Martin Pauk najavio je konferenciju za medije na kojoj će, čini se, sasuti bujicu riječi na stranačko vodstvo Domovinskog pokreta kojeg je član.

Bivši gradski vijećnik u splitskom Senatu, odnedavni zaposlenik Županije transferiran iz Hrvatskog hidrografskog institutu, službeno je najavio istup u javnosti navodeći da je dužnost krenuti na put bez povratka i spriječiti da kola odu nizbrdo.

Objavu prenosimo u cijelosti.

“Prvo treba počistiti vlastito dvorište, a tek onda s pročišćenim kadrom usuditi se upravljati državom. Zbog toga sam sutra u podne sazvao tiskovnu konferenciju na koju je kao poseban gost pozvan Ivan Penava.

Razlog je vrlo jednostavan, ali teško rješiv bez pomoći sa strane. Zbog naših sjajnih rezultata kojima smo u tri godine organizaciju podigli iz bunara, iz pepela, a potom je pretvorili u uvjerljivo treću najjaču stranku u Dalmaciji – u naše redove ušuljali su se nitkovi svake vrste. Čekali su svoju priliku i dočekali je.

Ubrzo su na vidjelo izašli marifetluci svake vrste zbog kojih se brojnim našim čestitim, školovanim i poštenim članovima okretao želudac i zbog kojih su napustili stranku ili se pasivizirali. Namještanje natječaja, javnih nabava, kamatarenje, krivotvorenje službenih isprava, trgovina utjecajem, izvlačenje novca u crne fondove, kupovina direktorskih mjesta… Niz je nepregledan.

Svaki put kad bismo reagirali i tražili sankcioniranje, interne istrage i utvrđivanje činjenica radi podizanja prijava, na scenu bi stupali izaslanici iz centrale, takozvani “poštari”, koji bi prijetvorno glumili zabrinutost i obećavali rješavanje situacije.

Naravno, putem do Zagreba bi se pošta zagubila, kupovalo se vrijeme i jamčilo kako se provode istrage i “sigurnosne provjere”. U zbilji – poštari su regrutirali prijestupnike u svoje redove jer sličan sličnog prepoznaje. Najave stvarnih razmjera potencijalne katastrofe počele su trenutkom formiranja koalicijske vlasti na nacionalnoj razini.

Ljudi koji su časno obavljali svoj posao, borili se za zajedničke ideale i protiv kriminala su maksimalno marginalizirani, a “poštari” su zauzeli funkcije i na zaprepaštenje upućenih – sa sobom povukli iste one protiv kojih su se deklarativno borili.

Neće ići, gospodo. Ivana Penavu su očito informacije poprilično zaobišle, budući da se i sam u javnosti postavio kao čovjek koji ne trpi “marifetluke bilo kakve vrste”, da ga citiram.

Upravo zbog takvog njegovog stava odlučio sam prijeći Rubikon, baciti kocku, pljunuti u šake i krenuti u borbu. Kad bih imao imalo putra na glavi, ne bih bio nimalo vjerodostojan u obračunu te vrste.

Međutim, kao mlad čovjek proveo sam skoro cijelo desetljeće u toj razbojničkoj jazbini, u septičkoj jami društva zvanoj hrvatska politika, a jedini krimen koji mi mogu pronaći je prekršajna prijava za puštanje glasne glazbe na rođendanu. Zbog toga smatram kako u ovom trenutku imam moralno pravo, ali i dužnost krenuti na put bez povratka i spriječiti da kola odu nizbrdo.

A taj put bez povratka počinje “Točno u podne”, baš kao u klasičnom vesternu Freda Zinnemanna.

Tko će odjahati u suton, a koga će odnijeti u ćeliju – znat ćemo prije mraka“, napisao je Pauk.