Nacional je u posjedu izvješća kojim Grad Petrinja Ministarstvu financija i Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine pravda utrošena sredstva iz državnog proračuna namijenjena za ublažavanje i djelomično uklanjanje posljedica šteta od potresa. Riječ je o podugoj specifikaciji troškova u ukupnom iznosu od 26,4 milijuna kuna, u kojoj je navedeno o kojoj se vrsti roba i usluga radi, ali nije navedeno kome su i kada svi ti računi plaćeni, a za dio stavki nije naznačeno kome i za što su roba i usluge isporučene. Pa je tako navedeno da je Petrinja kupila brodski transportni kontejner za 228.900 tisuća kuna koji nitko nije vidio i ne zna gdje se nalazi. Za robu za prehranu potrošila je 331.973 tisuća kuna, dok istovremeno Pleter kuha hranu za sve stanovnike s petrinjskog područja. Za građevinski materijal platila je 288.631 tisuću kuna, iako su tone građevinskog materijala dolazile u Petrinju kao donacije iz Hrvatske i inozemstva. Isto tako, a prema saznanjima Nacionala, od proračunskog novca plaćeno je privatnoj tvrtki NIL-Ž 405.812 tisuća kuna pod stavkom “energija, čuvari, viličar”, 230 tisuća kuna pod stavkom “najam prostora” za veljaču i ožujak te 42.500 kuna pod stavkom “refundacija troška struje”, iako je vlada od 1. siječnja do 30. svibnja oslobodila stanovništvo i tvrtke Petrinje plaćanja troškova električne energije.

Nacional je bio u Petrinji i obišao sporne lokacije te razgovarao s članovima Inicijative branitelja i građana Petrinje koji će dokument javnosti predstaviti u utorak, 27. svibnja. Osnivača Inicijative Ivu Vranića zatekli smo na prostoru skladišta gradskog poduzeća Komunalac u Ulici Ive Maline, gdje se nalazi više od stotinu nabacanih, potpuno novih tuš-kabina koje su na ovoj lokaciji osvanule u noći 20. na 21. svibnja. On kaže: “Svaka ova tuš-kabina vrijedna je oko tri tisuće kuna i ne znamo zašto one nisu narodu podijeljene, zašto ovdje stoje i tko je za to odgovoran. Pretpostavljamo da je ovo dio donacije vrijedne 500 tisuća eura koja je stigla iz Velike Kladuše još 5. siječnja, a u sklopu koje je došao i kompletan kupaonski namještaj. O toj donaciji postoji pismeni trag iz kojeg je vidljivo da je humanitarna pomoć, od oko 118 tona u 13 kamiona, iz Velike Kladuše ušla u Hrvatsku na graničnom prijelazu Maljevac, a ocarinjena je u Karlovcu s krajnjim odredištem skladište u Petrinji. Pitamo se: gdje je sav ostali materijal, gdje su bidei, WC školjke, umivaonici, ormarići? Gdje su oni nestali? Jesu li, kome i kada podijeljeni, tko ih je dijelio i odlučivao o tome tko može nešto dobiti, a tko ne.”

Vranić ističe da su specifikaciju troškova kojom Grad pravda utrošeni novac iz državnog proračuna dobili od osoba koje rade u gradskom poglavarstvu i koje više ne mogu gledati što se događa u Petrinji.

“Na tom dokumentu vidimo puno spornih stvari. Jedna od najvećih je skladište privatne tvrtke NIL -Ž, na koje je došlo tisuće tona građevinskog materijala, a u izvješću stoji da je gotovo 300 tisuća kuna potrošeno na građevinski materijal. Javno pitamo: zbog čega se i kakav građevinski materijal kupovao ako je on postojao na ovom skladištu? Također, kada je riječ o brodskom transportnom kontejneru pitamo: za koga je kupljen taj kontejner, čemu on služi i gdje se nalazi? Isto tako, kada je riječ o iznosu od 330 tisuća kuna pod stavkama ‘roba za prehranu’, vrlo dobro znamo da su dan nakon potresa ovdje volontirali kuhari sa svojim namirnicama, a Crveni križ i ostali volonteri su razvozili hranu. Nakon toga je prehranu stanovništva preuzeo Pleter koji je također razvozio hranu po mjestima oko Petrinje, a mi na specifikaciji vidimo da su dva vozila, Toyota i Caddy Furgon, potrošila dodatnih 300 tisuća kuna za dostavu hrane. Čija su to vozila i za što su potrošila toliko goriva? Tu ima i troškova za registriranje vozila za koja sumnjamo da pripadaju gradskom voznom parku. Posebno me boli to što su građani imali pravo na kupnju bojlera na struju i kupnju plinskih protočnih bojlera, a po toj specifikaciji nitko nije dobio bojlere, osim dvije osobe – djelatnice gradskog poglavarstva, odnosno pročelnice u dva gradska ureda.”

Kada je riječ o tvrtki NIL-Ž, ona se izravno u specifikaciji ne spominje kao izvršitelj usluge, nego se samo navodi vrijeme, vrsta i cijena usluge, a što znači da resornim ministarstvima nadležnim za kontrolu utrošenih sredstava nije prezentirano kome je i za što novac isplaćen, upozorava Vranić te pojašnjava da se na prostoru ove tvrtke prvih mjeseci nakon potresa nalazilo skladište doniranog građevinskog materijala i privremeno kontejnersko naselje.

“Jako me pogodila činjenica – s obzirom na to da su građani Petrinje, kao i tvrtke koje ovdje posluju, oslobođeni plaćanja struje – da je tvrtki NIL-Ž Grad uplatio za struju, čuvare i viljuškar gotovo 500 tisuća kuna. Osim toga, ova je tvrtka dodatno zaradila i od najma prostora – više od 200 tisuća kuna. Jesmo li mogli proći bez ovih troškova, je li taj novac mogao biti bolje iskorišten, je li ovaj potres došao da bi se privatnoj tvrtki plaćali čuvari i viličar? Osim toga, mi ne znamo gdje su završile tisuće tona doniranog materijala s ovog skladišta. Zbog toga smo podnijeli kaznenu prijavu Općinskom državnom odvjetništvu u Sisku protiv Darinka Dumbovića, gradonačelnika Petrinje i Danijela Dvornekovića, načelnika Stožera civilne zaštite Grada Petrinje, zbog osnovane sumnje da su kao odgovorne osobe iskoristili svoju ovlast i prekoračili granice svoje ovlasti te su time drugima prouzročili znatnu štetu. Također, glavnoj državnoj odvjetnici Zlati Hrvoj-Šipek dostavili smo dokumentaciju vezanu za nezakonito korištenje humanitarne pomoći poslane 5. siječnja iz Velike Kladuše. Obavijestili smo je da postoje osnovane sumnje u niz počinjenih kaznenih djela gradonačelnika Dumbovića i vlasnika tvrtke NIL-Ž Nevena Žužića zbog zlouporabe položaja i ovlasti, trgovanja utjecajem i nezakonitog pogodovanja. Gradonačelnik Dumbović je bio taj koji je zaprimao donacije, on se slikao pred kamerama i zahvaljivao na pomoći. Sada bih ga zamolio da se slika pred ljudima kojima je pomoć dodijeljena. Molim sve institucije da istraže i procesuiraju što se dogodilo s donacijama koje su stizale u Petrinju. Sve smo im dokaze poslali i nije teško utvrditi gdje je nestao građevinski materijal, jer se zna tko ga je zaprimao i s njim raspolagao. Ne želimo zimu dočekati u kontejnerima, već želimo početi obnavljati svoje kuće i stoga tražimo građevinski materijal koji nam je za obnovu doniran. Kao Inicijativa branitelja i građana Petrinje ne podržavamo niti jednu političku opciju ni na razini grada, ni na razini županije, ni na razini države i do kraja ćemo se boriti protiv kriminala koji se u Petrinji događa i to je naša poruka svim političarima. Za državu smo se borili i ne želimo je prepustiti kriminalcima. Od potresa se iz Petrinje i okolice iselilo od dvije i pol do tri tisuće ljudi. Najžalosnije je što nam odlaze obitelji s djecom koje se više nikada neće u Petrinju vratiti. Naše su škole prazne.”

Sanja Babić, učiteljica u Osnovnoj školi Dragutin Tadijanović, kaže da njena škola od državnog novca nije dobila ništa, iako je Petrinji 2017. dodijeljeno javno priznanje Grad Petrinja – prijatelj djece.

“Da je Grad od tog novca djeci platio školsku kuhinju i produženi boravak tijekom ovih pet mjeseci, njihovim bi roditeljima bilo puno lakše prebroditi sve ovo što nas je snašlo. Roditelji su najviše ogorčeni zato što nemamo produženi boravak, nismo ga mogli organizirati. Imam očajne roditelje u razredu koji rade od 8 do 16 sati i nemaju kuda s djecom. Ti su roditelji na rubu plača. Također nemamo ni sigurne koridore, kojim putem bi djeca sigurno dolazila i vraćala se iz škole. Ništa od toga se u ovom gradu nije napravilo. Učiteljica sam prvog razreda i moji učenici, mala djeca, dolaze iz drugog kraja grada autobusom, zbog toga su i djeca i učitelji i roditelji u neprestanom strahu. Roditelji mi govore da čekaju što će se događati tijekom ljeta i da će, ako ovakvo stanje ostaje nepromijenjeno, biti primorani otići. Riječ je o mladim roditeljima koji su u svojoj ranoj mladosti proživjeli rat i oni ne žele da njihova djeca ponovno odrastaju u ruševinama. Apeliram na sve da poduzmu maksimalno što mogu kako ne bismo ostali bez djece. Bojim se da će Petrinja, ako se i dalje bude vodila ista politika, postati spaljena zemlja.”

Ivan Marinović iz Strašnika, mjesta u blizini Petrinje, ništa od Grada nije dobio. Jedinu pomoć koju su on i supruga primili je 3500 kuna od Centra za socijalnu skrb i 1900 kuna od Crvenog križa. Kaže da ih cijelo ovo vrijeme nitko nije došao ni pogledati, ni gradonačelnik, niti župan.

“Kuća mi je uništena, sve je unutra polomljeno, imamo crvenu naljepnicu, struja nam je na dan potresa isključena, ali i dalje nam iz HEP-a šalju račune. Živim sa suprugom u maminoj kući od 30 kvadrata, također u Strašniku. I jedna i druga kuća su građene u obnovi. Mamina je kuća građena među zadnjima u mjestu, drugi izvođač je obavljao radove, ti su radovi kvalitetno izvedeni i kuća je izdržala potres. Moja kuća nije izdržala i mogu reći da imam sreće da koliko toliko u ovoj maloj kućici mogu normalno živjeti. Konkretnu pomoć nisam od nikoga tražio zbog ponosa, nisam želio moliti nikoga da mi da milostinju. Isključivo su mi pomogli prijatelji iz raznih dijelova Hrvatske. Što se tiče naših lokalnih moćnika nitko me nije obišao, ništa pitao, niti mi bilo što ponudio. Kako je potrošen novac ja ne znam, ali sam čuo da se pojedincima pomoglo, da su od Grada dobili po 50 tisuća kuna, pa su čak neki od tog novca i automobile kupili. Iako su već jako puno dobili od Grada i moćnika, čuo sam da im je obećana pomoć i u namještaju i drugoj opremi.”

Damir Svoboda posebno je ogorčen načinom i količinom novca potrošenog na kontejnersko stambeno naselje Mošćenica. Pod raznim stavkama u izvješću na kontejnerska naselja potrošeno je više od 10 milijuna kuna. Pod stavkom “sanitarni kontejneri s mini kuhinjom” potrošeno je više od pet milijuna kuna, pod stavkom “plato Mošćenica” gotovo 2 milijuna kuna, pod stavkom “izvođenje radova na privremenom modularnom naselju u Mošćenici” dva milijuna i šesto tisuća kuna. Stavke od nekoliko tisuća do nekoliko desetaka tisuća kuna ne možemo sve ni pobrojati. Više od milijun kuna potrošeno je samo na razne elaborate. Svoboda na to kaže: “Iako se cijena zemljišta na kojem se nalazi stambeno kontejnersko naselje Mošćenica ne nalazi u ovoj specifikaciji i ona je više nego sporna. Naime, isto je zemljište prije par godina Grad prodao jednoj privatnoj tvrtki za 63 tisuće kuna, a sada ga je otkupio od druge tvrtke za 565 tisuća kuna, gotovo deset puta više. Sve ovo ukazuje na apsurdnost izgradnje ovog naselja. Potrošeni su milijuni kuna, a ono zjapi poluprazno. Osim toga, nemamo informaciju tko sve tu živi, od kuda su sve došli ti ljudi. Grad stalno gradi nekakva kontejnerske naselja, a mi ne znamo zašto i ne želimo da Petrinja bude grad kontejnerskih naselja, već da se ljudima obnavljaju kuće. Za ove silne milijune moglo se mnogo toga obnoviti – da ljudi mogu živjeti u svojim kućama, a ne ih trpati u kontejnere. Život u kontejnerskim naseljima bit će kroz koju godinu veliki problem. Kontejneri trebaju grijalice i klima-uređaje, sve su to troškovi koji su se mogli preusmjeriti na korisnije stvari. Većina Petrinjaca, kojima su jako stradale kuće i opasne su po život, imaju kontejnere u svojim dvorištima i čekaju početak obnove. Njihove kuće treba obnoviti, a ne uzaludno rasipati novac.”

Darinku Dumboviću, gradonačelniku Petrinje, Nacional je poslao upit da pojasni jesu li sredstva iz državnog proračuna potrošena namjenski, zašto je kupovao građevinski materijal kada su Petrinji donirane stotine tona građevinskog materijala i raznih alata i opreme, u koju je svrhu kupljen brodski kontejner i gdje se on sada nalazi, zašto su privatnoj tvrtki NIL-Ž plaćeni veliki računi za struju i iznajmljivanje prostora te na što je potrošen novac za prehranu i dostavu hrane. Odgovor do zaključenja ovog članka nismo dobili.

‘Sve smo dokaze poslali dorh-u i nije teško utvrditi kamo je nestao građevinski materijal jer se zna tko ga je zaprimao i njime raspolagao’, rekli su Nacionalu članovi petrinjske inicijative