Dana 27. ožujka 1978. pulska hard rock grupa Atomsko sklonište objavila je debitantski album. Materijal su najprije ponudili Jugotonu, pa beogradskom PGP-u, ali obje velike kuće su ih odbile. Demo snimke su onda odnijeli u Ljubljanu – i dobili ugovor.

Pjesnik i tekstopisac grupe Boško Obradović je ponudio mnoštvo potresnih i kataklizmičkih stihova. Za razliku od drugih grupa koje su uglavnom imale ljubavne tekstove, Obradović je u svojim tekstovima obrađivao socijalne, političke i antiratne teme. Dominiraju proročanski tekstovi kojima su glavne teme ratovanja, nekontrolirani razvoj civilizacije, loše stanje u društvu i sl. Zatečeni kritičari rock glazbe oštro su napali Atomce. Tekstove su nazivali ”banalnim”, ”plitkim”, “besmislenim” i “smiješnim”. Ideje Skloništa činile su im se nejasnim i nedorečenim. Očigledno, u to vrijeme riječi rat, rušenje, droga, panika, psihoza, racija, … su se činile previše dalekim i neshvatljivim za rock’n’roll umjetnost na našim prostorima.

Malo tko je i obratio pažnju na pjesmu “Saznao sam dijagnozu”, odnosno samo su članovi grupe i najbliži prijatelji pjevača Sergia Blažića znali da stihovi koje je on napisao sa Obradovićem – “Umjesto atomske bombe mogli ste pronaći lijek, da proživim svoj vijek” – nisu samo pjesnička slika. Pjevač se već godinama borio sa zloćudnom bolešću i za nju šira javnost neko vrijeme neće ni znati, a njegova statičnost na koncertima je tumačena tek kao simbol otuđenog čovjeka, izvan vremena i prostora.