Nediljko Matić, jedan od osnivača HDZ-a i stranački veteran koji se 2015. intervjuom u Nacionalu prvi suprotstavio tadašnjem predsjedniku HDZ-a Tomislavu Karamarku te Andreja Plenkovića predložio za predsjednika stranke, neposredno nakon što je u ponedjeljak ispred zgrade DORH-a u Gajevoj 30a u Zagrebu organizirao mirni prosvjed pa potom i kraću konferenciju za medije u povodu obilježavanja 33 godine otkako se na toj adresi, na tadašnjem vojnom sudu, održalo suđenje protiv pokojnog Đure Dečaka, Antuna Fabijanca, pokojnog Vinka Belobrka, Vlade Šabarića i Franje Kovača, u kraćem istupu za Nacional ponovo je žestoko kritizirao predsjednika HDZ-a i premijera Andreja Plenkovića.

Nediljko Matić jedan je od osnivača HDZ-a. Rođen je 18. rujna 1953., diplomirao je, magistrirao i doktorirao na zagrebačkom sveučilištu. Profesor je filozofije i informatike. U HDZ se učlanio na samim počecima, još 1989. Od 1990. do 1996. bio je saborski zastupnik, sedam godina djelovao je u Izvršnom odboru Središnjice HDZ-a, a bio je član i Glavnog tajništva te Glavnog i Središnjeg odbora stranke. Bio je tajnik Izvršnog odbora i Središnjice HDZ-a, tajnik za unutarnju politiku, tajnik za članstvo i organizaciju stranačkog rada… U dva navrata bio je u HDZ-u profesionalno zaposlen.

Stranački je veteran u svakom smislu: u vrijeme ostvarivanja državne neovisnosti blisko je surađivao s prvim predsjednikom Franjom Tuđmanom, kao i s ostalim tada najodgovornijim političarima u stranci i državi: Franjom Gregurićem, Josipom Manolićem, Stipom Mesićem, Jurom Radićem…

Proteklih godina vodio je Udrugu Hrvatsko zajedništvo, ali i dalje je član HDZ-a. Nije istupao često, ali su njegovi rijetki intervjui imali odjeka: u listopadu 2015., primjerice, Matić je Nacionalu dao intervju u kojemu je izjavio da Tomislav Karamarko, tadašnji predsjednik stranke, nije sposoban obavljati tu dužnost te je predložio da ga zamijeni – Andrej Plenković, kojega je nazvao “najkvalitetnijim političarom u ovom trenutku na javnoj sceni”. U veljači 2023. Nediljko Matić je u još jednom intervjuu Nacionalu analizirao Plenkovićev premijerski mandat te izjavio da je njegovo političko vrijeme prošlo. Sada je, uoči parlamentarnih izbora, Plenkovića žestoko optužio da on sam, a ne predsjednik Zoran Milanović, daleko najviše krši Ustav Republike Hrvatske.

‘Hrvatska je država u kojoj vlada parlamentarna demokracija. Hrvatski sabor imenuje Vladu RH, a ne Vlada RH Hrvatski sabor. Ustavni sud na to nije nikada reagirao, a godinama se krši Ustav’

NACIONAL: Kako argumentirate tvrdnju da Vlada krši Ustav više nego predsjednik Milanović?

Ako se površno pročita Ustav, vidljivo je da Vlada RH krši Ustav RH godinama. Po temeljnoj definiciji Hrvatska je država u kojoj vlada parlamentarna demokracija. Hrvatski sabor imenuje Vladu RH, a ne Vlada RH Hrvatski sabor. Ustavni sud na to nije nikada reagirao. Predsjednik Vlade RH razrješava ministre, donosi odluku o raspuštanju Sabora i tome slično. On može takve odluke samo predložiti Hrvatskom saboru, a ne ih donositi. Gdje je tu Hrvatski sabor koji je po Ustavu RH dominantan u odnosu na hrvatsku vladu? To se može elaborirati na puno primjera. O djelovanju predsjednika RH i njegovu potencijalnom kršenju Ustava RH svi u zadnje vrijeme imaju svoj stav. Predsjednik je institucija državne vlasti. Predsjednika ili predsjednicu biraju svi punoljetni državljani RH. Predsjednik RH predstavlja i zastupa RH u zemlji i inozemstvu. To može značiti da on u svojoj osobi predstavlja i zastupa sve nas koji se smatramo hrvatskim državljanima. Naravno da takvo mišljenje ne odgovara onim političarima koji su inficirani narcisoidnošću, bahatošću, lažnom veličinom i sličnim karakteristikama. Predsjednik ili predsjednica mogu biti samo jedan ili jedna u određenom trenutku. Izabrani predsjednik RH brine se za redovito i usklađeno djelovanje te za stabilnost državne vlasti. Milanović je istupio u ovim izborima. Mislim da je to bila njegova obveza prema članku 94. Ustava RH koji, među ostalim, kaže da se „Predsjednik Republike brine za redovito i usklađeno djelovanje te za stabilnost državne vlasti“. Djelovanje Ustavnog suda i održavanje parlamentarnih izbora spadaju u djelovanje i stabilnost državne vlasti. Taj njegov istup je njegova ustavna dužnost s obzirom na djelovanje Vlade RH, Hrvatskog sabora i Ustavnog suda RH i njihova kršenja Ustava RH. Osim toga, neki stručnjaci za Ustav RH postavljaju pitanje tko bi Hrvatsku trebao predstavljati u Europskom vijeću. Problem se, po njima, javlja zbog 1. stavka članka 94. Ustava RH. Taj stavak kaže da „Predsjednik Republike Hrvatske predstavlja i zastupa Republiku Hrvatsku u zemlji i inozemstvu“. Po našem Ustavu, nije predsjednik Vlade RH ovlašten sjediti i donositi odluke u Europskom vijeću. Svojevremeno je, koliko me služi sjećanje, Kolinda Grabar-Kitarović protuustavno to prepustila predsjedniku Vlade. Po meni, Vlada tu krši odredbe Ustava. Ustavni sud o tome ne razmišlja. Čini mi se da ni Komisija Hrvatske biskupske konferencije nije o tome rekla ništa nova ili je možda mislila na Vladu kad je izjavila da dolazi do kršenja Ustava.

NACIONAL: Kako u tom kontekstu doživljavate nedavni istup predsjednika Ustavnog suda Miroslava Šeparovića?

Ustavni sud svoju ulogu shvaća kao servis Vlade. Hrvatski sabor i predsjednik Hrvatskog sabora izabrani su na parlamentarnim izborima, ali su gotovo sve svoje bitne ovlasti protuustavno prepustili Vladi. Ustavni sud o tome šuti. U zadnjih osam godina Vlada se ponaša kao šef Hrvatskom saboru. Predsjednik Sabora je sebe pretvorio u jedan običan fikus. To se može elaborirati na puno primjera. Kada se sve to trezveno i bez emocija razmotri, onda je vidljivo da je Vlada glavni kršitelj Ustava. Ustavni sud se ponaša kao političko tijelo Vlade, a ne kao institucija koja se okvirno brine da svi sudionici na političkoj sceni poštuju zakonske okvire funkcioniranja. I Ustavni sud RH mora u svom djelovanju poštovati Ustav RH. Interesantno je da neke institucije kojima je u djelokrugu djelovanja i rada duhovna djelatnost, ne vide u tome nikakav problem ili nejasnoću. Još mi u glavi odzvanja izjava pokojnog predsjednika Ustavnog suda RH Smiljka Sokola da „novac nije imovina“.

‘Ustavni sud svoju ulogu shvaća kao servis Vlade. sabor i predsjednik sabora izabrani su na izborima, ali su gotovo sve svoje bitne ovlasti protuustavno prepustili Vladi’, tvrdi Nediljko Matić. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Čini mi se da ste kroz protek godina sve kritičniji prema HDZ-u.

Potpuno je evidentno da je HDZ, nakon što ga je preuzeo Ivo Sanader kao predsjednik, a posebno nakon što je predsjednik postao Andrej Plenković, postao jedna obična klijentelistička organizacija i sve više prestaje djelovati kao politička stranka. HDZ i njegovo pozivanje na demokršćanstvo su krajnje licemjerni. To se odnosi na HDZ generalno, a posebno se tu ističu neke županijske, gradske i općinske organizacije. Sastav Vlade i upravljačkih struktura u ministarstvima i velikim javnim sustavima eklatantan su primjer klijentelizma, da ne kažem mafijaških organizacija. Primjerice, Slavko Tešija je postao viceguverner HNB-a jer je bio jamac za jedan suspektan stambeni kredit Mati Graniću. Paladina je postao ministar obnove jer je svojevremeno bio predsjednik mladeži stranke Demokratski centar (DC). Koju je osnovao Mate Granić. Zet Mate Granića je istaknuti menadžer u Janafu, iako bez nekog menadžerskog iskustva. Cirkus oko Barbarićeva upravljanja i ponašanja i njegovo svjedočenje u vezi stradalih zaposlenika u hidroelektrani kod Dubrovnika, bilo je degutantno gledati na televiziji. Tu su i petljanja Nine Obuljen Koržinek i financiranje filma koji lažno plasira nepostojeći zločin u Dvoru na Uni počinjen od HV-a. Autor scenarija za taj film bio je visoko pozicionirani pripadnik srpskih tajnih službi. Ministričino ponašanje oko trošenja sredstava u obnovi nacionalnih kulturnih institucija tek će doći na dnevni red pravosudnih institucija. Sada se obnavljaju javne institucije u Hrvatskoj. Građanima se mažu oči da je Vlada RH osigurala EU-ov novac za obnovu, a nigdje se ne prezentiraju troškovi te obnove. Nitko ne objavljuje koliko ta obnova košta i kako se novac dijeli s odgovornim osobama koje ovjeravaju troškovnike. Sukus svega ovoga oko Geodetskog fakulteta je upravo to. Razni tipovi koji su pripadali bivšim projugoslavenskim gledanjima i institucijama, lukavo su se prikrili i prilagodili novim okolnostima. Dobar dio njih se formalno uključio u HDZ i zauzeli su polako ključne pozicije u HDZ-u i institucijama vlasti i moći. Mi kao građani Hrvatske prihvatili smo ideju pomirenja nakon 1990., a oni su to shvatili kao poziv da preuzmu dominaciju u svim strukturama života u Hrvatskoj. Meni su najzanimljiviji oni koji su se uključili u HDZ zato što su pragmatično i racionalno zaključili da ako to pokušaju kroz, recimo, SDP, imaju manje šanse doći na ključne pozicije. Oni su zaključili da uključenjem u HDZ, ponekim odlaskom u crkvu, prigodnim odlascima na vjerska događanja, naknadnim krštenjem i naknadnim stjecanjem kršćanskih sakramenata naprosto postanu nacionalno i svjetonazorski Hrvati i njima je sve otvoreno. Među njima su Plenković, Malenica, Koržinek i da ih dalje ne nabrajam. Oni sada nama, koji smo to po uobičajenoj tradiciji već generacijama, objašnjavaju demokršćanska načela, nacionalnu osviještenost i ostale vrijednosti hrvatskog društva koje su tradicionalno prisutne u našim životima. Oni se predstavljaju kao demokrati, tolerantni, osobe građanskih vrijednosti, moralni, pošteni i slično. Njihovim aktiviranjem i preuzimanjem HDZ-a, on je prestao postojati kao politička stranka. Sadašnji HDZ koristi „izvorni“ HDZ i jednom čudnom kadrovskom i operativnom politikom manipulira biračkim tijelom.

‘Evidentno je da je HDZ, nakon što ga je preuzeo Ivo Sanader kao predsjednik, a posebno nakon što je predsjednik postao Plenković, postao jedna obična klijentelistička organizacija’

NACIONAL: Možete li tu tezu o manipuliranju malo podrobnije objasniti?

Član sam HDZ-a od 1989. Bio sam zastupnik HDZ-a u prvom i drugom sazivu Hrvatskog sabora. Od 1990. pa do 1999. bio sam član svih središnjih tijela HDZ-a osim Predsjedništva. Od 1992. do 1995. sudjelovao sam povremeno i u radu Predsjedništva HDZ-a. Uvijek sam u razdoblju od 1990. pa do 1998. bio član izbornih stožera HDZ-a. Za prijevremene izbore 1992. bio sam tajnik Izbornog stožera HDZ-a. Iz prve ruke znam kako je HDZ funkcionirao u doba Franje Tuđmana, a kako funkcionira od vremena kada su ga preuzeli Šeks, Sanader, Jadranka Kosor, Karamarko i danas Plenković. Govorim vam i kao osoba koja je posebno vezana za Vukovar. Te činjenice prvi put iznosim u javnost. O tome nikada nisam govorio ni privatno ni javno. Moj ujak Duje Voloder iz Vukovara bio je jedan od najboljih prijatelja Blage Zadre. Zajedno su osnivali ogranke HDZ-a po općini Vukovar i okolnim mjestima. Ujakova dvojica sinova Vlatko i Zoran, moji bratići, bila su hrvatski branitelji u Vukovaru. Zoran i Vlatko zajedno su bili zatočeni u srpskom logoru Stajićevo sa svojim stricem, također mojim ujakom, Ljubom Voloderom, čiji je sin Zlatan Voloder, moj bratić, mučki ubijen na Ovčari. Na popisu žrtava Ovčare zabilježen je kao Voloder Zlatan (Ljubo) pod rednim brojem 250. Sahranili su ga roditelji DNK postupkom šest godina nakon pada Vukovara, u Zagrebu. Bio sam jedan od osnivača I. ilegalne vojne postrojbe u Hrvatskoj u rujnu 1990. Za to je najzaslužniji bio član naše UHDZ Tomislav Jelić. Naši mladi sugrađani pozivani su kao regruti u JNA do polovice 1991. Za ilustraciju suprotnog ponašanja navodim ministra Božinovića. Znam iz prve ruke kako se ponašao u razdoblju od 30. svibnja 1990. pa do jeseni 1991. On je danas korifej demokršćanstva i teorije demokracije. Ja sam za vrijeme I. demokratskih izbora u Hrvatskoj prihvatio ideju nacionalnog pomirenja, a oni su to shvatili kao poziv na preuzimanje svega u Hrvatskoj. Kako sam obnašao svoje stranačke dužnosti u HDZ-u, kao primjer ću navesti slučaj kada sam na sjednici Izbornog stožera HDZ-a 1992. inzistirao na tome da se s liste kandidata HDZ-a na državnoj listi za Hrvatski sabor makne ime Josipa Boljkovca. Minutu prije mog zahtjeva da ga se makne, upravo je Franjo Tuđman njega predložio da bude na listi od 60 kandidata. Naravno, tu listu je predvodio Franjo Tuđman. Mislim da je Boljkovac bio predložen kao sedmi ili deveti kandidat na listi. Nakon toga sam se javio za raspravu i tražio da ga se, zbog određenih razloga, makne s liste. Moje obrazloženje je Tuđman prihvatio i maknuo ga je s liste. U obranu Boljkovca istupio je samo jedan član Predsjedništva HDZ-a. Da sam ja to iznio na Izbornom stožeru HDZ-a pod vodstvom Sanadera, Jadranke Kosor, Karamarka ili Plenkovića, to se sigurno ne bi dogodilo. Eto kako se danas vodi ta stranka.

NACIONAL: Kako tvrdite da HDZ manipulira biračkim tijelom, koga smatrate da bi biračko tijelo trebalo podržati na nadolazećim izborima?

Na dan izbora politika postaje samo matematika. Najbolje bi bilo pozvati biračko tijelo HDZ-a, koje je razočarano sadašnjim vođenjem većeg dijela javnih politika, da svoj glas daju Nezavisnoj platformi Sjever NPS i Matiji Posavcu, političkoj stranci Akcija za promjene AP i Marku Jeliću i novoosnovanoj Agrarnoj stranci AS Roberta Hadžića. Oni nisu svjetonazorski isključivi ni prema kome i nude nešto novo za biračko tijelo i njihove životne zajednice. Kod njih nema ispraznog populizma. Njihovi saborski mandati mogli bi definirati pobjednika ovih izbora. Nastupaju staloženo i bez svjetonazorskih cjepidlačenja. Nažalost, takvo ponašanje nije atraktivno za medijsko praćenje njihova djelovanja. To je politička opcija koja zastupa normalne javne politike u našem društvu i oni će odlučiti tko će sastaviti iduću vladu RH. Mislim da je došlo vrijeme da se formira vlada koja pripada političkom centru, bez ekstremnih cjepidlačenja lijevo ili desno. Temeljna politička moć je u biračkom pravu svakoga građanina, a ne u političkim strankama ili političarima. Ako birači ne zaokruže jednog ili jednu Plenkovića, Grlić-Radmana, Fuchsa, Ninu Obuljen Koržinek, Božinovića, Bačića, Jandrokovića ili Katičića, oni nestaju s političke scene. Navodim samo kandidate s liste HDZ-a jer bahato tvrde da su bogom dani i jer sam član te stranke.

‘Razni tipovi koji su pripadali bivšim projugoslavenskim gledanjima i institucijama, lukavo su se prikrili i prilagodili novim okolnostima. Dobar dio njih se i formalno uključio u HDZ‘

NACIONAL: Osim što ste i dalje član HDZ-a, predsjedate Udrugom Hrvatsko demokratsko zajedništvo (UHDZ). Njena kratica također aludira na HDZ, ali ste tek odnedavna promijenili ime. U kontekstu rada te udruge posebno ističete migrantsku politiku EU-a i njene refleksije na Hrvatsku. Zašto ste na to posebno fokusirani?

Udruga Hrvatsko demokratsko zajedništvo osnovana je 9. listopada 2015. Upisani smo u Registar udruga 29. listopada 2015. Do 4. ožujka 2024. zvali smo se Udruga Hrvatsko zajedništvo (UHZ). Točno je, posebno ističemo migrantsku politiku EU-a i njene refleksije na Hrvatsku. Migrantska politika EU-a i njena provedba u Hrvatskoj je takva da smo, kao udruga, bili zamoljeni tražiti sazivanje Odbora za nacionalnu sigurnost i podnijeti kolektivnu tužbu protiv hrvatske vlade i njezine migrantske politike. Trebali smo na događanju u Lisinskom 23. ožujka 2024. javno obznaniti podnošenje te kolektivne tužbe u ime Udruge Hrvatsko demokratsko zajedništvo. Međutim, Domovinski pokret je od toga odustao u zadnji čas. Udruga Hrvatsko demokratsko zajedništvo, kao udruga građana, registrirana je za takve pravne radnje. U čemu je sukus problema? Naime, postupanje policije i drugih tijela je u vrlo ozbiljnom nesuglasju s pozitivnim propisima i sadrži niz posljedica za funkcioniranje pravnog sustava i za sigurnosni aspekt života građana te, konačno, povećava stopu kriminala unutar RH. Migranti opremljeni dokumentom o ulasku na teritorij RH i obvezani da u roku osam dana napuste teritorij RH, nakon registracije u RH odlaze u druge države EU-a. Prema podacima kojima raspolažemo, do sada je tijekom 2023. s područja RH na područje EU-a ušlo oko 68.000 migranata. Međutim, ako oni u drugoj državi EU-a dođu u sukob sa zakonom ili ako policija ili sigurnosne službe te druge države obave ozbiljan posao i zaključe da pojedinac predstavlja za tu zemlju opasnost ili teret, vratit će ga u onu državu u kojoj je prvo registriran. Prema podacima kojima raspolažemo, u ovom trenutku je u RH vraćeno najmanje 3000 takvih osoba. O tome kakav je rizik i što nosi mogućnost da se u RH vrati i preostalih 67.000 osoba, nije niti potrebno ovdje elaborirati, no potpuno je jasno kakav bi to utjecaj imalo na svakodnevni život građana Hrvatske. Kao Udruga smo aktivni i u hrvatskom iseljeništvu. Do nas dolaze pritužbe, posebno iz Amerike, da se opstruira dodjela hrvatskog državljanstva američkim građanima koji za to ispunjavaju uvjete. Tu moram pohvaliti Hrvatski ured za iseljenu Hrvatsku i mislim da izuzetno korektno rade svoj posao. To su mi u direktnom kontaktu potvrdili Hrvati iz Crne Gore, Australije, Amerike i Južne Amerike. Poznato je da u iseljeništvu živi gotovo isti broj Hrvata kao u Hrvatskoj. Dodjela državljanstva je pod ingerencijom MUP-a. Po nekima, imaju veliku diskreciju kod dodjele i neki naši iseljenici ukazuju na nepravilnosti i na užasno dugu proceduru dodjele ili odbijanja hrvatskog državljanstva. Svima su usta puna demografije, a gotovo ništa se ne poduzima da se u Hrvatsku vrati 4.000.000 građana hrvatskog porijekla i hrvatskih korijena. Mi nismo politička stranka, nego smo udruga koja pokušava zastupati interese hrvatskih građana i hrvatskih birača. Kao udruga imamo statutarnu odredbu da tumačimo javne politike, u što spadaju i javne politike koje provode ili predlažu političke stranke ili tijela vlasti u RH u doba predizbornih kampanja. S HRT-a su nam slali e-mailove s odbijenicama, jer da mi nismo politička stranka i da nam ne mogu dati riječ. U kampanji nisu važne samo političke stranke i treba dati riječ udrugama kao što smo mi.