Nediljko Matić jedan je od osnivača HDZ-a. Rođen je 18. rujna 1953. Na zagrebačkom sveučilištu diplomirao je, magistrirao i doktorirao. Profesor je filozofije i informatike. U HDZ se učlanio na samim počecima, još 1989.; od 1990. do 1996. bio je saborski zastupnik; sedam godina djelovao je u Izvršnom odboru Središnjice HDZ-a, a bio je član i Glavnog tajništva te Glavnog i Središnjeg odbora stranke. Bio je tajnik Izvršnog odbora i Središnjice HDZ-a, tajnik za unutarnju politiku, tajnik za članstvo i organizaciju stranačkog rada… U dva navrata bio je profesionalno zaposlen u HDZ-u. Stranački je veteran u svakom smislu: u vrijeme ostvarivanja državne neovisnosti blisko je surađivao s prvim predsjednikom Franjom Tuđmanom, kao i s ostalim tada najodgovornijim političarima u stranci i državi: Franjom Gregurićem, Josipom Manolićem, Stipom Mesićem, Jurom Radićem… Proteklih godina vodi udrugu Hrvatsko zajedništvo, ali i dalje je član HDZ-a. Posljednjih godina ne istupa često, ali njegovi rijetki intervjui imaju odjeka: u listopadu 2015, primjerice, Matić je Nacionalu dao intervju u kojemu je izjavio da Tomislav Karamarko, tadašnji predsjednik stranke, nije sposoban obavljati tu dužnost te je predložio da ga zamijeni – Andrej Plenković, kojega je nazvao “najkvalitetnijim političarom u ovom trenu na javnoj sceni”. Sedam godina kasnije, Nediljko Matić u novom intervjuu Nacionalu analizira Plenkovićev šestogodišnji premijerski mandat i aktualno stanje u vladajućoj stranci.

NACIONAL: Prije sedam godina, kada je predsjednik HDZ-a bio Tomislav Karamarko, za Nacional ste dali intervju u kojemu ste prvi i otvoreno ustvrdili da je Karamarko nesposoban voditi stranku i vladu te da ga treba zamijeniti Andrej Plenković. Taj intervju izazvao je veliku pažnju. Kakve su bile reakcije u stranci?

Prvo valja reći da je intervju bio izvanredno profesionalno i medijski prezentiran i aranžiran. Iz njega je bilo jasno da u HDZ-u nisam bio tek običan član, nego jedan od utemeljitelja stranke i nekadašnji važan stranački dužnosnik; bio sam član svih središnjih tijela osim Predsjedništva stranke, ali sam sudjelovao i u radu stranačkog predsjedništva kada sam 1992. bio tajnik izbornog stožera HDZ-a za predsjedničke i parlamentarne izbore. U intervjuu Nacionalu koji spominjete, jasno sam rekao da tadašnje vodstvo stranke nema nikakve šanse, a otvoreno sam govorio i o Josipi Rimac. Nažalost, vrijeme mi je kasnije dalo za pravo – i to debelo.

NACIONAL: Kakve reakcije je taj intervju izazvao u HDZ-u?

Odlučili su me isključiti iz stranke. Obrušio sam se izravno na dio predsjedništva HDZ-a – na Karamarka i Rimac – pa su oni lopticu odlučili prebaciti na moju temeljnu organizaciju. Gospodin Dujmović, predsjednik moje područne organizacije na Pantovčaku, gdje stanujem, pozvao me na kavu u bivše kino Europa i objasnio mi da mora pokrenuti proceduru za moje isključenje iz HDZ-a. Ja sam to već znao, dojavio mi je jedan stranački kolega, pa sam bio pripremljen. Dujmoviću sam odgovorio protuprijedlogom: rekao sam mu da i sam razmišljam o pokretanju postupka za isključenje iz HDZ-a. On se “upecao” na mamac i pitao me protiv koga. Odgovorio sam: „Protiv predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka i članice Predsjedništva, gospođe Josipe Rimac.“ Statut HDZ-a moraju poštovati svi, pa i predsjednik i članica Predsjedništva HDZ-a, a ne samo obični članovi kao ja. Tada su odustali od odluke da me izbace.

NACIONAL: Taj intervju bio je zanimljiv zato što ste prvi otvoreno rekli da tadašnji predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko nije sposoban obavljati svoj posao i da ga treba zamijeniti Andrej Plenković, koji tada nije bio u prvim stranačkim redovima. Danas, sedam godina kasnije, razgovaramo točno na dan kada Županijski sud u Zagrebu odlučuje o optužnici protiv čak četvero ministara u Vladi. Kako komentirate ovu poplavu afera u Plenkovićevoj vladi?

Na to mogu odgovoriti i kao član HDZ-a, i kao građanin, ali i kao ekspert za upravljanje ljudskim resursima, jer sam se tim poslovima profesionalno bavio gotovo 12 godina. Po meni, najveći problem HDZ-a – a o tome sam čelnicima HDZ-a pisao mnogo puta – jest pogrešno, koruptivno i nekompetentno kadroviranje. To uništava javni ugled stranke. Navest ću primjer: točno sam predvidio da će na prošlim lokalnim izborima za šibensko-kninskog župana pobijediti nezavisni kandidat Marko Jelić u sučeljavanju s kandidatom HDZ-a Goranom Paukom. Do tog saznanja došao sam kada mi je prijatelj iz šibenskog HDZ-a dojavio kako ide postupak skupljanja potpisa potpore za kandidata HDZ-a, inače dotadašnjeg župana. Bilo je vrlo jednostavno predvidjeti rezultate izbora. I što se dogodi? Isti taj poraženi organizator izbora Nediljko Dujić postane, kao što smo upravo vidjeli, novi direktor Hrvatskih šuma. To vam je kadrovska politika HDZ-a. Ne sramim se i ne bojim se to reći: to je užasna kadrovska politika. Slično se prije nekoliko godina dogodilo u Zagrebu, kada je Drago Prgomet bio kandidat za gradonačelnika. Mnogi su zaboravili tko su bili kandidati za njegove dogradonačelnike: aktualna ministrica turizma i sporta Nikolina Brnjac i aktualni ministar gospodarstva Davor Filipović. Pa su svi zajedno osvojili čuvenih – oko sedam posto. To je ta “kazna”: sada su oboje za kaznu ministri u Vladi RH. Na lokalnim izborima u Splitu u pisanom obliku sam upozorio vrh HDZ-a, predsjednika županijskog odbora Antu Sanadera, predsjednika gradskog odbora HDZ-a Split i kandidata za gradonačelnika Splita iz redova HDZ-a da budu oprezni i da im prijeti gubitak izbora. Tada sam pripremao projekt obilježavanja 500. godina od prvotiska „Judite“ Marka Marulića u Splitu. U pisanom obliku ponudio sam se da mjesec dana obilazim ogranke i grad Split te da govorim o tom projektu.

‘Jandroković je prazna puška. Nije vrijedan spomena kao kandidat za premijera, iako misli da je došlo vrijeme da zamijeni Plenkovića. Ima bar jedan čovjek u HDZ-u koji misli da je vrijeme da zauzme Plenkovićevo mjesto’

NACIONAL: Govorite o Plenkovićevoj kadrovskoj politici općenito?

Da. Prva Plenkovićeva greška, ali kardinalna, bila je odluka da ne ide na izbore nakon što je tri Mostova ministra izbacio iz Vlade, odnosno, nakon što su napustili koaliciju. Da je tada raspisao izvanredne parlamentarne izbore, uvjeren sam da bi tada HDZ sam dobio većinu u Saboru RH. Bila bi to prava liderska odluka. U političkoj karijeri nekog političara rijetko se pruža prilika za takve odluke. Ali kada je HDZ počeo uvlačiti sve one žetone, pa i Bandića, političara koji je sublimirao sve negativno u hrvatskoj politici… Već je to, po meni, bio početak kraja „Plenkovićeve kadrovske politike“: te igre sa žetončićima, HNS-om, s ovima, s onima… Početak kraja kadrovske politike stranke koja bi mogla ispuniti moja očekivanja, očekivanja jednoga od svojih utemeljitelja.

NACIONAL: Ali problem Plenkovićeve vlade nije u koalicijskim partnerima, nego u golemoj korupciji samih HDZ-ovih ministara.

Nikad ne mogu sa sigurnošću tvrditi kome se neka stolica nudila, a tko je odbio. Znam, recimo, da je Goran Grlić Radman bio tek treći u redu za ministra vanjskih poslova. Nipošto nije bio prvi izbor. Tu bih naveo jednu digresiju kao potencijalni primjer. Slučajno poznajem Jelenu Madir koja slovi kao jedan od vodećih svjetskih stručnjaka za velika međudržavna plaćanja. Gospođa Jelena Madir je osoba svjetske financijsko-pravne reputacije i karijere. Radi kao članica uprave u koncernu Gavi, koji se između ostalog brine o financiranju cijepljenja protiv covida diljem svijeta, a naročito u državama Afrike i Srednje i Južne Amerike i Azije, i tako doslovno spašava živote milijuna ljudi diljem svijeta. U životu nisam sreo pravno i financijski obrazovaniju osobu. Kako da gospođu Madir dovedete u Hrvatsku za ministricu financija ili guvernerku Hrvatske narodne banke, kad mora funkcionirati u postojećim odnosima? Ne znam što bih joj preporučio da se netko sjetio da je pozove i ponudi joj neku od tih funkcija. Te naše ljude nitko ne zove. Ja sam je zaposlio, na njezinu zamolbu, u jednoj hrvatskoj banci. Kod nas se postaje viceguverner HNB-a zato što ste bili jamac jednom dužnosniku HDZ-a za stambeni kredit.

NACIONAL: Ti su “postojeći odnosi”, dakle, atmosfera korupcije?

Da, naravno, i to. Evo, naprimjer, ove poruke što ih Nacional upravo objavljuje, AP i to… Pa ovo što se događa s Rimac, Mandac, Milić, Jelić… Pa što je to?!

NACIONAL: Nije samo to. Horvat, Aladrović, Žalac, Kuščević, Katičić, Banožić, Milić… Mogli bismo nabrajati.

Na slične stvari upozoravao sam još u Sanaderovo vrijeme. Čitajući o tim porukama čovjek postane svjestan u kakvom kulturološkom okruženju živi. Meni je to, prije svega, gadljivo i bahato primitivno ponašanje nedozrelih osoba.

NACIONAL: Koruptivnu atmosferu nije stvorio Plenković. On ju je naslijedio.

Točno. Kao sustav funkcioniranja u našem društvu. Ne zaboravimo doajena korupcije u Hrvata, pokojnog Bandića. Tom segmentu funkcioniranja hrvatskog društva još se nitko od političara nije sustavno suprotstavio. Tu kulturološku izvitoperenost teško ćemo izbaciti iz svog društva.

NACIONAL: Očito je ni Plenković nije uspio razgraditi. Ali možda je imao dobru volju da to učini?

Ne znam, ali nije sustavno poduzeto gotovo ništa. Vratimo se Bandiću kao primjeru takvog ponašanja. On je bio kreator i vođa jednog od najgadljivijih modela vladanja u povijesti Hrvatske. To je jedini hrvatski političar kojemu nikad nisam pružio ruku i s kojim nikada nisam popio ili želio popiti ni kavu. To je bila granica koju nikada nisam niti sam želio preći. Imao sam dojam da bih prestao biti čovjek da sam to učinio. Nisu mi bili jasni ljudi koji su prelazili tu granicu. Objektivno, korupcija i tolerancija prema njoj velika je rak rana našeg društva. Daljnji problemi su jeftino desničarenje i jeftino ljevičarenje.

‘Čitajući o tim porukama, čovjek postane svjestan u kakvom kulturološkom okruženju živi. Meni je to, prije svega, gadljivo i bahato primitivno ponašanje nedozrelih osoba’, ističe Nediljko Matić. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: No Plenković je uspio donekle ublažiti, ako ne i suzbiti ekstremno desni radikalizam koji je Karamarko svesrdno, čak i institucionalno podupirao.

Ta neiživljenost našega društva često stvara probleme koji se naslanjaju na jeftino desničarenje i jeftino ljevičarenje. Tu se Plenković dosta dobro snalazi. Dosta dobro se opire tim jeftinim stereotipima.

NACIONAL: Koliko je Sanaderovo nasljeđe prisutno u HDZ-u?

Otprilike godinu dana nakon što je Plenković postao predsjednik HDZ-a, dao sam intervju u kojem sam rekao da nitko tko je bio ministar u Sanaderovoj vladi, ne smije biti kandidat za Sabor ni za člana vlade. Sanader i Bandić su na puno toga negativnog surađivali. Povrh toga, gradska organizacija HDZ-a u Zagrebu virila je, oprostite na izrazu, iz onog dijela tijela Milana Bandića. Predsjednik je bio sadašnji državni inspektor Andrija Mikulić. Ta trgovanja, da Mikulić odstupi s mjesta predsjednika zagrebačkog HDZ-a pa postane šef državnog inspektorata… Ili još jedan primjer: gradska i županijska organizacija HDZ-a virovitičke županije. Nije se lako osloboditi tereta koji su nam ostavili Sanader, Bandić i njihove sprege u različitim situacijama. I ova vlada se s tim teško nosi. Podsjetio bih opet na probleme Virovitice gdje su se svi lokalni segmenti vlasti potpuno spleli u jednu čudnu cjelinu.

NACIONAL: Tolušić?

Ma ne samo Tolušić. Svi oni tamo. Jedan moj prijatelj iz HDZ-a Virovitice kaže: to je obična zločinačka organizacija. Dobar dio članova HDZ-a njih tako doživljava u Virovitici.

NACIONAL: Govorite o Đakiću?

Ma o cijeloj toj ekipi. Pa sjetite se onoga čudnog, navodnog samoubojstva u Virovitici. Mislim da se radilo o osobi koja je bila zadužena za financije Grada Virovitice. Taj je čovjek navodno sahranjen isti ili odmah drugi dan. Ali kad se dogodi samoubojstvo, još u takvim okolnostima nestanka 17 milijuna kuna, pa to su najosjetljivije istrage… Ili djelovanje gospodina Čuljka u Vinkovcima… Ali znate što mi najviše smeta? Ta neprincipijelna kadrovska politika. Pa ne može, naprimjer, u Ministarstvu pravosuđa državni tajnik biti čovjek koji je 1991. bio vojni tužitelj JNA u poznatom „procesu Virovitičanima“ Đuri Dečaku, Antunu Habijancu, Vinku Belobrku i drugima. Ne bojim se to reći: to je Juro Martinović, sadašnji državni tajnik Ministarstva pravosuđa u hrvatskoj vladi. Osobno sam s prijateljem Jurom Ivančićem organizirao prosvjed HDZ-a pred zgradom vojnog suda 1991. godine kada su htjeli održati suđenje Dečaku i ostalima. Pitao sam pravnike ima li Martinović naročite pravničke sposobnosti. Ne smatraju ga nikakvim velikim pravnikom. Pa dobro, neka mi se objasni: koja su to njegova velika djela? Zašto to HDZ i Plenković dopuštaju? Tako to ne može ići: tu se mora biti jasan. E, ali uz jasnu profilaciju vi gubite većinu u parlamentu, gubite izbore, a HDZ se ni pod koju cijenu ne želi odreći vlasti. Rezultat je činjenica da kvalitetni ljudi bježe od politike i iz zemlje, a najkvalitetniji dio hrvatskih ljudi ostaje izvan politike i javnih funkcija, čak i na razini struka i cehova. Hrvatskom u tijelima vlasti dobrim djelom danas vladaju jeftini ili polujeftini karijerizam i birokratizam. Za takvu atmosferu u tijelima vlasti, nakon sedam godina vladanja, po prirodi stvari odgovoran je predsjednik Vlade RH Andrej Plenković, s obzirom na to da je on i predsjednik HDZ-a.

NACIONAL: Ali upravo je HDZ formirao i oblikovao takvu Hrvatsku u ove nepune 33 godine.

Nije tako jednostavno. Ljudi su pasivni i u HDZ-u. Prevelik je utjecaj vrha stranke na lokalna rukovodstva. Poznajem situaciju na terenu. Od mnogih gradova, kadrovski je odabir pogođen samo u Osijeku i još nekim županijama. U Osijeku je gradonačelnik Ivan Radić. On je postigao to da je HDZ na proteklim lokalnim izborima pobijedio prvi put od 1990. godine. Ivan Radić je normalan mlad i obrazovan čovjek, koji je prije tih izbora četiri godine bio predsjednik osječkog HDZ-a. Sve vam je u kvalitetnoj kadrovskoj politici.

NACIONAL: Plenkovićeva kadrovska politika davala je naslutiti da pokušava dovesti upravo takve, mlade, obrazovane, nekorumpirane ljude: Aladrović, Malenica, Tramišak, Ressler, pa i Žalac je izgledala tako… Moj je dojam da se u početku pokušao distancirati od starih, korumpiranih i radikalnih struja u stranci, ali su se i mnogi mladi prilagodili stranačkim koruptivnim mehanizmima.

Odgovor, nažalost, nije jednostavan. Nakon izbora demokracija postaje matematika. Vlast obnaša onaj koji okupi većinu zastupnika. S obzirom na izborni sustav, nitko nije u stanju sam dobiti izbore. Na neprincipijelno okupljanje većine uvijek su spremniji oni koje ne zanimaju ni poštenje ni pošteno funkcioniranje. Samo održavanje većine stvara patološko održavanje vlasti. Ako želite uvesti red, gubite vlast. Nije se uspio obračunati s ovima iz Virovitice i nije uspio maknuti Čuljka. Ta vinkovačka organizacija radi mu probleme s Banožićem i u odnosima s Milanovićem. Najuspješnija organizacija bila je u Osječko-baranjskoj županiji. Aladrović i Ćorić meni su bili sumnjivi od prvih dana.

NACIONAL: Je li Plenković kvalitetan političar?

Ovdje moram nešto reći i o oporbi. Oporba u Saboru RH gotovo ništa ne radi dobro. Hrvatski građani i hrvatski mentalitet tolerantni su prema korupciji i političkom kriminalu. U društvima kao naše, stranka ili režim na vlasti dobivaju obavezno trećinu podrške biračkog tijela. To posebno vrijedi kod odaziva od 50 do 60 posto na izborima. Kod nas dominira javni sektor u gospodarstvu. To vam je naprosto zakon kod istraživanja rezultata izbora. U Hrvatskoj na individualnoj razini jedino Plenković od političara na javnoj sceni biračima ostavlja dojam osobe koja može biti premijer. Ako navedemo političare poimence, vidimo da to stoji. Npr. Grbin, Petrov, Puljak, Penava i drugi ne ostavljaju dojam da mogu biti potencijalni premijeri. Mi imamo siromašnu kadrovsku strukturu osoba koje se bave politikom. Kada govorimo o Plenkovićevoj kvaliteti kao političara, moramo na problem gledati cjelovito. Po meni, on ima karakterne osobine koje mu objektivno štete. Ne mogu razumjeti njegov način provedbe kadrovske politike. U tom segmentu prilično sam kompetentan. Ili njegov odnos s Milanovićem. Oni kao da jedan drugome odgovaraju kao protivnici.

NACIONAL: Milanovićev je način neprihvatljiv…

Slažem se. Ako si predsjednik države, ne možeš, upotrijebit ću taj izraz, „blebetati“. On cijelo vrijeme naprosto „blebeće“. Ali premijer nasjeda na te njegove igrokazne provokacije. Da je Plenković ignorirao Milanovića, bio bi nacionalni heroj. Dobro sam poznavao pokojnog oca gospodina Milanovića. S obzirom na to poznanstvo, jasno mi je zašto se Milanović tako čudno ponaša. Barem donekle jasno.

NACIONAL: Plenković ne može ignorirati predsjednika države.

U komunikaciji, kao osobu koja „blebeće“ gluposti, može ga ignorirati. Ne smije ga ignorirati kao instituciju, kao predsjednika. Plenković je dovoljno pametan da razumije tu distinkciju.

NACIONAL: Želite li reći da i Plenkovića muči taština?

Vjerojatno i on ima problema s egom. Ne znam kako bih to drugačije objasnio. Čini mi se to kao blagi narcizam, bahatost… Evo, primjerice, smjena Nataše Tramišak. Zašto ju je smijenio? Iz Osijeka mi kažu da je sjajno radila, da je brojne projekte ostvarila vrlo uspješnim povlačenjem europskog novca. Osječka organizacija HDZ-a ostvarila je sjajan uspjeh na izborima. I sad, nju smjenjuješ. Zašto? Nije napravila nijedan, da ga tako nazovem, “poslovni” propust kao Žalac, Rimac, Mandac, Horvat, Aladrović… Da ih sve ne nabrajam. Još me više zbunjuje to što je ta osoba od 1990. do danas dala najsuvisliju i najkorektniju izjavu nakon svoje smjene. Ona je u očima javnosti ispala više nego dostojanstvena. O gospođi Tramišak mogu suditi samo po onome što je javno rekla i na temelju onoga što ostavlja kao dojam o sebi. Pokušali su grešku pravdati nejasnim puštanjem balona da baš nije sve bilo u redu. Kao stručnjak za javno mnijenje i komuniciranje, ne mogu nasjesti na te jeftine trikove. Gospođi Tramišak ništa se nije moglo „zalijepiti“. Evidentno nije bila slijepi poslušnik. Nije mi jasno zašto ju je Plenković smijenio. Mislim da će mu donošenje te odluke štetiti u daljnjem obnašanju premijerske funkcije. Tu njegovu odluku doživljavam kao točku prijeloma. Vrijeme će pokazati jesam li bio u pravu.

NACIONAL: Imate li informacije iz stranke, zašto?

Mogu samo nagađati. Ljudi se boje govoriti. Kod Tramišak mi se dopalo to što je u javnosti najkvalitetnije, dostojanstveno i trezveno, reagirala na smjenu. S druge strane, ima u Plenkovićevoj vladi još ministara koje nitko ne dira, a itekako bi trebalo, jer ono što rade nije tajna, ponekad graniči s dobrim ukusom. S obzirom na djelatnost koju pokrivam, to su područja kulture, znanosti, mladih i medija. Ta područja su mi struka. Udruga Hrvatsko zajedništvo tiskala je nekoliko knjiga od 2018. To su knjige Ive Pilara “Južnoslavensko pitanje i Svjetski rat” i “Borba za vrijednost svoga ‘Ja'”.

Tiskali smo „Juditu“ Marka Marulića povodom 500 godina od tiskanja te knjige u Veneciji daleke 1521. S obzirom na ponašanje nadležnih ministarstava, ima puno prigovora na njihov rad. Prije sedam godina predlagao sam da HDZ za premijera imenuje i predloži Plenkovića, a sada me puno prijatelja pita da im kažem – a što sada? Stvarno, Plenkoviću veliki dio ljudi unisono prigovara da ne razumiju njegovu kadrovsku politiku. Za birače je to njegova glavna mana.

NACIONAL: Tko su te osobe čija su imenovanja suspektna?

Nema tu tajni. To su ministar Radovan Fuchs i ministrica Nina Obuljen Koržinek. Taj problem ću u javnosti šire elaborirati i potkrijepiti dopisima nadležnim ministrima i ministarstvima. Tu je uključeno i Ministarstvo branitelja. Cijeli program udruge Hrvatsko zajedništvo vezan je uz školovanje naše štićenice Lucije Štivčević. Mislim da su se svi oni tu osramotili i kao ljudi i kao političari. Elaboracija tog problema zahtijeva širi prostor, kojeg u ovom razgovoru nema.

‘Plenković se nije uspio obračunati s ovima iz Virovitice ni maknuti Čuljka. Ta vinkovačka organizacija radi mu probleme s Banožićem i Milanovićem. Aladrović i Ćorić bili su mi sumnjivi od prvih dana’

NACIONAL: Mislite li da je Plenkovićevo političko vrijeme isteklo?

Mislim da ima bar jedan čovjek u HDZ-u koji misli kako je došlo vrijeme da zauzme Plenkovićevo mjesto.

NACIONAL: Tko je to?

Ne mogu reći.

NACIONAL: Možete. Anušić?

Ne. Anušić je karakterno stabilna osoba, nije naivan i svjestan je nekih svojih ograničenja za tu funkciju. O Anušiću ljudi dosta griješe i govore često površno. Dao sam si truda i raspitao sam se kod svojih prijatelja iz Osijeka. Dobar dio moje obitelji živio je u Vukovaru. Jedan dio sada živi u Osijeku. Kad se želi dati neki sud o osobi poput Anušića, mora se voditi računa o tome da su oni kao obitelj dali sve u Domovinskom ratu. Njemu je brat sa 17 godina poginuo u ratu. Otac je bio sudionik rata. On sam je prekinuo školovanje i otišao u rat. Ljudi kao on zaslužuju malo više poštovanja. O njemu bi trebalo govoriti s više poštovanja.

NACIONAL: A Jandroković?

On prije nego Anušić. Ali da bi narod dobio dobrog političara, treba imati i sreće.

NACIONAL: Ima li Jandroković sposobnosti da zamijeni Plenkovića?

Ma kakvi. On nije ta razina političara. Nije vrijedan spomena kao kandidat za funkciju premijera. Možda sam malo grub, ali upravo to mislim o njemu kao političaru.

NACIONAL: Ali, kažete, ambiciju ima.

On je prazna puška. Mislim, međutim, da treba nešto kazati o drugim potencijalnim kandidatima izvan HDZ-a. U Hrvatskoj, osim šibensko-kninskog župana Marka Jelića, jako je malo političara koji mogu odgovoriti izazovu na izborima „jedan na jedan“ i koji oko sebe mogu okupiti različite ljude. Marko Jelić je dosad dobio sve izbore. Upoznali smo se jednom; zaključio sam da od 1990. nisam upoznao tako staloženog političara. Obrazovan je i inteligentan, ali staloženošću naprosto fascinira. A Jelić je, podsjetit ću vas, izbačen iz HDZ-a. Najzaslužnija za njegovo izbacivanje iz HDZ-a je Josipa Rimac. Ovdje se također mora spomenuti Zvonimira Mršića. Bez obzira na sve što ljudi misle o njemu, on je jedan od rijetkih koji mogu nešto učiniti na političkom spektru od centra prema lijevo. Nisam sklon radikalnim i svjetonazorski isključivim ljudima. Mršić je karakterno prihvatljiv čovjek.

NACIONAL: Kakvu političku budućnost predviđate HDZ-u s obzirom na sve ove korupcijske afere?

Moraju pronaći nekoliko pojedinaca koji će promijeniti obrazac ponašanja svojih čelnika u odnosu na građane. Ako to ne urade, imat će velike probleme i mogu nestati s političke scene. Premda, istini za volju, ne bi bili ni prvi ni zadnji: kad politička stranka izgubi kompas, propadne. Kada govorimo jednoj stranci, moramo uvijek imati pred očima i druge stranke. Stvari se moraju promatrati i analizirati u kontekstu.

NACIONAL: Je li HDZ izgubio kompas?

Često mu se to događa. Uzmimo situaciju nakon Sanadera. U jednom intervjuu izjavio sam da će HDZ teško isprati sve negativno što je poslije Sanadera ostalo u nasljeđu. U urbanim sredinama stranka može zabljesnuti tek tu i tamo, kao u Osijeku. Drugdje, ništa: pogledajte Split, Zagreb… HDZ-ovi kandidati u Zagrebu dobili su 1990. godine 66,6 posto. Franjo Tuđman, kao tvorac i utemeljitelj HDZ-a, učinio je nekoliko grešaka: šutio je na  privatizacijsku otimačinu, stavio je potpis na Daytonski sporazum te izjavio da je Kosovo unutarnje pitanje Srbije. Kod Daytonskog sporazuma moramo biti oprezni. Kada se potpisuju takvi sporazumi, mora se znati što je mrkva a što batina. Hrvatska još nije riješila mirnu reintegraciju istočne Slavonije. Tome bih dodao odnos prema Zagrebu, koji je bio jedna od najvećih političkih pogrešaka Franje Tuđmana. Dovođenje Marine Dropulić, Mladena Vedriša i Branka Mikše na čelo Zagreba, uz gašenje mjesne samouprave, bila je neoprostiva greška. Od toga se HDZ neće dugo opraviti. O tome sam pisao Hermanu i Filipoviću prije lokalnih izbora u Zagrebu. Nudio sam im svoja rješenja, odnosno, ublažavanje tog problema. Nisu se ni javili.

NACIONAL: Vi, ako dobro razumijem, više ne vidite jakog političara koji može voditi HDZ tako da formira vjerodostojnu vladu?

Uvijek će HDZ dobiti trideset posto, u skladu s politološkim uvidom da, u poludemokracijama kakva je ova naša hrvatska, trećina birača koji izlaze na izbore uvijek glasa za stranku na vlasti. Može tako čak i ostati na vlasti, sa žetončićima, kao sada. Ali političara od karaktera u HDZ-u više nema, osim tu i tamo, kao u Osijeku s Radićem.

NACIONAL: Ljevicu ne spominjete. Zagreb je osvojila posve nova generacija političara.

Skidam im kapu jer su pobijedili mog političkog neprijatelja, onu rodijačku, deseteračku bratiju oko Bandića. I mislim da će im građani Zagreba oprostiti ovo aktualno petljanje. Imaju oni i unutar sebe puno internih problema. Dogradonačelnik, gospodin Luka Korlaet, moj je susjed. Iz te ekipe znam samo njega. On je sigurno pošten čovjek. Stručan, profesor arhitekture, i supruga mu je arhitektica. S njima komuniciram i moram priznati da su više nego korektni, pristojni i normalni ljudi. Treba im skinuti kapu što su pomeli Bandićev model vladanja u Zagrebu. Kod mene imaju otvoren dugoročni kredit za potporu.

NACIONAL: Stječem dojam da mislite kako je HDZ iscrpio smisao vlastitog političkog postojanja, osim možda kao interesna organizacija? Ciljevi iz 1990. su ostvareni.

Nisam prvi koji tako razmišlja. Znate tko je o tome već govorio? Drago Krpina. On je na jednom skupu izjavio kako je došlo vrijeme da HDZ ukine sama sebe. HDZ je, dakle, realizirao okvir, ostvario vlastite ciljeve: državnu neovisnost, članstvo u EU-u, sada evo i Schengen i euro… Ostaje još samo članstvo u OECD-u. I sada, da tako kažem, nema u HDZ-u više političkog „mesa“ prema van. Osim ako je cilj samo – ostati na vlasti. Ali ako je tako, to podrazumijeva korupciju, ne može biti drugačije. Ali to će ljude otjerati iz zemlje ili će ih otjerati i pasivizirati od bilo kakvog angažmana. Spominjao sam vam već bijeg mladih, stručnih, sposobnih ljudi. Znam mnogo takvih primjera. Kad bi se kvalitetni ljudi počeli baviti politikom, možda bi sve stranke u Hrvatskoj imale više smisla. Ali kako je moguće da u Hrvatskoj tako malo pažnje posvećujemo mladima? Tom sam temom opsjednut: pisao sam i Plenkoviću, i vrhu stranke, i drugim strankama, predlažući osnivanje Europskog centra za mlade. Na temelju popisa stanovništva 2011. u Hrvatskoj je živjelo oko 860 tisuća mladih od 15 do 29 godina. Od 18 do 29 godina bilo ih je više od 600 tisuća. Ogromna populacija, koja u tom razdoblju života donosi ključne životne odluke: školovanje, prvi posao, stanovanje… Danas, ti su mladi ljudi zapostavljeni na svim tim područjima. Predlagao sam Plenkovićevoj vladi da poseban ured posveti mladima i takvim njihovim problemima. Ništa. Mladi su kod nas strpani – u socijalu. Najbolji i najobrazovaniji ili žive vani ili su pasivni u odnosu na društveni angažman. Ne žele natrag u Hrvatsku. Svatko od nas poznaje nekoga takvog.

NACIONAL: Izgubili ste vjeru u smisao postojanja vlastite stranke?

Ovakav program i ovakav način rada sklizak su teren. Pa pogledajte HDZ u Zagrebu. U Zagrebu živim od 1960.; član sam stranke od 1989., osnivao sam je. Ali danas, ne pada mi na pamet otići u zagrebački HDZ, u Gundulićevu. Pa koga ću ondje sresti?

NACIONAL: Neobično je da osnivač HDZ-a tako govori o vlastitoj stranci.

Možda, jer se usuđujem reći što mislim. Nije više 1989. kada si se trebao samo organizirano „sagnuti“ i vlast pokupiti na cesti. Program HDZ-a je realiziran. A danas, sve će vam biti jasno na primjeru jednog imenovanja: Mato Arlović, koji je 1991. zastupnicima SDP-a prijetio isključenjem iz stranke ostanu li u sabornici kada se glasalo o odluci o osamostaljenju od Jugoslavije, u drugom je mandatu sucem Ustavnog suda postao – u kvoti HDZ-a, jer ga SDP više nije htio. To se dogodilo u ovih sedam godina. Osobno, to mi je gadljivo. Da sam pravnik, najveća moguća čast u životu bila bi mi da postanem sudac Ustavnog suda svoje države. A to postaje osoba kojoj je smetalo da Hrvatska postane samostalna i neovisna država.

NACIONAL: Prije sedam godina otvoreno ste se usprotivili Karamarku; sada, u ovom intervjuu, Plenkoviću. Ja bih rekao da je njihova ključna politička razlika odnos prema SDSS-u, odnosno, prema srpskoj manjini u Hrvatskoj. U tom smislu, njih dvojica kao da nisu iz iste stranke.

Plenkoviću je suradnja s SDSS-om bila jedini način da zadrži parlamentarnu većinu. Da sam ja bio na njegovu mjestu, sve bih učinio da održim koaliciju s Mostom. S obzirom na ponašanje Bože Petrova, to nije bilo lako provedivo, ali bih ipak pokušao.

NACIONAL: Plenković koaliciju s SDSS-om predstavlja kao način da se u Hrvatskoj normaliziraju odnosi Hrvata i Srba. To nije nevažno.

To je već bilo riješeno. Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina davno je usvojen. Tu dolazimo do točke gdje se hvatamo za razne teorije. To nam samo govori da biti dobar političar nije baš lagan posao.

NACIONAL: Ali ustavni zakon može se poštovati, ali i ne poštovati.

Tu ste u pravu. Mi često rastezljivo tumačimo pojam pravne države. Plenkovićev cilj bio je primarno zadržati vlast. Pa pogledajte tko sada podržava Vladu, svi ovi žetončići: onaj bivši suverenist Zekanović, svojevremeno Čačić, ovi, oni, osmero manjinaca, a među njima i tri glasa SDSS-a. A podsjećam: parlamentarna većina je tanka, samo s jednim glasom. Da se razumijemo, nemam ja ništa ni protiv koga. S Pupovcem sam na fakultetu pohađao neke iste kolegije. On je lukav i organiziran političar. Meni sadašnja parlamentarna većina govori samo jedno: da je HDZ spreman na sve samo da ostane na vlasti. U jednu riječ, kao jedan od osnivača HDZ-a, mislim kako je sazrelo vrijeme da se o prijedlogu Drage Krpine ozbiljno razmisli ako se želi da naš politički projekt opstane i sačuva smisao za buduća vremena i buduće naraštaje u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.