Inozemni financijski “zeleni” fondovi koji se prodaju u Hrvatskoj, uložili su 3,6 milijardi dolara u 200 tvrtki koje emitiraju najviše CO2, a na hrvatskom financijskom tržištu ukupno postoje samo tri istinska “tamnozelena” ili “održiva” fonda. Pokazalo je to istraživanje koje su proveli Nacional, Mediapart, Voxeurop i naši partneri u medijskoj mreži Europske istraživačke suradnje (EIC) na temelju financijskih podataka grupe London Stock Exchange (LSE).

Uz dubinsko istraživanje portfelja inozemnih fondova koji se mogu legalno prodavati na hrvatskom tržištu, Nacional je istražio investicijske portfelje svih fondova osnovanih u Hrvatskoj koje nadzire i regulira Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (HANFA) te smo provjerili koliko ih se prema investitorima predstavlja kao “zeleni”.

U prošlom broju Nacional je s partnerima iz mreže EIC ekskluzivno razotkrio da su u posljednjem kvartalu 2023. godine 4484 “zelena” fonda koja se prodaju u Europi, uložila 87 milijardi eura u 200 tvrtki koje emitiraju najviše CO2 u osam posebno problematičnih sektora, a to su nafta i plin, automobilska industrija, aeronautika, ugljen, čelik i rude, pomorski promet, moda i poljoprivreda. U prošlom broju naveli smo i metodologiju istraživanja i kako smo definirali najgore ili super emitere CO2.

Ovu prevaru, savršeno legalnu, omogućila je labavost propisa Europske unije (EU) o “zelenim” financijama. Izvorno zamišljeni da preusmjere stotine milijardi eura europskih ulaganja prema klimatskoj tranziciji, ti propisi zapravo promiču “greenwashing” ili manipulativni zeleni marketing, odnosno, lažna obećanja. Od spomenuta 4484 fonda u podacima Londonske burze, samo 42 fonda smije se legalno prodavati na hrvatskom tržištu. To vrijedi za financijske produkte koje inozemne banke mogu prodavati u Hrvatskoj i hrvatskim rezidentima na svojim web stranicama pod nadzorom regulatora države u kojoj upravitelji fondova imaju sjedište. Te fondove u Hrvatskoj prodaje 15 različitih inozemnih upravitelja fondova od kojih su najveći američki Fidelity Investments, koji upravlja sa 4,9 trilijuna dolara imovine, JP Morgan Chase s 3,9 trilijuna dolara imovine i njemački Allianz s 2,14 trilijuna eura.

Od 4484 fonda u podacima Londonske burze, samo 42 fonda smiju se legalno prodavati na hrvatskom tržištu, a najveći fond je američki Fidelity Investments

Od 42 inozemna fonda samo je jedan “tamnozelen” prema članku 9. europske regulacije SFDR, a ostali su “svjetlozeleni” prema članku 8. Ali to ne znači da i ovaj jedini “najzeleniji” fond nema ulaganja u najveće emitere CO2. Prema istraživanju Nacionala, ta 42 fonda uložila su 3,6 milijardi dolara u neke od 200 tvrtki s najvišim emisijama CO2. Od toga 1,4 milijarde u sektor nafte i plina, 712 milijuna u automobilski sektor, 625 milijuna u modu, 527 milijuna u zrakoplovstvo i 190 milijuna u sektor čelika i ruda. Najviše investicija u najgore emitere CO2 ima američki Fidelity, koji na hrvatskom tržištu legalno prodaje 13 “svjetlozelenih” fondova prema članku 8. U posljednjem kvartalu 2023. godine imao je čak 1,5 milijardi dolara uloženih u super-emitere CO2. Od toga je 397 milijuna uloženo u Rolls-Royce Holdings PLC, 280 milijuna u modnog velikana Inditex (poznatog po brendu Zara), 247 milijuna u proizvođača guma Bridgestone Corp, 129 milijuna u naftaša TotalEnergies i 44 milijuna u vlasnika proizvođača automobila Citroen i Peugeot, tvrtku Stellantis.

Na pitanje Nacionala kako komentiraju ulaganja svojih “zelenih” fondova u velike emitere CO2, iz Fidelity Internationala odgovorili su da se svim fondovima upravlja u skladu s njihovim investicijskim ciljevima i da slijede odgovarajuće zahtjeve EU-ove Uredbe o objavama povezanim s održivosti u sektoru financijskih usluga (SFDR).

Inozemni fondovi koji posluju u Hrvatskoj uložili su 3,6 milijardi dolara u tvrtke koje emitiraju najviše CO2
Ulaganja (u milijunima dolara) ‘zelenih fondova’ koji se prodaju u Hrvatskoj u 200 tvrtki koje su među 25 najvećih emitera CO2 u osam sektora djelatnosti
Izvor: Voxeurop / EIC na osnovi podataka Londonske burze:
* nafta i plin 1418,53
* pomorski promet 27,67
* automobili 712,19
* ugljen 7,79
* čelik i rude 189,67

“Svjesni smo da su klimatske promjene jedna od najhitnijih prijetnji s kojima se suočava naš planet i da neizbježno predstavljaju značajne rizike za dugoročnu profitabilnost i održivost tvrtki. Kao aktivni upravitelji kapitala, vjerujemo da je poticanje promjena putem pristupa pozitivnog angažmana, a ne politike isključivanja (ili dezinvestiranja), najučinkovitiji način pozitivnog utjecaja na korporativno ponašanje”, poručio je glasnogovornik Fidelityja za Nacional.

JP Morgan Chase uložio je putem 11 fondova 958 milijuna dolara u 200 najvećih tvrtki emitera CO2, Allianz Global Investors 440 milijuna, Schroders Investment Management 205 milijuna, a ostali upravitelji uložili su manje iznose. Na pitanja Nacionala nisu odgovorili. I jedini inozemni fond prema članku 9., koji se našao među istraženima podacima Londonske burze i koji bi trebao imati za cilj “održive” investicije, punog naziva “JPMorgan ETFs (Ireland) ICAV – Global Research Enhanced Index Equity SRI Paris Aligned UCITS ETF – USD (acc)”, ima ulaganja u tvrtke super-emitere kao što su modni velikani Inditex, TJX Companies i Zalando ili proizvođač guma za automobile Michelin. Već smo u prošlotjednom članku razotkrili da su ti, navodno, prema članku 9. “najzeleniji” fondovi uložili ukupno dvije milijarde dolara u najveće emitere CO2.

Iz Fidelity Internationala tvrde da se svim fondovima upravlja u skladu s njihovim investicijskim ciljevima i da slijede odgovarajuće zahtjeve EU-ove Uredbe

Ukupna ulaganja tih inozemnih fondova koji se prodaju u Hrvatskoj, u velike emitere CO2 pridonijela su proizvodnji 8,6 milijuna tona emisija CO2 godišnje u razdoblju između 2017. i 2023. godine. Za usporedbu, prema podacima Europske komisije, Hrvatska je u 2022. godini imala ukupno 23,4 milijuna tona emisija CO2.

Kako je to moguće? Kako “zeleni” fondovi, koji vabe investitore da ulažu u manje prljavu industriju i time svojim ekološkim ulaganjima pokušaju smanjiti globalno zagrijavanje i ostale posljedice za okoliš, mogu zapravo ulagati u tvrtke koje su među najvećim emiterima stakleničkih plinova?

Problem je u europskoj Uredbi o objavama povezanim s održivosti u sektoru financijskih usluga (Sustainable Finance Disclosure Regulation – SFDR), koja je donesena u studenome 2019. te je stupila na snagu 2021. godine. Uredba je bila osmišljena kao dio implementacije “Zelenog plana” kojim bi EU postigao klimatsku neutralnost do 2050. i time ispunio svoje obveze na temelju Pariškog sporazuma, koji je Hrvatski sabor ratificirao 24. svibnja 2017. godine.Ta uredba je definirala “održive investicije” kao one koje imaju okolišna, socijalna i upravljačka obilježja (environmental, social, governance, otuda skraćenica ESG) i namijenjena je bila unaprjeđenju transparentnosti za ulagače i borbi protiv “greenwashinga” ili manipulativnog zelenog marketinga. S tom su svrhom osmišljene dvije oznake ESG (okoliš, društvo i upravljanje) za investicijske fondove. Članak 9. ili “tamnozeleni” fondovi, koji moraju u brošuri fonda na posebnom obrascu potvrdno odgovoriti na pitanje “Ima li ovaj financijski proizvod cilj održivog ulaganja?” te naznačiti koliki će postotak svih ulaganja fonda biti namijenjen realizaciji ekoloških i društvenih ciljeva. Brošura inače sadrži pravne, poslovne, financijske i računovodstvene informacije na osnovi kojih će ulagatelj moći stvoriti utemeljeni sud o fondu i donijeti odluku o ulaganju.

Osim što je 397 milijuna uloženo u Rolls-Royce Holdings PLC, Fidelity Investments je 280 milijuna dolara uložio i u modnog velikana Inditex, poznatog i po brendu Zara | Foto: John Rose Photography/Alamy/Profimedia

Fondovi koji na gornje pitanje odgovore negativno su članak 8. ili svjetlozelene boje. Potom imaju mogućnost navesti promiču li okolišna/društvena (E/S) obilježja te ako im cilj nije održivo ulaganje, mogu navesti koliki će im biti minimalan udio “održivih ulaganja”. Druga opcija je samo navesti da promiče E/S karakteristike, ali neće imati održiva ulaganja. To zapravo znači da mogu izjaviti da promiču okolišna i društvena obilježja, a da ne trebaju uopće imati ulaganja koja koriste okolišu i društvu. Europska komisija zapravo je odbila detaljnije definirati što je “održivo” ulaganje. To znači da nijedno ulaganje nije formalno zabranjeno, uključujući sektore koji su izuzetno štetni za klimu, poput nafte, plina i zrakoplovstva. Prema istraživanju Nacionala i partnera u EIC-u, većina fondova jednostavno isključuje prije svega ugljen, duhan i “kontroverzno” oružje. A svaka banka ili upravitelj fonda upotrebljavaju vlastite definicije i indekse “održivosti” ulaganja. Regulativa je toliko nejasna da je kritiziraju nevladine organizacije, pojedini nacionalni regulatori i dio financijskog sektora. Dok je u oštrom tekstu objavljenom 2023. francuska Uprava za financijska tržišta kao regulator u toj zemlji naznačila da je “neophodno da Europska komisija pooštri pravila kako bi se smanjio greenwashing ili ozelenjavanje financija”, iz HANFA-e su Nacionalu objasnili da se “predmetna regulativa odnosi isključivo na transparentnost društava za upravljanje u pogledu održivog financiranja te ne nameće obvezu društvima za upravljanje da investicijskom politikom svojih fondova promiču okolišne i/ili socijalne čimbenike, odnosno, biraju održiva ulaganja”.

“Sukladno odredbama Uredbe SFDR, financijski proizvodi mogu promicati karakteristike ESG (te u tom slučaju imaju obveze transparentnosti po članku 8. SFDR-a), a da pritom nemaju ni jedno održivo ulaganje, kako je isto definirano Uredbom o taksonomiji odnosno SFDR-om”, dodali su iz HANFA-e.

Zara, Rolls-Royce i TotalEnergies na čelu ulaganja inozemnih ‘zelenih’ fondova koji trguju u Hrvatskoj u tvrtke koje emitiraju najviše CO2
Ulaganja (u milijunima dolara) inozemnih ‘zelenih fondova’ koji se prodaju u Hrvatskoj u dvije stotine tvrtki koje su među 25 najvećih emitera CO2 u osam sektora djelatnosti (ugljen, nafta i plin, poljoprivreda, čelik i rude, moda, pomorski promet, automobili, zrakoplovstvo)

Ali uskoro će na snagu stupiti dodatna regulacija. “Usprkos dugotrajnim pripremama u regulativi EU-a, tek s implementacijom Direktive o korporativnom izvještavanju o održivosti, koja će poduzećima donijeti obvezu nefinancijskog izvještavanja o održivosti, bit će moguće konkretno vidjeti kako će zaista financijski sektor u budućnosti mijenjati svoju ulagačku strategiju i koje će financijske proizvode ponuditi. Nefinancijsko izvještavanje omogućit će investitorima i javnosti pristup informacijama kako bi mogli procijeniti utjecaj tvrtki na ljude i okoliš kao i financijske rizike i prilike koji za društva proizlaze iz klimatskih promjena i pitanja održivosti”, poručili su iz HANFA-e.

“Što me se to tiče? Zašto bi mi to trebalo biti važno?” čest je odgovor građana koji se bore preživjeti od danas do sutra te imaju niz drugih briga u svom životu. Pogotovo posljednjih godina u kojima je prvo harala pandemija, onda je došla ruska agresija pa poskupljenje energenata, inflacija, a novim krizama ne nazire se kraj. I onda bismo se trebali brinuti o zagrijavanju planeta?

Ali danas je dovoljno pogledati kroz prozor i vidjeti saharski pijesak, sve nesnosnije vrućine i sve jače oluje. Prema procjeni Europske komisije, posljedice globalnog zagrijavanja već su tu, a među najpogođenijima je područje Sredozemlja. “Posljednjih desetljeća u sredozemnoj regiji osjećaju se teške posljedice smanjenja količine oborina i porasta temperature, a očekuje se da će se ti uvjeti dodatno pogoršavati usporedo s promjenama klime”, navodi se na stranicama Europske komisije. Kako, dakle, hrvatski građani i ulagači mogu svojim ulaganjima u “zelene” ili “održive” fondove pridonijeti smanjenju emisija stakleničkih plinova i financiranju drugih promjena koje bi išle u smjeru klimatski neutralne Europe i time barem donekle pomoći očuvanju klime i prirode? Prema dodatnom istraživanju Nacionala, koji je provjerio investicijske fondove sa sjedištem u Hrvatskoj koji nisu u bazi podataka Londonske burze, teško.

Iz HANFA-e, na čijem je čelu Ante Žigman, Nacionalu su objasnili da se ‘predmetna regulativa odnosi isključivo na transparentnost društava za upravljanje u pogledu održivog financiranja’ | Foto: Neva Zganec/PIXSELL

Prema podacima HANFA-e, upravitelji fondova sa sjedištem u Hrvatskoj trže 111 investicijskih fondova od kojih su samo dva “tamnozelena” ili pod člankom 9. i 38 “svjetlozelenih” fondova pod člankom 8. Ukupno su hrvatski fondovi na dan 31. svibnja 2024. imali skoro 2,7 milijardi eura ulaganja, ali od toga samo 8,7 milijuna eura ili tri promila u “tamnozelenim” fondovima pod člankom 9. i čak milijardu eura ili 37 posto u “svjetlozelenim fondovima” pod člankom 8. Ti podaci možda upućuju na shvaćanje da su hrvatski fondovi i investitori već među najzelenijima. U stvarnosti je mnogo vjerojatnije da su mnogi upravitelji fondova samo iskoristili priliku koju im je pružila labava europska regulativa i jednostavno proglasili fond “svjetlozelenim” prema članku 8. Sa “zelenim” fondovima najozbiljnije se upravlja u podružnicama austrijskih Erste i Raiffeisen banke. Erste ima dva fonda pod člankom 9. i jednog pod člankom 8. i sva tri su “napajajući” fondovi. To znači da taj fond najmanje 85 posto ulaganja plasira u neki drugi fond, a u konkretnom slučaju to vrijedi za fondove Erste banke, koji kotiraju na burzi u Beču. Erste u Hrvatskoj upravlja s još 14 fondova, koji nisu definirani ni po članku 9. ni po članku 8. Raiffeisen banka od 14 fondova kojima upravlja ima četiri fonda po članku 8., a nijedan po članku 9. Sva četiri su “napajajući” fondovi s više od 85 posto ulaganja u drugim fondovima te banke u Beču. Pregledom prospekta fondova tih dviju austrijskih banaka i njihovih portfelja u dostupnim financijskim izvješćima, pokazalo se da fondovi tih austrijskih banaka najozbiljnije poštuju labavu europsku regulativu i najviše nastoje slijediti ekološke ciljeve. Zanimljiva je situacija s 25 fondova Eurizon koji pripadaju talijanskoj Intesa Sao Paolo grupi, gdje, prema Hanfi, nijedan njihov fond nije zelen po člancima 8. ili 9. No iz Eurizona su objasnili da je čak 17 njihovih fondova u skladu s člankom 8. i da su oni samo informacijski agent za distribuciju Eurizonovih fondova, koje u Hrvatskoj distribuira Privredna banka Zagreb, te da se dakle radi o distribuciji, a ne o upravljanju tim fondovima, kojima upravlja Eurizon Capital S.A. iz Luksemburga. Inače, bez zelene boje je svih osam fondova pod upravljanjem mađarske OTP banke.

Prema podacima HANFA-e, upravitelji fondova sa sjedištem u Hrvatskoj trže 111 investicijskih fondova od kojih su samo dva ‘tamnozelena’

Ni Hrvatska poštanska banka nema zeleni fond među pet fondova kojima upravlja, ali su najavili da će svi ti fondovi postati “svjetlozeleni” u 2025. godini. Jednako nisu zelena ni tri fonda kojima upravljaju hrvatski upravitelji Global Invest i Alternative Invest. Svih 25 fondova ZB Investa kojima upravlja Zagrebačka banka, koja je dio talijanske UniCredit grupe, proglašeno je “svjetlozelenima” prema članku 8., osim jednog koji je zapravo kratkoročni obveznički fond. Situacija je zanimljiva i kod hrvatskog InterCapital Asset Managementa, u vlasništvu tvrtke Interkapital. Od njihovih 14 fondova devet je “svjetlozelenih” prema članku 8. Ali u portfeljima dvaju “svjetlozelenih” fondova InterCapital primijetili smo da ulažu više od milijun eura u naftne tvrtke ExxonMobil i Chevron, koje su između 200 tvrtki najvećih emitera CO2. Iz InterCapitala su objasnili da kod ulaganja upotrebljavaju metodu “best-in-class” s kojom uspoređuju tvrtke u istom sektoru i eliminiraju najgore. To znači da neki hrvatski fondovi upravljaju ulaganjima slično kako to rade najveći svjetski upravitelji fondova i drugi iz financijske industrije, koje smo u prošlom broju Nacionala analizirali u uvodnom dijelu članka, s partnerima iz EIC-a, te koji su sa “zelenim” fondovima uložili najmanje 87 milijardi dolara u najveće emitere CO2, od toga 3,6 milijarde fondovi koji se mogu prodavati u Hrvatskoj.

Rezultate istraživanja podijelili smo s višim znanstvenim savjetnikom u Institutu Ruđer Bošković i ambasadorom Klimatskog pakta Europske unije dr. Nikolom Biliškovom.

“Nažalost, to je praksa koja nije prvi put viđena, zapravo je više pravilo nego iznimka”, komentirao je nalaze međunarodne novinarske istrage EIC-a. “Razočaravajuće je, ipak, što se radi o Europskoj uniji, koju zelene politike, bez obzira na sve manjkavosti, po mnogim parametrima čine globalnom predvodnicom u klimatskoj akciji. No redovito dolazi do problema na polju ulaganja. Upravo zato svaka borba protiv klimatskih promjena mora u znatnoj mjeri biti fokusirana na tokove investicijskog novca. Taj se novac i dalje, unatoč svim obećanjima i uvjeravanjima u ‘zelenu opredijeljenost’, u velikoj mjeri slijeva u fosilne projekte.”

Dr. Biliškov je upozorio da je europska regulativa “očito namjerno nejasna i prepuna nedostatnih definicija, čime je otvoren ogroman prostor za malverzacije, koje, uz toliki prazan prostor, čak i ne trebaju biti naročito kreativne. To za sobom povlači i smanjenje njene efikasnosti u onom smislu zbog kojeg ta regulativa nominalno postoji. Skretanjem tokova novca iz poželjnih smjerova prema velikim emiterima, ona onemogućuje dosezanje ciljeva Pariškog sporazuma.” On je još ocijenio da je neefikasna regulativa “sigurno rezultat uspješnog lobiranja fosilne industrije, koja je različitim mehanizmima u čvrstom zagrljaju s financijskom industrijom. Ta sprega i čvrsta veza u samom je temelju uzroka klimatskih promjena”.

Imamo potpuni bankrot pojma ‘održivi razvoj’, a još gore je s pojmom ‘zeleni’’, komentirao je naše istraživanje ekološki aktivist i predsjednik udruge Eko Kvarner Vjeran Piršić | Foto: Goran Kovacic/PIXSELL

“Imamo potpuni bankrot pojma ‘održivi razvoj’ i još gore je s pojmom ‘zeleni’”, komentirao je naše istraživanje ekološki aktivist i predsjednik udruge Eko Kvarner Vjeran Piršić. Ocijenio je da je najgora situacija u energetici i u financijskom sektoru te da energetika neće napustiti korištenje fosilnih goriva do zadnje kapi. “Još su prejake snage koje imaju enormne prihode od postojećeg modela. Cijela priča o ‘zelenom’ financijskom sektoru pretvara se u ‘greenwashing’”, dodao je Piršić.

“Sve što mi pokušavamo kao civilizacija i kao politička zajednica u praksi se pokazuje bezuspješnim, ali rijetki kao vi u ovom istraživanju to dokazuju na čvrstim činjenicama. U Hrvatskoj se pojavljuju neki fondovi koji traže ‘zelena’ ulaganja i nude se financijska sredstva ‘zelenim’ aktivistima da ih podrže. Dakle, možeš se prodati za neki lijepi novac. To, naravno, nije opcija. I drugi je dio te priče. Ja čak ne bih stavio poantu na količine CO2 ako tvrtka pokušava smanjiti štetu koju čini. To je dobro ponašanje. Stvar je u tome što ti fondovi ulažu u tvrtke koje ne pokušavaju emitirati manje CO2. Po meni, najveći je problem što fondovi ulažu u tvrtke koje emitiraju najviše CO2 i ponašaju se po modelu ‘business as usual’, odnosno, uopće ne pokušavaju smanjiti štetu koju čine. Moramo promijeniti paradigmu da bismo spasili planet od započetih klimatskih promjena”, zaključno je izjavio Piršić.

Ovaj je članak dio istrage koju koordiniraju Voxeurop i European Investigative Collaborations uz potporu stipendije Bertha Challenge.

Istraga je temeljena na podacima London Stock Exchange Group.