Nagrađivani islandski pisac Jon Kalman Stefansson gostovao je u ponedjeljak u Zagrebu, gdje je u Medijateci Francuskog instituta predstavio hrvatski prijevod svoje knjige “Nebo i pakao”, literarne sage o Islandu i njegovoj prošlosti koja mu je priskrbila atribut jednog od najoriginalnijih suvremenih europskih književnih glasova.

 “Nebo i pakao” (2007.) prvi je dio Stefanssonove nagrađivane “trilogije o dječaku”, koja još uključuje romane “Tuga anđela” (2009.) i “Čovjekovo srce” (2011.), prevedene u 14 zemalja. Roman je objavio zaprešićki nakladnik Fraktura a prevela Doroteja Maček.

“Riječ je o fantastičnom piscu čiji tekst osvaja svojim fantastičnim likovima, a ono što nam posebno izbija zrak iz pluća njegov je predivan, prebogat lirski jezik”, kazao je urednik knjige, književnik Roman Simić Bodrožić predstavljajući autora na tribini “Razotkrivanje”.

Istaknuo je da je Stefansson “pisac koji je u književnost ušao kroz poeziju”. “Njegova knjiga ‘Nebo i pakao’ knjiga je elemenata, a pored ona četiri za koja znamo – vode, vatre, zraka i zemlje – tu je i peti, koji određuje ne samo tu knjigu, nego cjelokupno Stefanssonovo djelo, a to je poezija: poezija određuje logiku knjige, ona je na neki način jedan od likova. Stefanssonov stil pokreće određena alogičnost, kakvu nudi poezija”, napomenuo je Simić Bodrožić.

Istodobno, to je knjiga koja nizom naturalističkih prizora čitatelja u zbilji, iz koje se mogu crpiti znanja o životu ljudi na Islandu u vrijeme kada se događa radnja u romanu – na prijelomu stoljeća, prije stotinjak godina, dodao je.

Opisan kao “bezvremenska odiseja, lirska meditacija o životu i smrti, o raju i paklu koji nosimo u sebi”, roman počinje svojevrsnom autorovom posvetom književnosti samoj: fasciniran stihovima “Izgubljenog raja” Johna Miltona, strastveni čitatelj Bardur odlazi brodom u lov na ribe zaboravljajući obući kaput, te umire zbog pothlađenosti.

Smrt prijatelja koju nije uspio spriječiti, početna je točka borbe za opstanak i puta do zrelosti bezimenog dječaka koji je protagonist Stefanssonova triptiha: neutješan i s namjerom da knjigu vrati njezinu vlasniku, on odlučuje krenuti na neizvjesno putovanje, svojevrsnu osobnu i metaforičku odiseju jednim vremenom i prostorom.

“Nisam želio napisati povijesni roman, već roman o prošlosti, ne zanemarujući činjenicu da ga pišem za današnjeg čitatelja”, kazao je Stefansson. Trebalo mu je oko osam mjeseci iscrpnih istraživanja kako bi stekao potrebna znanja o tome kako se živjelo u vremenu koje opisuje, dok je samu atmosferu toga doba crpio ponajviše iz onodobnih novinskih izdanja, otkrio je.

Pisac kojega nakladnici, kritika i čitatelji cijene kao jednog od najoriginalnijih novih književnih glasova suvremene islandske i europske literarne scene, Stefansson je književnu karijeru počeo kao pjesnik: napisao je tri knjige poezije prije nego je počeo pisati romane.

Trilogiju koja ga je proslavila napisao je nakon “dva prilično loša romana” koje je odbacio, da bi potom odlučio samome sebi dati još jednu šansu: “Krenuo sam pisati kratku priču i, prije nego sam toga bio i svjestan, četiri godine kasnije, napisao sam trilogiju”, kazao je pisac.

Između poezije i proze i nema neke razlike, smatra Stefansson, a pronaći novi način da nešto ispričate uopće nije lagan zadatak. Stefannsonov vlastiti spisateljski glas obilježava “dašak poezije u prozi”, kombinacija koja mu je pomogla razviti osebujan književni svijet.

“Pronašao sam vlastiti stil koji je naprosto u procesu pisanja eksplodirao u meni. Nije bitno kako se taj stil naziva: moj je stil korištenje poezije za pisanje romana, a romane pišem jer više ne mogu pisati poeziju”, rekao je.

Glavni urednik Frakture Seid Serdarević istaknuo je da je u pripremi već i prijevod drugog dijela trilogije, romana “Tuga anđela”, koji bi na hrvatskome trebao izaći krajem iduće godine. Posebno je pozdravio prevoditeljicu Maček, lingvisticu i utemeljiteljicu studija skandinavskih jezika Filozofskog fakulteta u Zagrebu, bez čijeg znanja i umijeća, rekao je, ne bi bilo ni te knjige”.