Politički izborni metež, u kojem se nije znalo tko i što pije, ali se unaprijed znalo tko sve to plaća, ipak je utjecao na demokratsko sazrijevanje dijela biračkog tijela. Najsnažnije se to očitovalo u preferencijalnim glasovima, jednim dijelom pokazatelju zrelog izbornog promišljanja, oslobođenog biranja stranačke etikete i namjernog zanemarivanja kandidata visoko pozicioniranih na glasačkom listiću. Iznenađujuće puno preferencijalnih glasova dobili su kandidati malo poznati izvan marketinški premrežene političke scene, u svojoj sredini prepoznati kao ljudi koji rade za dobrobit zajednice, a ne samo za vlastite interese kako je to uobičajeno u politici. Birači su – pojednostavljeno rečeno – birali ljude, a ne političko znakovlje zataknuto na reveru političkih manekena.

Uzlet Velike Gorice

Kad sam nedavno, s prijateljskim društvom, posjetio bivšeg rektora Sveučilišta u Zagrebu Aleksu Bjeliša koji živi u Velikoj Gorici, bio sam ugodno iznenađen njegovim objektivnim isticanjem mnogih prednosti života u gradu koji bi po mnogočemu mogao biti uzor Zagrebu. Uređene zelene površine, dobro organizirano odvoženje komunalnog otpada, stambene zgrade pošteđene grafiterskog vandalizma, za današnje prilike podnošljiv promet, prihvatljiva cijena potrošačke košarica i jeftiniji stambeni kvadrati važne su prednosti Velike Gorice, šeste po veličini urbane sredine u Hrvatskoj. Umirovljeni rektor Aleksa Bjeliš zadovoljan je što živi u takvom gradu.

Sjetio sam se Bjeliševih riječi nakon objave izbornih rezultata koji su pokazali da je Krešimir Ačkar, gradonačelnik Velike Gorice, osvojio drugo mjesto u 1. izbornoj jedinici, odmah poslije Andreja Plenkovića. Dobio je 7406 preferencijalnih glasova, dok je za potpredsjednika Hrvatskog sabora Željka Reinera glasalo 638 ljudi, a za ministricu kulture Ninu Obuljen Koržinek samo 506 glasača.

Krešimir Ačkar, magistar teologije, završio je Filozofsko-teološki studij pri Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Rođen je 1983. u Zagrebu i član je HDZ-a, ali mnogo važnija od stranačke pripadnosti njegova je uloga gradonačelnika i način na koji raznovrsne političke opcije ujedinjuje u jedinstven projekt ubrzana razvoja Velike Gorice. Ulazi u Hrvatski sabor na temelju povjerenja svojih sugrađana i priznatih zasluga.

Urbani inženjering

Dario Zurovec, gradonačelnik Svete Nedelje, grada s 18 000 stanovnika u najrazvijenijoj općini u Hrvatskoj, s 14. mjesta liste Fokus-Republika, u 6. izbornoj jedinici, ulazi u Hrvatski sabor sa 6000 osvojenih preferencijalnih glasova. Rođen je 1986. u Kerestincu i jedan je od najmlađih gradonačelnika u Hrvatskoj. Bivši član HDZ-a po struci je magistar inženjer elektrotehnike, a drugi mandat gradonačelnika Svete Nedelje osvojio je pobjedom u prvom krugu izbora 2021., sa 64,48 posto glasova. Do izbora za gradonačelnika Svete Nedelje radio je kao programer u tvrtki Ericsson Nikola Tesla d.d. Voli knjige, sport, glazbu i filmove. Ističe da je Sveta Nedjelja financijski najtransparentniji grad u Hrvatskoj. Građani imaju uvid u svaki potrošeni euro, a grad je poznat i po poreznim rasterećenjima koja privlače investitore. Povećava se broj stanovnika, osnivaju nove tvrtke, zaposlenost je visoka, a gospodarstvo se ubrzano razvija zahvaljujući i učinkovitom korištenju europskih fondova.

Dario Zurovec vjeruje u promjene i smatra da se od donedavnog saborskog cirkusa može napraviti dostojanstveno zastupničko i zakonodavno tijelo.

Čudi li još nekoga što je Dario Zurovec osvajač tolikih preferencijalnih glasova, na kojima bi mu mogli pozavidjeti i etablirani državni političari?

Demokratsko sazrijevanje

Dvojica mladih, preferencijalno izabranih zastupnika, nisu jedini primjeri demokratskog glasačkog sazrijevanja i razlikovanja ljudskih kvaliteta od stranačkih etiketa. Matija Posavec, predsjednik Nezavisne platforme Sjever, dobio je čak 16 241 glas, višestruko više od svih ostalih kandidata. Rođen u Čakovcu 1980., s diplomom magistra inženjera prometa, župan je Međimurske županije, a svoj će mandat odraditi do kraja i tek onda aktivirati zastupničko mjesto u Hrvatskom saboru. Jedna od najrazvijenijih županija u Hrvatskoj i sjeverni dio zemlje očito iznimno cijene Matiju Posavca i prepoznaju njegov golem doprinos razvoju tog kraja.

Najviše preferencijalnih glasova (37 520) na parlamentarnim izborima osvojio je bivši župan Osječko-baranjske županije i sadašnji ministar obrane i Ivan Anušić. Glasače je očito osvojio osobnošću, radnim kvalitetama na mjestu župana i velikim ugledom koji uživa u Slavoniji. Stranačka iskaznica HDZ-a u njegovoj velikoj izbornoj pobjedi očito je bila sporedna kategorija.

Anušićev stranački kolega, ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić Radman, osvojio je 1036 glasova, što je glasački korpus njegove šire rodbine, prijatelja i obitelji. U njegovu slučaju stranačka iskaznica nije bila preferencijalni glasački adut.

Čini se da bi za SDP-ovu europarlamentarku Biljanu Borzan, rođenu u Osijeku 1971., liječnicu po struci, bilo dovoljno da se kandidira na listi kućnog savjeta i bez teškoća bi osvojila zastupničko mjesto u Hrvatskom saboru. Iako je u 4. izbornoj jedinici bila na posljednjem mjestu, dobila je 9584 glasa. Glasači ipak prepoznaju ljudske i profesionalne kvalitete, neovisno o stranačkim pozicioniranjima na loto-listićima.

Zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević, koji se natjecao u 6. izbornoj jedinici – unatoč mnogo veće izlaznosti birača – dobio je oko 2000 glasova manje nego 2020., kad se natjecao u 1. izbornoj jedinici. Zabrinjava li ga to, nakon isticanja svih uspjeha stranke Možemo! u Zagrebu, glavnom glasačkom bazenu njegove stranke?

Preferencijalni glasovi pokazali su još jednu važnu izbornu kvalitetu: kandidate iz stalnog postava političkih arheoloških muzeja pospremljeni su u deponij i čekaju retrospektivu za četiri godine ili nikad. Raritete treba pomno čuvati, ali ne i s njima računati zalažemo li se za brži razvoj demokratske kulture.

Pravi su pobjednici parlamentarnih izbora glasači koji su umjesto političkih etiketa birali ljude provjerenih kvaliteta i prepoznatljivih zasluga. Je li upravo to početak procesa koji će vratiti povjerenje u atrofiranu demokraciju hrvatskog društva?