Francuski kantautor Charles Dumont, skladatelj pjesme ”Non, Je Ne Regrette Rien” koja je proslavila Edith Piaf, preminuo je u 95. godini u Parizu.

Dumont je imao 27 godina kada je 1956. napisao pjesmu, ali tek 1960. nagovorili su ga da je ponudi pjevačici.

”Non, Je Ne Regrette Rien” (Ne, ne žalim ni za čim) govori o tome da se pomirimo s prošlošću i počnemo ispočetka i postala je jedna od najpoznatijih pjesama Edith Piaf te je bila na vrhu ljestvica u Francuskoj, Belgiji, Nizozemskoj i Kanadi.

U intervjuu 2018. Dumont je novinskoj agenciji AFP rekao da se u početku nije usudio pjesmu ponuditi pjevačici jer ”me je tri puta odbila i nisam je više želio vidjeti”.

Dumont je u knjizi ”Édith Piaf”Bernarda Marchoisa iz 1995. rekao da je izvorni naslov bio “Non, je ne trouverai rien” (Ne, neću ništa pronaći) i da je pjesma bila namijenjena popularnoj francuskoj pjevačica Rosalie Dubois. Međutim, tekstopisac Michel Vaucaire je pjesmu htio dati Édith Piaf pa je promijenio naslov u “Non, je ne regrette rien” (Ne, ne žalim ni za čim).

Tekstopisac Vaucaire uvjerio ga je da pokuša četiri godine kasnije. Dumont je rekao da je Edith Piaf bila vrlo neugodna kada su došli u njezin stan, ali mu je dopustila da odsvira pjesmu na njezinu klaviru.

Novinar Jean Noli u knjizi ”Édith’ iz 1973. napisao je da, kada su Dumont i Vaucaire došli u njen stan 24. listopada 1960., ona je bila vrlo nepristojna i neprijateljski nastrojena. Dumont joj je nekoliko puta pokušao ponuditi svoje skladbe, ali one joj se nisu svidjele i odbila ih je jer njihova kvaliteta, prema njezinim riječima, bila slaba.

Tog dana bila je bijesna jer je njezina domaćica Danielle dogovorila sastanak s dvojicom muškaraca, a da ju nije obavijestila. Pustila ih je da je čekaju sat vremena u dnevnoj sobi prije nego što se pojavila.

“Kao što vidite, jako sam umorna”, rekla im je, vrlo iznervirana. “Požuri, samo jedna pjesma! Brzo do klavira, samo naprijed!” zapovjedila mu je. Nervozan i znojan, Dumont je tihim glasom otpjevao pjesmu. Kad je završio, nastala je velika tišina i njih dvojica su čekali njenu reakciju.

“Hoćeš li je opet pjevati?” upitala ga je oštrim glasom. Nakon što je otpjevao pola pjesme, prekinula ga je. ”Fantastično!” uzviknula je. “To je pjesma koju sam čekala. Bit će to moj najveći uspjeh! Želim je za svoj nadolazeći nastup u L’Olympiji!”

Vaucaire joj je oduševljeno odgovorio: “Naravno, Édith, pjesma je tvoja“.

”Od tada smo bili nerazdvojni”, rekao je Dumont koji je nakon toga skladao više od 30 pjesama za Edith Piaf prije njezine smrti 1963. kao što su ”Flonflons du Bal”, ”Mon Dieu” i ”Les Amants’ koju su zajedno napisali i otpjevali 1962.

Edith Piaf pjesmu je posvetila Legiji stranaca jer je u vrijeme snimanja Francuska vodila Alžirski rat koji je trajao od 1954. do 1962. Prva padobranska pukovnija koja je poduprla neuspjeli puč 1961. protiv predsjednika Charlesa de Gaullea i civilnog vodstva Alžira prihvatila pjesmu kad je njihov otpor slomljen.

Vodstvo pukovnije je uhićeno i suđeno, ali su dočasnici, desetnici i legionari raspoređeni u druge formacije Legije stranaca. Iz vojarne su izašli pjevajući pjesmu koju od tada tradicionalno Legija stranaca pjeva u mimohodima.

Edith Piaf postala je međunarodna zvijezda nakon što je većinu mladosti provela na ulicama Pariza i poznata je po pjevanju balada kao što su ”La Vie en Rose”, ”Milord” i ”La Foule”.

Dumont je također pisao pjesme za glazbene zvijezde kao što su Jacques Brel, Juliette Gréco i Barbra Streisand.

Pjesmu ”Non, Je Ne Regrette Rien” s naslovom “Ne oplakujem” otpjevale su hrvatske pjevačice Tereza Kesovija 1962. i Ana Štefok 1964.