Arhitektica Neda Cilinger: ‘U svako predizborno vrijeme posezalo se za mojim međunarodno priznatim i poznatim Muzejem osjeta i zloupotrebljavalo se moje ime i moj projekt. Sada, kad je krenula sanacija tunela, nisam ni pozvana niti konzultirana’
Arhitektica Neda Cilinger: “U svako predizborno vrijeme posezalo se za mojim međunarodno priznatim i poznatim projektom Muzej osjeta i zloupotrebljavalo se moje ime i moj projekt. Sada, kad se krenulo u sanaciju tunela nisam ni pozvana, niti konzultirana.”
U sanaciju tunela Grič uloženo je dva milijuna kuna. Na otvorenju je gradonačelnik Milan Bandić pompozno najavio: “Da će muzej s kulturnim projektima za koje su aplicirana sredstva EU fondova, postati prava turistička atrakcija. Jedan od tih projekata je Muzej osjeta.” Neda Cilinger, arhitektica koja je osmislila projekt i koja se dugi niz godina bori za njegovu realizaciju, nije bila na otvorenju. Nitko je, kaže, nije zvao, a iz Grada joj se dulje vrijeme nitko ne javlja, nije sudjelovala u sanaciji tunela, a baš je ona bila ta koja je predložila projekt Muzej osjeta u sklopu čega je i sanacija tunela Grič. Kompleksni arhitketonsko-urbanistički projekt obnove i revitalizacije donjogradske jezgre kao i uspostavu Muzeja osjeta unutar tunela Grič, Neda Cilinger je još 2004. prijavila Gradskom uredu za kulturu Grada Zagreba, zaštitila je projekt i godinama ga uspješno predstavljala na međunarodnim i domaćim skupovima. “U svibnju 2007. godine sam u zagrebačkom hotelu Internacional održala i prezentaciju Muzeja osjeta u sklopu javnih predavanja i radionica na temu “Vizualnog identiteta grada Zagreba kao turističke destinacije”, a koje su organizirali Hrvatsko dizajnersko društvo i Turistička zajednica Grada Zagreba”, prisjeća se Neda Cilinger i objašnjava kako je došla na ideju o pokretanju Muzeja osjeta još 2004. “S obzirom na to da je tunel Grič u ratnim godinama korišten kao sklonište, željela sam mjesto negativne memorije pretvoriti u mjesto humanog sadržaja. Ideja je bila spojiti tunel kao poveznicu dva dijela grada horizontalno i vertikalno, revitalizirati vrtove na obroncima Griča, ugraditi polivalentnu, multimedijsku dvoranu ispod Vranyczanyjeve poljane i pretvoriti tunel u Muzej osjeta”. Muzej osjeta dao bi tunelu sasvim novu, humanističku i edukativnu funkciju, kaže. “Moj prijedlog je bio da se prvo zanemareni i neiskorišteni prostor tunela Grič od 2240 četvornih metara stavi u funkciju na način da se saniraju gradski blokovi – unutarnja dvorišta Ilice i obronci Gornjeg grada, da se obnove parkovi i u njih unesu turistički i gospodarski sadržaji, te da se napravi podzemna šetnica između Radićeve i Mesničke ulice, ali također, da se kroz četiri kraka tunela i parkove, poveže s Ilicom. U unutrašnjosti muzeja implementiraju se kulturni sadržaji, projekcije, svjetlosne, audio-vizualne i multisenzorske senzacije”, objašnjava Neda Cilinger, nadodajući kako je najširi dio tunela, ispod Vranyczanyjeve poljane, namijenila za veće izložbe, koncerte, događanja i okupljanja. “Predložila sam da se podno Vranyczanyjeve poljane tunel prokopa kako bi se središnji dio tunela proširio i kako bi se dobila velika troetažna polivalentna dvorana Muzeja (4000m2) iz koje bi se izlazilo liftovima i rampama, kao i stepenicama preko pokretnih i fiksnih platformi i mostova koje suvremenim arhitektonskim rješenjima oblikuju fleksibilne prostore više namjena”. Muzej osjeta je kao mjesto utočišta namijenila svima, bez obzira na dob i zdravstveni status, s velikom pažnjom fokusiranom na ljude s posebnim potrebama. “Muzej je koncipiran kao “sensation of senses” s različitim formama koje svatko koristi na svoj način, a fundus smo mi sami. Zamislila sam i da to bude mjesto u kojem bi kroz moderne prezentacijske medije građani upoznali povijest grada, bilo koju aktualnu temu, ali bi pričali i o budućnosti”, kaže Nada Cilinger koja je projektom željela tunel učiniti suvremenom šetnicom 21. stoljeća, stvoriti brend, i poboljšati kulturno turističku ponudu Grada, potaknuti malo poduzetništvo, a time uspostaviti povoljan gospodarski učinak za Grad i regiju.
‘S OBZIROM NA TO DA JE TUNEL GRIČ u ratnim godinama korišten kao sklonište, cilj mi je bio mjesto negativne memorije pretvoriti u mjesto humanog sadržaja’, kaže Neda Cilinger
“Siniša Tadić, kojeg nisam poznavala, 2008. mi je došao s idejom da radimo zajedno. U lipnju te godine mu je tadašnja direktorica Turističke zajednice Grada Zagreba Amalija Tomašević, potpisala preporuku za “Tunel-multimedijalni centar”. Preporuku je Turistička zajednica 2012. dala i samostalnom umjetniku Emilu Matešiću kojem sam već ranije u dobroj vjeri pokazala svoju zamisao i dala mu dokumentaciju na uvid, a on ju je preradio i predao kao svoju ideju. Nadam se da će sadašnja direktorica Turističke zajednice imati više sluha za moj projekt i moje autorstvo”, kaže Neda Cilinger, koja nam je na uvid dala i mail koji je poslala prije nekoliko godina Matešiću vezano uz krađu ideje. Napisao joj je kako su svi normalno reagirali na neku drugu viziju korištenja muzeja, te da nitko nije postavljao pitanja o ekskluzivnosti ideje. “Sav tekst je iz moje glave i moga istraživanja o poziciji i povijesti tunela kroz Državni arhiv i urbanistički razvoj gornjeg i donjeg dijela grada. Na osnovu toga i mojih promišljanja, analitike funkcioniranja fondova i toga koji projekti dobivaju sredstva, te analize postojećeg stanja u Gradu, državi i regiji, osmislio sam svoju verziju korištenja tunela”, piše Emil Matešić u e-mailu. “Sve je krenulo kada sam Turističkoj zajednici grada Zagreba predložio i prijavio na njihov redovni godišnji natječaj izložbu Roberta Wilsona. Kao jednu od lokacija naveo sam i tunel, jer sam ja u tunelu izlagao 1993., te znam kako unutra stoje stvari. Oni su se “zakačili” za Tunel i rekli kako im se to čini zgodno i dal’ bih ja htio razviti projekt da se tunel nekako uključi u turističku i kulturnu ponudu grada. Izložbu je radi vlage i osiguranja bilo nemoguće izvesti u tome prostoru, pa sam ju premjestio u Klovićeve dvore, a nastavio sam razvijati projekt Tunel u nekim realnim financijskim i izvedbenim gabaritima. Kad sam se čuo prvi puta sa tobom 25. ožujka 2012. rekla si da te je to sve umorilo i da su tu razni interesi uključeni, te da više nemaš ni volje ni snage za bavljenje time i da ja radim kako mislim da bi trebalo. Shodno tome ja sam nastavio, poslao tebi mail 28. ožujka 2013. sa sadržajem i slikama”, napisao je Nedi Cilinger umjetnik Emil Matešić.
Matešić rad Nede Cilinger poštuje, tvrdi da s njenim projektom nema veze, te da je došlo do nesporazuma. Nitko, kaže, ne negira da je ona autor. Što se sada s razvojem Muzeja osjeta događa, on ne zna. S razvojem svoje ideje nije upoznata ni Neda Cilinger koja je i profesorica na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Kada je Grad kao vlasnik tunela zajedno s Arhitektonskim fakultetom s kojim ima Ugovor o projektiranju “Tunel Grič – Muzej osjeta” iz 2005., aplicirao s Projektom Muzej osjeta na natječaju za podršku upravljanju ESC projektima,CARDS 2004, Arhitektonski fakultet je bio partner. Izabran je, kaže, kao projekt važan za strateški razvoj Grada Zagreba, te ušao u daljnju proceduru za fond PHARE 2005 ESC. Sredstva bespovratne pomoći za poslovnu infrastrukturu nisu dobili jer je bruto dohodak u Zagrebu bio viši od dozvoljenog za taj fond. Prije nešto više od dvije godine u Palači Dverce je Muzej osjeta u tunelu ispod Griča predstavljen kao nositelj projekta “Sjeverozapadna Hrvatska – Regija digitalnih muzeja”. Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije odobrilo je tehničku pomoć u pripremi i razradi projekta, radi sufinanciranja iz fondova EU u razdoblju 2014. – 2020. Prema čijoj je ideji Muzej osjeta prijavljen na fondove EU-a te zašto je prestala suradnja s Arhitektonskim fakultetom, upitali smo Grad Zagreb. Darko Šiško, pomoćnik pročelnika Ureda za strategijsko planiranje i razvoj Grada, nije odgovorio na pitanje o prestanku suradnje s fakultetom, ali je u priopćenju pojasnio kako se projekt ‘Regija digitalnih muzeja – Sjeverozapadna Hrvatska’ priprema i razvija uz tehničku i financijsku pomoć Ministarstva regionalnog razvoja i fondova EU, koje projekt ocjenjuje izrazito kvalitetnim radi njegove suvremene multimedijalne komponente. “Tehnička pomoć za projekt je odobrena, slijedom čega se očekuje potpisivanje ugovora o sufinanciranju, a o kojoj ovisi dinamika realizacije”, kaže Šiško.
Neda Cilinger zaključuje da se u svako predizborno vrijeme posezalo za njezinim međunarodno priznatim Muzejom osjeta i zloupotrebljavalo se njezino ime i projekt.
“Sada, kad se krenulo u sanaciju tunela, nisam ni pozvana niti konzultirana. Čudi me jer moj projekt nudi cjelovito uređenje centra Grada, uređenje donjogradskih iličkih dvorišta kao moderno i urbano kreiranog prostora Grada. Uvažavanjem povijesnog konteksta, osobito geneze od utilitarnog do boravišnog krajobraza kao krajnjeg stupnja urbaniteta, trebao bi se ostvariti vizualno nenametljiv krajobraz koji pruža – sklop parkova, šetnica, igrališta s višefunkcionalnim parkovnim inventarom”, kaže Neda Cilinger. Napominje da je jedno arhitektonsko urbanistički projekt s idejom i sadržajem, a drugo su popratni programi unutar realiziranog projekta. Za bilo kakav program nužno je, kaže, ostvariti prvo, a nije dovoljna “sanacija”, pogotovo ne bez konzultacije s autorom projekta.
Komentari