Ja sam Ana Dedova, imam 35 godina i iz Makedonije sam, počinje mail pronađen u inboxu Nacionala. No, tko li ja ta ambiciozna Ana? E pa Ana ima cerebralnu paralizu, ali to je ne sprječava u karijeri kojom kroči odvažno i dostojanstveno ne cmizdreći nit kukajući nad sudbinom. 

Bavi se pisanjem pjesama već 20 godina. Napisala je 3 zbirke poezije. Treća je napisana na hrvatskom jeziku i posvećena je pjevačici Danijeli Martinović. Nedavno je imala promociju u Zagrebu u Knjižnici Medveščak. Promocija je održana 19. listopada 2017., a posebna gošća, Ana rado ističe vezu s simpatičnom Splićankom, bila je Danijela Martinović.

Ana, kada ste došli na svijet i kad su vas posjetile stvaralačke muze?

Rođena sam u malom makedonskom gradiću 1982 god. Veći dio svog djetinjstva provodila sam u Ohridu  u kome sam doživjela prelijepe trenutke svog života i kao neminovnost iz mog bića nastala je moja prva pjesma “Ohridsko jezero“. Tako je to počelo ljeta 1997 g. A ja sam imala samo 15 godina.To je bio moj prvi boravak  u Ohridu i bila sam toliko oduševljena konturama i duhom samog grada i Ohridskog  jezera kao i stare čaršije, crkve kojih je 365 kao i sve ostale drevnosti koje postoje u njemu tako da je drugog dana mog boravka u njemu prosto izletjela moja prva pjesma iz moje duše koju sam nazvala Ohridsko jezero a mnogo godina kasnije i izdala moju prvu knjigu zbirku pjesama i promocija iste u Ohridskoj knjižnici Grigor Prlicev. 

Ipak, cerebralna paraliza ne zvuči kao saveznik, otvoreno o njoj govorite..

Sad ću vam reći. Rođenа sam s poteškoćama. Ja sam s cerebralnom paralizom već 35 godina. Moja borba s svojom bolešću je počela još kao dijete. Česti boravak u bolnicama, svakodnevno vježbanje, terapije sve to je trajalo godinama i godinama. Umorna od svakodnevnog vježbanja, liječenja i boravka u bolnici, počela sam odustajati, osjećala sam da nemam više snage, niti želje za nastaviti borbu za oporavak. Sjećam se točno kada sam bila imala samo 10 godina, bila sam također u bolnici i vraćala sam se natrag na terapiju, na te grozne vježbe, na sve te nevolje koja su bile nepodnošljive. U jednom trenutku, mene je dodirnuo anđeoski glas, lagana glazba koja je svirala na radiju. 

O kojoj se pjesmi radlio, što vas se toliko dojmilo?

Sjećam se pjesme, to je bila TIŠINA, upravo je vladala nepodnošljiva tišina tog dana. Upitala sam jednog od liječnika, što je to, koja je to glazba, o čemu se radi? A tko to pjeva tako lijepo? No, on mi je rekao, svi oni su mi rekli da je to grupa Magazin i pjevačica Danijela Martinović.

Znači, tada se rađa ta spona i izvire metafizička veza s Danijelom..

Od tog trenutka, nešto u meni promijenilo se na bolje. Neka čudna snaga natjerala me da idem dalje u životu. Neka čudna svijetlost koja traje sve do danas. Danas imam 35 godina i oporavak koji mogu nazvati zadovoljavajućim. To je početak moje veze s Danijelom. 

Kad ste umočili pero u tintu i počeli nizati stihove, odmah ste navalili osokoljeni i, figurativno rečeno, krenuli punim plučima „osvojiti svijet“ ili je to ipak išlo malo lakšim ritmom?

Na početu stidljivo i nesigurno a svakog sljedećeg dana sve zrelije. U Ohridu sam izdala svoju prvu knjigu i tu je održana promocija iste. Nakon toga idem dalje sa pisanjem spremajući pjesme za drugu zbirku a uzgred rečeno moje se pjesme objavljuju u studentskom omladinskom časopisu  IZLEZ.

Krenule nagrade, pogodili ste puls, znatiželju i afinitete publike?

Kasnije sam dobila treću nagradu Republičkog natjecanja kao i nagrada za najemotivniju pjesmu na Međunarodnom nagradnom F.B.Festivalu za poeziju i prozu objavljen na tri jezika (makedonskom, srpskom i engleskom) povodom prvog internacionalnog elektronskog zbornika pod nazivom „SIMBIJOZA PLANETE”. Iz Kumanova. Članica sam LK “KOPNEŽ“.

Jako je hvaljena vaša knjiga „TVOJE ANĐEOSKO LICE“…

To  je moja treća  knjiga u kojoj sam napisala i raspisala se o jednom anđelu i mnogo, mnogo lijepih pjesama koji su smisao djela mog života. Ponosim se tom knjigom i oduševljena sam kad se ljudima dopadne barem nešto iz mog stvaralaštva.

Što vas nosi i privlači, potiče, tjera, raduje i rastužuje a da utječe kad se dohvatite tastature?

Što se tice mojih afiniteta kazat ću da i nisam puno svjesna toga jer sve ovo što sam napisala u svom životu je nastalo sasvim spontano, sve su to moja osjecanja, moje želje, moje radosti i tuge ,gorčine, sanjanja i sve to bez ikakvih ukrasa i uljepšavanja… – kaže zanimljiva i talentirana makedonska književnica Ana Dedova.