Nacional istražuje zašto je zagrebačka gradska vlast na čelu s gradonačelnikom Tomislavom Tomaševićem vrlo daleko od prakse pune transparentnosti na koju se poziva iako je već zbog toga izgubila jedan spor na Visokom upravnom sudu vezanom za GSKG
Grad Zagreb, kojim treću godinu upravlja gradonačelnik Tomislav Tomašević, sustavno skriva izvještaje o revizijama koje se provode u gradskim ustanovama i tvrtkama, suprotno višegodišnjoj praksi koja vlada u svim ostalim velikim gradovima poput Splita. Zbog takve prakse gradska uprava već je pravomoćno izgubila jedan spor na Visokom upravnom sudu, no usprkos tome u Tomaševićevoj administraciji i dalje tvrdoglavo odbijaju promijeniti način svog postupanja. Kako su potvrdili i za Nacional, osobi koja je punih godinu dana pokušavala doći do izvještaja interne revizije o poslovanju Gradskog stambeno komunalnog gospodarstva (GSKG) taj će dokument na koncu i dostaviti jer im je to naloženo pravomoćnom sudskom presudom, no i dalje ne namjeravaju davati na uvid službene dokumente koji rasvjetljavaju način na koji funkcioniraju zagrebačke javne tvrtke i ustanove i to opisuju kao svoju ‘’poslovnu odluku’’. Dapače, Tomašević i njegovi suradnici s interneta su čak uklonili i dokument koji se donedavno ondje redovito nalazio, godišnji plan revizije iz kojega je vidljivo čije će se poslovanje u ovoj kalendarskoj godini provjeravati. Taj dokument Grad Zagreb redovito je objavljivao čak i u periodu vladavine pokojnog Milana Bandića, obilježenog krajnjom netransparentnošću i brojnim aferama.
Radi se o krajnje problematičnom Tomaševićevom stavu, i to na više razina: prije svega, na razini Grada ne postoje dokumenti koji bi mogli biti označeni kao službena ili poslovna tajna, što znači da javnost po prirodi stvari ima pravo znati kako se upravlja javnim novcem. I drugo, činjenica da gradovi poput Splita uredno objavljuju sve izvještaje svojih službi za internu reviziju te da se o njima čak i raspravlja na sjednicama Gradskog vijeća, pokazuje da je Zagreb u ovom slučaju vrlo daleko od prakse pune transparentnosti na koju se poziva i koju promovira ova gradska vlast. Dapače, činjenica da je oko izvještaja o reviziji GSKG-a punih godinu dana vođen postupak pred nizom tijela, sve do Visokog upravnog suda, dokazuje da Tomaševićeva administracija neobično uporno inzistira na skrivanju informacija.
Zbog izvještaja o reviziji GSKG-a godinu dana vođen je postupak pred nizom tijela, do Visokog upravnog suda, što dokazuje da Tomaševićeva administracija inzistira na skrivanju informacija
Još u travnju prošle godine novinar Z1 televizije Tomislav Radnić od Gradskog ureda za unutarnju reviziju i kontrolu zatražio je revizijsko izvješće o naplati prihoda iz GSKG-a, pozvavši se na Zakon o pravu na pristup informacijama. No službenik za informiranje u gradskoj upravi taj je zahtjev odbio uz objašnjenje da bi objavljivanje informacije o reviziji moglo ‘’ugroziti proces donošenja općeg akta o naplati prihoda i reorganizaciji poslova naplate’’ te da bi se time ‘’moglo onemogućiti vođenje postupka javne nabave’’.
Ukratko, zagrebački službenik za informiranje utvrdio je da ‘’ne postoji prevladavajući javni interes’’ za objavu informacija i detalja o poslovanju GSKG-a. Radnić se potom po uobičajenoj proceduri žalio povjereniku za informiranje.
‘’Je li proces donošenja općeg akta o naplati prihoda i reorganizaciji poslova naplate tajni podatak, s obzirom na to da u Gradu Zagrebu ne postoje klasificirani podaci, a Gradski ured za unutarnju reviziju i kontrolu, kao i GSKG d.o.o. su pravni subjekti koji se financiraju od građana Grada Zagreba?’’ upitao je u svojoj žalbi i upozorio na to da dokumenti o reviziji ne predstavljaju poslovnu tajnu niti klasificirani podatak, a izvješća internih revizija nisu klasificirana.
Dapače, čak se i izvješća Državnog ureda za reviziju objavljuju javno, a to čine i gradovi poput Splita. Objavljivanje izvješća interne revizije smatra se dobrom praksom i minimumom transparentnosti u radu. Službe zadužene za internu reviziju formalno su dio gradske upravljačke strukture, no u svom postupanju djeluju – ili bi barem trebale djelovati – potpuno samostalno i neovisno o gradonačelnicima i njihovim suradnicima. U svome radu koriste de facto jednaku proceduru kao i Državna revizija, a ključni su uvijek njihovi zaključci i preporuke u kojima upozoravaju na nejasnoće i nedostatke, odnosno eventualne nezakonitosti te predlažu kako ih u idućem razdoblju ispraviti. Izvješće o reviziji GSKG-a sadržava upravo takve preporuke, pa je time neobičnije obrazloženje Tomaševićeve administracije koja je odbila dati ga na uvid javnosti.
‘’Izvješća revizije nemaju veze s budućim provođenjem postupka javne nabave jer to izvješće može samo dati smjernice za provođenje ispravnog procesa javne nabave. Interna revizija ne propisuje kriterije za raspisivanje javne nabave niti se bavi gospodarskim subjektima, već samo revidira procese kao takve. Sam Zakon o javnoj nabavi ima svrhu transparentnosti pa se postavlja pitanje što skriva Gradski ured za unutarnju reviziju i kontrolu?’’, pita se dalje u svom zahtjevu novinar Z1 Radnić.
Povjerenik za informiranje Zoran Pičuljan u listopadu prošle godine dao mu je za pravo i poništio odluku kojom se odbija dati mu na uvid reviziju u GSKG-u. Odlučio je da Grad Zagreb nije poštovao Zakon o pravu na pristup informacijama kada je procijenio da objava izvještaja nije u interesu javnosti, a nije ni obrazložio kakva bi šteta nastala da je izvješće objavljeno niti kakva bi šteta nastala za navodno buduće ‘’donošenje propisa i drugih akata’’.
‘’Građani trebaju imati pravo na pristup informacijama vezanima uz rad gradskih trgovačkih društava, jer isto dovodi do jačanja povjerenja građana u rad tijela javne vlasti, a eventualno onemogućavanje pristupa takvim informacijama može izazvati kod javnosti sumnju u nepravilan i nezakonit rad tijela, osobito rad za privatne interese, loše upravljanje, pogodovanje, nekompetentnost’’, stoji između ostalog u vrlo oštro intoniranom rješenju povjerenika za informiranje Zorana Pičuljana koji decidirano zaključuje da nema razloga za skrivanje izvještaja o reviziji GSKG-a. No Tomaševićeva vlast odbila je provesti njegov nalog da u roku od osam dana dostavi tražene dokumente i zbog toga je pokrenula spor pred Visokim upravnim sudom.
A i taj sud koncem veljače ove godine stao je na stranu povjerenika za informiranje, odnosno u praksi je naredio da se izvještaji o reviziji godinu dana nakon zahtjeva napokon i dostave.
‘’Kako je prema odredbama Zakona o sustavu unutarnjih kontrola, svrha sustava unutarnje kontrole poboljšanje upravljanja radi postizanja općih ciljeva kao što su obavljanje poslova na pravilan, etičan i ekonomičan način te usklađenost s propisima, pravilima i programima, ovaj Sud prihvaća stajalište tuženika da revizorsko izvješće daje pregled svih bitnih procesa u radu tijela javne vlasti, od poštovanja propisa do trošenja javnih sredstava na transparentan način. Stoga, a kako se revizijsko izvješće odnosi na trgovačko društvo Gradsko stambeno-komunalno gospodarstvo d.o.o., koje je također tijelo javne vlasti, tuženik pravilno zaključuje da u predmetnom slučaju postoji javni interes za transparentno djelovanje i trošenje proračunskih sredstava, a javnost ima pravo na pristup informacijama vezanima za rad gradskih trgovačkih društava, jer se time jača povjerenje građana u rad tijela javne vlasti. Također se dodaje i da bi onemogućavanje pristupa takvim informacijama moglo kod javnosti izazvati sumnju u nezakonit rad tijela, osobito rad za privatne interese, loše upravljanje, pogodovanje te nekompetentnost’’, stoji u presudi koju posjeduje Nacional, a koja predstavlja zvučni šamar Tomislavu Tomaševiću i njegovoj administraciji.
Nacionalu su iz Grada Zagreba neizravno potvrdili da ne namjeravaju objavljivati čak ni godišnje planove rada svoje unutarnje revizije jer im zakon, kako ga oni tumače, ni to ne nalaže
U Gradu Zagrebu za Nacional su vrlo šturo odgovorili na sva pitanja na ovu temu, pa tako nisu željeli komentirati godinu dana dug postupak i sudsku presudu kojom su pravomoćno izgubili ovaj spor.
‘’Grad Zagreb je poslovnu odluku o dostavi izvješća unutarnje revizije trećim osobama obrazložio u rješenju službenika za informiranje Grada Zagreba i žalbi na rješenje Povjerenika za informiranje Republike Hrvatske, koji su predmet Presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske na koju se pozivate. Grad Zagreb će postupiti po presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske’’, sve je što su rekli na ovu temu. Upitani zašto svoja izvješća o revizijama ne objavljuju javno, poput Državne revizije, odgovorili su da im zakon to ne nalaže, no nisu komentirali činjenicu da drugi gradovi to čine dobrovoljno i bez ikakvih kontroverzi. Neizravno su potvrdili da ne namjeravaju objavljivati čak ni godišnje planove rada svoje unutarnje revizije jer im zakon, kako su objasnili, ni to ne nalaže.
Dakle, jednu sudsku presudu će ispoštovati, ali ostaju pri skandaloznom stavu da javnost ne treba znati što se i kako radi u gradskim tvrtkama i ustanovama.
Komentari