Ravnatelj Hrvatskoga memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata Ante Nazor rekao je u četvrtak u Karlovcu komentirajući presudu Radovanu Karadžiću da je najproblematičnije to što se sudilo čovjeku, a ne njegovu djelu – Republici Srpskoj, koja i dalje živi.

“Stanje stvari je pokazatelj da se zločin isplati jer sve ono što je Radovan Karadžić naumio – to je nakon njega ostalo”, rekao je Nazor u karlovačkoj Gradskoj knjižnici na predstavljanju prošlogodišnje izdavačke produkcije Hrvatskoga memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata u povodu 25. obljetnice policijske akcije uklanjanja barikada na Plitvicama pod nazivom “Krvavi Uskrs”.

Za Nazora je mnogo veći problem od pitanja je li pravedna presuda koja nije doživotna, makar bila i četrdesetogodišnja, što se tu ne sudi djelu Radovana Karadžića – Republici Srpskoj. “Iako će Karadžić biti osuđen, Republika Srpska ostaje takva kakva jest, na 49 posto BiH, na prostoru s kojeg je protjerano nesrpsko stanovništvo, Bošnjaci – muslimani, Hrvati i ostali”, rekao je Nazor i dodao kako je to za njega veći problem jer Karadžićevo djelo ostaje, ono i dalje živi – ostaje Republika Srpska utemeljena na etničkom čišćenju i genocidu.

U sklopu godišnje izdavačke djelatnosti, među 64 izdane knjige o prikupljenoj građi vezanoj uz razdoblje Domovinskog rata, Nazor je izdvojio “Genocid u Prijedoru – svjedočenja” autora Muje Begića. “Svi znaju za genocid u Srebrenici, ali ovom je knjigom dokumentiran genocid u Prijedoru, koja, također, vezano na danas aktualnu presudu Radovanu Karadžiću, potvrđuje da je u tom ratu na djelu bila genocidna velikosrpska politika”, rekao je Nazor.

U povodu 25. obljetnice “Krvavog Uskrsa” (31. ožujka 1991.) prikazan je izvadak iz HRT-ova dokumentarnog filma o toj akciji. Nazor je istaknuo da je u njemu važan govor Milana Babića, vođe tzv. SAO Krajine uoči akcije nazvane “Plitvice”, a pokazuje “koliko je ‘krajinsko vodstvo’ bilo bahato i uvjereno da će uz pomoć JNA ostvariti ciljeve velikosrpske politike, zacrtane krajem 80-ih i početkom 90-ih godina prošlog stoljeća”.