Košarkaška NBA zvijezda Milwaukee Bucksa, australski Hrvat Andrew Bogut (23), dio godišnjeg odmora odlučio je provesti u domovini svojih roditelja. U desetak dana u društvu rodbine koja živi u zagrebačkoj Dubravi, Andrija je, kako ga od milja zovu, posjetio Rovinj, Rijeku, Rogoznicu, Trogir, Split, Osijek, Šibenik i slapove Krke. No najvažnije mu je bilo posjetiti Vukovar i Spomen-dom Ovčara kako bi zapalio svijeću na mjestu stradanja hrvatskih branitelja i civila.

“Želio sam vidjeti Ovčaru. Sve je u Vukovaru drukčije, teško mi je to opisati. Kad sam došao na Ovčaru, osjetio sam da se tu dogodilo nešto strašno, nešto što mnogi ne mogu shvatiti. Teško mi je razmišljati o tim ljudima i o tome kako su patili. Posjetio sam i muzej u Vukovaru i bolnicu na kojoj se mogu vidjeti užasi granatiranja. Dobro je što je napravljen muzej i što je uređen spomen-dom na Ovčari kako nitko nikada ne bi zaboravio što se u Domovinskom ratu dogodilo Vukovaru, Vukovarcima i braniteljima”, pun dojmova ispričao je Bogut koji je posjetio i Osijek, rodni grad oca Miše. U Osijeku je grob Bogutova djeda Mile, koji mu je kao dijete bio uzor. Njemu u spomen Bogut oko vrata nosi zlatni lančić s hrvatskim grbom koji mu je djed poklonio za 18. rođendan i skida ga samo za vrijeme utakmica. Njemu u čast prije dvije godine na leđa je istetovirao hrvatski grb sa svojim i djedovim inicijalima – A. M. B.

Za nedavnog posjeta Hrvatskoj Bogut je veći dio vremena proveo i s djedom s majčine strane Slavkom Jurišićem, koji živi u zagrebačkoj Dubravi. U Zagrebu se najviše razveselio hrvatskim specijalitetima kao što su domaće kobasice, slavonska šunka, kulen, ovčji sir ili domaća juha s gris noklama, čega u Australiji i Americi nema. Iskoristio je priliku i najeo se bureka od sira i ćevapčića. U Splitu je otišao na utakmicu između Hajduka i Dinama, i to mu je kao navijaču Dinama bio prvi posjet Poljudu.

U Zagrebu nije propustio posjetiti ni muzej Dražena Petrovića, njegovog jedinog i najvećeg košarkaškog idola. “Muzej Dražena Petrovića je prekrasan i oborio me s nogu. Oduvijek sam se divio Draženu i od srca mi je drago što je muzej otvoren prije dvije godine jer je bilo krajnje vrijeme za to. Da je prošla još koja godina klinci koji treniraju košarku ne bi ni znali kakav je Dražen bio igrač. Bio je najveći”, rekao je 213 cm visoki Bogut koji je u muzeju kupio nekoliko suvenira i kopije Draženovih dresova iz Šibenke, Reala i Netsa.

Osim posjeta košarkaškom idolu, Boguta je razveselio i susret s pjevačem Markom Perkovićem Thompsonom u jednom kafiću u Maksimiru. Naime, Bogut je bio uvjeren kako Thompson živi u Americi, a u razgovoru s prijateljem Antom Vlašićem, voditeljem Cibonine škole košarke, saznao je kako Thompson živi u Zagrebu. Bogut i Thompson našli su se na piću i razgovarali su oko tri sata. Pokušali su dogovoriti koncert Thompsona u Milwaukeeju, gdje živi velik broj Hrvata. Zbog obveza prema klubu Bogut nije bio na njegovom koncertu u New Yorku. “Propustio sam i koncert Thompsona u Australiji za samo jedan dan jer nisam mogao promijeniti kartu za avion. Baš mi je bilo žao, no roditelji su bili na koncertu i rekli su mi da je bilo odlično”, rekao je Bogut.

Osim Thompsona, Colonije, Severine i još nekih hrvatskih pjevača, Bogut u posljednje vrijeme najviše sluša glazbu IvePosjet Ovčari i obiteljskoj grobnici-Bogut je na Ovčari u Vukovaru zapalio svijeću za poginule u Domovinskom ratu, a u Osijeku je posjetio obiteljsku grobnicu Fabijana. Toliko su mu se svidjele njegove pjesme da je preko jednog obožavatelja Ive Fabijana iz Dubrovnika nabavio oko 150 njegovih skladbi. Od našeg prvog susreta u ljeto 2003., kada je prvi put posjetio Zagreb i djeda Slavka Jurišića, Bogut sve bolje govori hrvatski jezik. Na pitanje tko je za to zaslužan i ima li privatnog učitelja, Bogut je rekao: “Najzaslužniji za moj sve bolji hrvatski jezik je Ivo Fabijan i drugi hrvatski izvođači koje svakodnevno slušam. Znam gotovo sve Fabijanove pjesme napamet”. Na pitanje sluša li kao i većina NBA košarkaša hip-hop ili r’n’b glazbu, sa smiješkom je rekao kako ne sluša takvu glazbu i kako ga ne zanimaju ni 50 cent ni Jay Z.
Nakon svršetka 13-dnevne mini-turneje po Hrvatskoj, koju je organizirala Bogutova teta Dijana Radaković, rekao nam je kako je tužan jer je želio još puno toga vidjeti, ali nije bilo vremena. Nakon kratkog odmora u Hrvatskoj, otputovao je u Milwaukee, a nakon toga je s djevojkom otišao na kratki odmor u rodni Melbourne, gdje će se početi pripremati za treninge s reprezentacijom Australije s kojom će u kolovozu nastupiti na svojoj drugoj Olimpijadi. No prije nego što ode na Olimpijadu, u srpnju će potpisati novi ugovor s Milwaukee Bucksima koji mu za petogodišnji ugovor nude između 60 i 75 milijuna dolara, te će tako postati najbolje plaćeni australski sportaš.

Obiteljska priča Bogutovih puna je životnih poteškoća. Bogutov pradjed Mile, kao i velik dio mladića iz Slavonije, u Drugom svjetskom ratu priključio se ustašama. Nakon svršetka rata 1945., Mile Bogut odveden je u Bleiburg pa na Križni put, koji je odredio budućnost obitelji. Mile Bogut preživio je partizansko streljanje i teško ranjen izvukao se iz jame prepune mrtvaca i vratio kući u Osijek.

Bogut na leđima ima istetoviran hrvatski grb te svoje i djedove inicijale A. M. B.Skrivao se punih dvadeset godina, gotovo da nije izlazio iz obiteljske kuće, i samo najbliža rodbina i prijatelji znali su da je Mile Bogut preživio Križni put. No 1965. godine netko od susjeda ga je izdao i agenti Udbe su ga uhapsili i nakon mučenja ubili. Zbog toga je Bogutov djed Mile odlučio preseliti se u Australiju jer u bivšoj Jugoslaviji nije bilo budućnosti za obitelji u kojoj je neki od članova bio u ustaškoj vojsci. Andrew Bogut rođen je 28. studenoga 1984. godine u Australiji. Otac Mišo je s roditeljima iz rodnog Osijeka stigao u Australiju još kao tinejdžer, a majka Ankica kao 12-godišnja djevojčica iz Karlovca. Upoznali su se na bazenima u Melbourneu, ubrzo su se vjenčali i nakon kćeri rodio im se i sin Andrew.
Iako je Bogutov otac Mišo često govorio kako bi volio da mu sin jednoga dana zaigra za Hrvatsku, dogodilo se drugačije. Malo je nedostajalo da Bogut u 16. godini dođe u Zagreb igrati za Cibonu.

U ljeto 2001. godine Cibona je dogovorila transfer preko poznatog trenera Slavka Trninića i obiteljskog prijatelja Bogutovih Siniše Markovića, koji je nekada davno igrao u mlađim momčadima Cibone. Bogut je bio razočaran u Australiji jer ga od 14. godine, iako je bio među boljim košarkašima, nisu htjeli primiti na najprestižniju sportsku akademiju Australian Institute of Sport, koja se nalazi u glavnom gradu Canberri udaljenoj od Melbournea oko 800 kilometara. U košarkaškoj selekciji Akademije školuje se 13 najnadarenijih momaka i djevojaka i uvjeti su jednaki najboljim američkim sveučilištima. Treniraju tri puta dnevno, a Akademija im plaća sve troškove, uključujući avionske karte za odlazak kući, školske knjige, prehranu, sportsku opremu. Iako je Bogut bio najbolji igrač kluba Dandenong Rangers i jedan od boljih igrača u generaciji, nisu ga zvali na Akademiju. “Jednostavno su se pravili kao da ne postoji. Ispalo je da je Andrew trebao biti barem tri puta bolji od domaćih momaka da bi upao na Akademiju”, rekao je otac Mišo.

To je tada 14-godišnjeg Boguta toliko pogodilo da je čak razmišljao o prekidu košarkaške karijere. No, zahvaljujući treneruBogut s košarkašem Tonijem Kukočom s kojim je zajedno igrao u Milwaukee Bucksima u sezoni 2005/2006. Siniši Markoviću i upornosti roditelja trenirao je i dalje. Dvije godine Marković je trenirao individualno s Bogutom za što ga je otac Mišo plaćao, a Bogut je pokazivao veliki napredak. U to je vrijeme igrao na poziciji beka i niskog krila jer je bio visok oko 193 centimetra. I taman kada su roditelji dogovorili transfer s Cibonom i javili djedu Slavku da mu u Zagreb stiže unuk, Bogut je iznenada dobio pozivnicu s Akademije. “Tada sam rekao da je to zadnji put u životu da ću dozvoliti da u nečemu budem posljednji”, rekao nam je Bogut.

Ubrzo nakon što je stigao na Akademiju uočili su ga i skauti s američkog sveučilišta Utah gdje je odigrao dvije odlične sezone. Bogut je postao najbolji igrač generacije u Australiji, a na juniorskom Svjetskom prvenstvu u Solunu proglašen je najboljim igračem. No iako je Bogut imao milijunske ponude europskih klubova kao što su Fortitudo, Benetton, CSKA, a i Cibona je bila uporna, održao je riječ danu treneru sveučilišta Utah Utes i otišao je u SAD.

U američkoj sveučilišnoj NCAA ligi odlično je igrao na drugoj godini studija, proglašen je najboljim američkim sveučilišnim igračem te je svoje sveučilište odveo do 16 najboljih momčadi u državi. Vrhunac karijere dostigao je kada je čelni čovjek NBA lige David Stern na NBA draftu u New Yorku u lipnju 2005. pročitao njegovo ime kao prvi izbor. U Milwauke Buckse stigao je kao velika zvijezda i zaredali su unosni sponzorski ugovori. No na početku NBA karijere nije igrao onako kako se od njega očekivalo, ali je zato njegov mentor Toni Kukoč, koji je u sezoni 2005/06. bio njegov suigrač u Bucksima, vjerovao u Boguta. “Andrija je u Buckse stigao mlad, no ima puno talenta. Napreduje brzo i ako ovako nastavi, sigurno će postati All-Star igrač i jedan od najboljih centara u NBA ligi. Kada smo bili suigrači u njegovoj prvoj NBA sezoni, imao je problema jer je igrao na poziciji koja je vrlo teška pri prelasku iz koledža u NBA. Andrija je zabavan momak, ima smisla za humor. Znali smo se dobro zabaviti kada bismo otišli na neku večeru ili piće”, rekao je Kukoč o Bogutu.

OBITELJ I DOMOVINA

Bez obzira što je Bogut Australac, uvijek u intervjuima napominje da su mu roditelji iz Hrvatske i kako su mu košarkaški uzori Dražen Petrović i Toni Kukoč. Počeo je odlaziti na dodatne satove hrvatskog jezika, u kući u Milwaukeeju na zidovima dominiraju slike i suveniri s hrvatskim obilježjima, a ove sezone sve utakmice u NBA-u igrao je s narukvicom na zapešću s natpisom Hrvatska. Bogutov djed Slavko kaže da su svi u obitelji bili vrlo visoki i snažni. “Moj otac Josip bio je visok oko 190 centimetara i bio je građen kao Tarzan. Umro je u 85. godini,a imao je sve zube i nikad nije imao trbušinu”, rekao je djed Slavko.