloga nismo u mogućnosti u ovom trenutku odgovoriti na vaša pitanja.”

Dakle, prema informacijama institucije u kojoj je obdukcija obavljena, od trenutka smrti, 27. rujna navečer, do 6. studenoga nadležno Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci nije tražilo rezultate obdukcije tijela petnaestogodišnjeg djeteta koje je umrlo pod nerazjašnjenim okolnostima, i to usprkos činjenici da je dan ranije, 5. studenoga, DORH u Rijeci, baš kao i Nacional, primio anonimni dopis sa sumnjama u teško fizičko zlostavljanje umrlog djeteta. Pritom taj anonimni dopis, sudeći po svim okolnostima, valja smatrati relevantnim dokumentom s tvrdnjama koje valja pomno i temeljito istražiti.

Sličnu, blago rečeno, indolenciju Nacional je otkrio i u ponašanju Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike. Potaknut uznemirujućim anonimnim dopisom, Nacional je u utorak, 5. studenoga, Uredu za odnose s javnošću Ministarstva poslao pitanja je li tražilo obdukcijski nalaz umrlog štićenika Centra za rehabilitaciju Rijeka Podružnice Kraljevica-Oštro. Tražili smo i informaciju o točnom uzroku smrti i svim eventualnim ozljedama koje su pronađene na tijelu umrloga, a pitali smo i na osnovi čega je Ministarstvo, u prethodnom odgovoru Nacionalu od 4. studenoga, ustvrdilo da je „prema neslužbenim informacijama uzrok smrti posljedica gušenja hranom”.

Zanimalo nas je i je li Ministarstvo ustanovljavalo je li umrlo dijete ikada, pa i na dan pogibije, bilo izvrgnuto nasilju, kao i ima li Ministarstvo informacije da su štićenici Podružnice Kraljevica-Oštro i inače bili žrtve fizičkog zlostavljanja te je li zbog toga ikada pokrenut ikakav postupak. Htjeli smo doznati i je li Ministarstvo istražilo je li jedna zaposlena osoba na dan tragedije ranije otišla s posla, kao i je li točno da je jedna zaposlena osoba tog dana inzistirala da zovu hitnu pomoć, ali da to nije učinjeno jer je zabranila ravnateljica Iva Letina.

Ravnateljica Centra za rehabilitaciju Rijeka Iva Letina na fotografiji se nalazi desno od predsjednika Vlade Andreja Plenkovića i nedaleko od potpredsjednika Vlade Olega Butkovića. FOTO: Goran Kovacic/PIXSELL

Ministarstvo je odgovorilo tri dana kasnije, u petak, 8. studenoga, ali bez konkretnog odgovora i na jedno pitanje Nacionala osim što se implicitno priznaje da ni Ministarstvo nije tražilo rezultate obdukcije umrlog djeteta. Odgovor u kojemu Ministarstvo uglavnom prepričava već objavljene i poznate informacije, glasi ovako: “Dana 2. listopada Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike je od strane ravnateljice Centra za rehabilitaciju Rijeka zaprimilo Obavijest o smrti korisnika u kojoj se navodi uzrok smrti posljedica gušenja hranom. Sva prikupljena dokumentacija kao i izjave radnika tijekom provedbe izvanrednih nadzora u ovom slučaju, Ministarstvo je proslijedilo Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci na daljnje postupanje kako bi se utvrdile točne okolnosti događaja. Također, tražena je od nadležnog Općinskog državnog odvjetništva povratna informacija je li donesena državno odvjetnička odluka kao i dostava obdukcijskog nalaza. Što se tiče dojava o nasilju osoblja podružnice Kraljevica – Oštro nad korisnicima, u veljači prošle godine Ured pravobranitelja za osobe s invaliditetom obavijestio je Ministarstvo o sumnji na povredu prava korisnika Centra za rehabilitaciju Rijeka, Podružnice Kraljevica – Oštro, opisujući pri tom neodgovarajuće postupanje nekoliko radnika. U ožujku je proveden izvanredni inspekcijski nadzor koji je djelomično potvrdio sumnje te utvrdio kako je sada bivša ravnateljica radnicima koji se navode za povredu prava iste navode djelomično utvrdila te već uputila usmene opomene, a stručne službe Centra obavile su razgovore s korisnicima. Navedenim nadzorom utvrđeno je i kako se u odnosu na korisnike primjenjuju mjere izolacije bez protokola o postupanju te je inspektor Ministarstva donio rješenje prema kojem se Centar obvezuje donijeti protokol o postupku primjene mjere prisile, u skladu s odredbama Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama, što je i po naloženim mjerama učinjeno donošenjem Protokola. U kolovozu ove godine Ministarstvo je zaprimilo anonimnu prijavu na jednu djelatnicu iste podružnice, da se neprimjereno odnosi prema kolegama i korisnicima. Tijekom pripremnih radnji za provedbu nadzora, ustanovljeno je kako je ista djelatnica odlukom sada bivše ravnateljice već premještena iz Kraljevice – Oštro na drugo radno mjesto, a što je i potvrđeno provedbom inspekcijskog nadzora u listopadu 2024. godine te je utvrđeno kako na novom radnom mjestu djelatnice korisnici nemaju primjedbe na njen rad. Ministarstvo je u studenome zaprimilo anonimnu reakciju radnika na objavljeni članak u Nacionalu te je s obzirom na sadržaj istoga i ono proslijeđeno, kao i do sada sva prikupljena dokumentacija i informacije tijekom provedenih inspekcijskih nadzora, na daljnje nadležno postupanje i utvrđivanje istinitosti navoda nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu.” Dakle, usprkos tome što su se čak dvije anonimne dojave iz Podružnice Kraljevica-Oštro – u veljači prošle te u kolovozu ove godine – pokazale točnima te usprkos tome što su upravo one pokrenule kakve-takve inspekcije i poboljšanja u Centru,

Ministarstvo nije samoinicijativno reagiralo na ovu posljednju anonimnu dojavu od 5. studenoga te pokušalo samo ustanoviti što se točno dogodilo, nego je uznemirujući dopis lakonski proslijedilo “na daljnje nadležno postupanje i utvrđivanje istinitosti navoda nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu”. Tek je u nedjelju, 10. studenoga, gostujući na N1, odgovarajući na odsječna pitanja novinarke Nataše Božić, načelnica Samostalnog sektora za upravni i inspekcijski nadzor u socijalnoj skrbi Josipa Crnoja Bartolić priznala kako je ministarstvo naložilo rasformiranje podrunice Kraljevica-Oštro, tako što će se prostro prenamijeniti a korisnici premjestiti. Pritom je važna i zanimljiva informacija koju je Nacionalu proteklog tjedna prenio visoki izvor blizak Vladi, prema kojoj je nesretnog dječaka u tu ustanovu vlastitom intervencijom smjestila upravo državna tajnica Marija Pletikosa, bivša ravnateljica Doma za odrasle osobe Sv. Frane u Zadru, koja je to učinila, prema informacijama tog izvora, po zavičajnoj liniji. Ista ta Marija Pletikosa, podsjetimo, na konferenciji za novinare 5. studenoga, potaknutoj Nacionalovim otkrićem o smrti djeteta, izjavila je sada već znamenitu izjavu prema kojoj je ministarstvo informaciju o smrti “doživjelo kao jedan od uobičajenih slučajeva, jer se događa da korisnici preminu”.

Ministar Marin Piletić uz državnu tajnicu Mariju Pletikosu koja je sablaznila javnost bešćutnim izjavama o preminulom dječaku. FOTO: Zeljko Hladika/PIXSELL

Istodobno s neobjašnjivom indolencijom Piletićeva ministarstva, ako je suditi prema navodima pročelnika Zavoda za sudsku medicinu i kriminalistiku Medicinskog fakulteta u Rijeci Dražena Cuculića, ŽDO u Rijeci “još se nije službeno obratio Zavodu za sudsku medicinu i kriminalistiku Medicinskog fakulteta u Rijeci vezano uz predmetni događaj i obdukcijski nalaz”. Na ovom se mjestu postavlja pitanje je li o slučaju obaviješten glavni državni odvjetnik Ivan Turudić, i ne bi li se trebao, s obzirom na dosadašnje postupanje riječkog državnog odvjetništva, sam uključiti u slučaj, baš kao što je učinio – nažalost, bez opipljivog rezultata – u nedavnom izvanrednom nadzoru u Općinskom državnom odvjetništvu u Šibeniku, provedenom zbog sumnje u pogodovanje kćerki predsjednika uprave Hrvatskih šuma Anni Dujić.

Čini se, dakle, izvjesnim da ministarstvo ministra Piletića, baš kao ni Državno odvjetništvo u Rijeci, nemaju obdukcijski nalaz preminuloga pa tako nemaju na temelju čega ni utvrditi je li dijete uistinu bilo izvrgnuto nasilju, kako tvrde anonimni, ali očito dobro upućeni izvori.

Takva indolencija biva još nevjerojatnijom kada se zna da su proteklog tjedna čak i objavljene informacije u kojima se izrijekom spominje moguće “ubojstvo” nesretnog djeteta. Iznio ih je nitko drugi nego – ravnateljica Centra za rehabilitaciju Rijeka Iva Letina. Naime, u pismu koje je Letina 24. listopada poslala ministru Piletiću kako bi odgovorila na tvrdnje iz nalaza izvanrednog nadzora Ministarstva napisanog tri dana ranije, a koje je u srijedu, 6. studenoga, integralno objavio Nacionalov portal Nacional.hr, Letina je, među ostalim, napisala i rečenicu koju prenosimo bez stilskih korekcija: “Ako postoji nečiji propust svakako treba imati sankcije ali ubojstvo djeteta kako su to vaše stručne inspekcije predstavile a i Vi sami je nečuveno i ukoliko treba javno progovoriti o tome spremna sam to učiniti sa svim dokazima koje posjedujem.” U inspekcijskom nalazu, uvjerio se Nacional, ne spominje se nigdje nikakvo “ubojstvo”, pa bi ravnateljica Letina o tome svakako trebala, kako sama najavljuje, “javno progovoriti” i podastrijeti “sve dokaze koje posjeduje”.

Osim te uznemirujuće formulacije ravnateljice Letine, još je jedna izjava proteklog tjedna sugerirala da bi uzrok smrti djeteta moglo biti nešto mnogo gore od slučajnog gušenja hranom. Portal 24sata, naime, objavio je izjavu anonimne rođakinje preminulog djeteta koja je ustvrdila kako je “bila i u pratnji s dječakovim ocem kad su došli po njegovo tijelo”. “Nikad neću zaboraviti tu sliku”, kazala je ta žena, “bio je crn ispod vrata, oko ušiju i ispod nosa. Obducentica nisam, no je li to normalno?” Ta žena iznijela je i druge nelogičnosti i sumnje koje uznemiruju. “Nama su javili da je umro tri dana kasnije”, kazala je i nastavila: “I sama smrt je obavijena nelogičnostima. Naime, službeno je preminuo 27. rujna u 21.35, kako piše u smrtnom listu, a nama su rekli da se to dogodilo u jedan iza ponoći. Za uzrok smrti majci su rekli da se udavio dekicom, a ocu da je u pitanju bio komad pizze. Ta je pizza zanimljiv detalj, jer je večera u ustanovi u 18 ili 19 sati, dva sata kasnije sigurno nije”, kazala je rođakinja umrloga, koja tvrdi da dijete nije bilo agresivno dok je živjelo s obitelji: “A i ta soba u koju su ga stavili zbog navodne agresije… Nikad dok je bio s obitelji nije pokazivao agresiju.” Nakon što je, stjecajem obiteljskih okolnosti, smješten u ustanovu u Šibeniku, “uočili smo na njemu ogrebotine i masnice te razbijene zube. Rekli su nam da je pao pa razbio zube”. “Doista nikad nije bio agresivan dok je bio s nama, inače ne bismo mogli živjeti sve te godine skupa. Bole nas priče kako je bio agresivan, a mi smo ga nalazili najčešće sediranog, i to jako, te vezanog za krevet. On vam nije znao da postoje dan, kiša, nevrijeme, da postoji more, nikad nije izlazio iako je, dok je živio s nama, uvijek išao u Bosnu i Hercegovinu, iz koje smo porijeklom (…) Imao je samo 14 godina, za 20. studenoga pripremali smo mu proslavu petnaestog rođendana. Umjesto toga, danima nakon smrti javili su nam da dođemo u Hrvatsku. Tražimo odgovore, iskrene odgovore na pitanje kako se prema štićenicima sustav odnosi, no svjesni smo da malo toga možemo napraviti. Nije ovo pitanje samo o našem dječaku, ima još takve djece u uvjetima koji nisu za njih”, kazala je rođakinja umrlog djeteta.

Članak iz 24sata otkriva još jednu uznemirujuću paralelu sa sumnjivim reagiranjem institucija nakon preminuća djeteta u Podružnici Kraljevica-Oštro: u veljači prošle godine u jednome od objekata Centra za rehabilitaciju Rijeka također se ugušio štićenik, ali, pišu 24sata, “što kaže obdukcijski nalaz i ima li ga uopće”, u Piletićevu ministarstvu – “ne znaju”. Je li uistinu moguće da nadležne institucije, tužiteljstvo i Ministarstvo, ne kontroliraju nalaze obdukcija umrlih štićenika koji žive u ustanovama socijalne skrbi? I može li ta pretpostavka imati veze s činjenicom da je Ministarstvo, kako je proteklog tjedna skandalozno izjavila državna tajnica Marija Pletikosa, smrt djeteta najprije “doživjelo kao jedan od uobičajenih slučajeva”, jer se, eto, “događa da korisnici preminu” – a reagirali su tek nakon anonimne dojave? I kako je uopće moguće smrt djeteta “doživjeti kao jedan od uobičajenih slučajeva”? Kako je moguće smatrati normalnim to što se “događa da korisnici preminu”? I ako je Ministarstvo tada reagiralo tek na anonimnu dojavu, nije li to bilo dužno učiniti i sada, osobito s obzirom na to da posljednji anonimni dopis od 5. studenoga sugerira strašnu mogućnost da se dijete nije ugušilo komadom hrane, nego da bi moglo biti riječ o nečem mnogo gorem od slučajne tragedije?