Papa Franjo odobrio je prefektu Dikasterija za kauze svetaca kardinalu Marcelu Semeraru, u četvrtak 20. lipnja, objavljivanje dekreta o mučeništvu iz mržnje prema vjeri sluge Božjega fra Alojzija Palića, objavio je Tiskovni ured Svete Stolice.

Uz dekret o priznavanju ubojstva „in odium fidei“ fra Alojzija Palića, Papa je odobrio dekret o mučeništvu još jednog svećenika iz skupine mučenika u Albaniji, don Ivana Gazula, rođenoga 26. ožujka 1893. u Dajçu u Zadrimi (Albanija), a ubijenoga 5. ožujka 1927. u Skadru.

Fra Alojzije (Matej) Palić rođen je 20. veljače 1877. u Janjevu, u hrvatskoj obitelji. Član Reda manje braće postao je 23. rujna 1896., uzevši ime Alojzije. Nakon završetka studija vratio se na Kosovo i djelovao kao župnik u Bazu i Đakovici od 1907. godine. Potom je obnašao župničku službu u Peći i Glođanama od 1911. do 1913. godine, u vrijeme Balkanskih ratova. Kao župnik u Glođanama suprotstavio se nasilnom pokrštavanju muslimana koje su u nekoliko okolnih sela provodili pravoslavci. Zbog toga je uhićen i nekoliko dana bio pritvoren u zatvoru u Đakovici. Blizu sela Janosha 7. ožujka 1913. crnogorski vojnici skinuli su mu na putu franjevački habit i ubili ga hitcima iz puške. Pokopan je na mjestu ubojstva. Nakon nekoliko tjedana tijelo je nađeno i preneseno u crkvu u Zjum. Postupak za njegovo proglašenje blaženim počeo je 10. studenoga 2002. u Skadarskoj biskupiji, u okviru kauze 40 mučenika ubijenih zbog mržnje prema katoličkoj vjeri od 1913. do 1974. u Albaniji. Zaseban proces za fra Alojzija nastavljen je 9. ožujka 2012. u Rimu. Dana 5. studenoga 2016. u Skadru je beatificirano 38 albanskih mučenika, među kojima Hrvati fra Serafin Glasnović Kodić i don Anton Muzić.

Voditelj Kuće susreta Tabor u Samoboru, fra Ivan Matić, osvrnuo se za Hrvatski katolički radio na objavu dekreta o mučeništvu fra Alojzija Palića. Fra Ivan je u vrijeme pokretanja kauze za mučenike ubijene zbog mržnje prema katoličkoj vjeri u Albaniji, bio u Generalnoj kuriji Reda manje braće u Rimu kao generalni asistent Franjevačkoga svjetovnog reda. Rekao je da je za slugu Božjega fra Alojzija Palića znao još od djetinjstva zato što se u njegovoj okolini mnogo govorilo o tom mučeniku. “Ali tek kasnije kad sam kao franjevac počeo i sam istraživati, vidio sam koliko je zapravo to mučeništvo, to njegovo svjedočanstvo ljubavi kojim je potvrdio svoju ljubav prema Kristu i prema Crkvi, označilo tada život vjernika na Kosovu”, dodao je. Budući blaženik iz hrvatskoga naroda koji je djelovao u Albaniji posebno je čašćen među Janjevcima. “Velika je radost svih nas koji smo rođeni ili smo porijeklom iz Janjeva što nakon objave ovog dekreta možemo reći da imamo drugog blaženika koji je rođen u Janjevu. Naravno da je to velika milost i blagoslov za Hrvate koji su bili na tim prostorima Kosova”, kazao je.

Poznajem mnoge Hrvate s Kosova. Potvrđujem da im je fra Alojzije veliki uzor i utjeha. Ovaj Alojzije se, nekako, može usporediti s ovim drugim Alojzijem, Stepincem, koji nije ima hrabrost položiti život za progonjene u doba NDH. Nije se suprotstavio ustašama osim nekim pismima za koje javnost nije znala. Kada je govorio javno o “problemima”, i to rijetko, sebe nije dovodio u opasnost. Mučenici daju snažno svjedočanstvo. Alojzije je dao svjedočanstvo, u Lepoglavi u i u kućnom pritvoru, ali njega ne možemo smatrati pravim mučenikom poput fra Alojzija Palića. Kada tomu dodamo gluposti koje se i dalje izgovaraju o Stepincu i njegovo vrijeme, stvar biva sve banalnijom.

Odobrenjem zagrebačkog nadbiskupa Dražena Kutleše, Zagrebačka nadbiskupija darovala je Župi sv. Josipa u Obrovcu djelić tijela bl. Alojzija Stepinca, relikviju prvoga stupnja. U nedjelju, 23. lipnja, Stepinčevu relikviju u oltar župne crkve postavio je, tijekom euharistije, predslavitelj zadarski nadbiskup Milan Zgrablić. Homiliju je izrekao generalni postulator za kauze beatifikacije i kanonizacije Zagrebačke nadbiskupije mons. Juraj Batelja. O Bateljinim glupostima je, naime, riječ. Stepinca bi netko, konačno, trebao zaštititi od Bateljinih sumanutih konstrukcija. “Istinoljubivi svijet je s poštovanjem govorio o nadbiskupu Stepincu, a Kristovi su ga vjernici doživljavali kao čovjeka prokušana vrlinama, mučenika za jedinstvo Crkve. Taj glas svetosti i mučeništva svjedočio je Božji narod nakon njegove smrti pa se i sâm progonitelj Tito više bojao Stepinca mrtvoga nego živoga”, tako reče Batelja i nastavi: “Bio je čovjek pravedan; spremno je trpio za Božji zakon, za dostojanstvo obitelji, blagostanje naroda! Proniknuo je nakanu Staljina i Tita da se biskupije na područje kojih je stupila Crvena armija podvrgnu moskovskom patrijarhatu. Zato je Alojzije hrabro čuvao jedinstvo Katoličke Crkve s Petrovim nasljednikom na čelu!” Da se “biskupije na područje kojih je stupila Crvena armija podvrgnu moskovskom patrijarhatu”? Da je blaženi Alojzije to spriječio?! Jebate led, što je sad ovo? Altroche, Superman i Spiderman u jednom! Ovo bi bilo taman za rubriku The Greatest Shits Jurja Batelje. Možda je vrućina lupila Batelju po glavi. Ovo su kolosalne gluposti. Jer ako je kako govori Stepinčev advokat, tada bismo se morali pozabaviti glasovitom Staljinovom rečenicom „A gdje su papine divizije?“ ili pak kazati – a što je to Staljin uradio do 1953? Koji su učinci toga, od Stepinca, zaustavljenog nauma? Gluposti, Batelja, gluposti, Bože mili, i samo gluposti. Blaženi Alojzije Paliću, prosvijetli ga, jadnog Batelju, ili mu zaveži jezik. Jer Batelja kao da se sprda Stepincu.