Zaklada Nova granica organizirala je 8. i 9. listopada u Dubrovniku prvi godišnji forum koji je okupio stotinjak uglednika iz Hrvatske i svijeta iz biznisa, politike, diplomacije i think tank zajednice srednje i istočne Europe. Iako su se održavali odvojeno, dodatnu važnost forumu dalo je i “preklapanje” sa summitom o Ukrajini u Dubrovniku na kojemu se razgovaralo o geopolitičkoj situaciji u Europi i svijetu, a baš je utjecaj geopolitike na poslovanje tvrtki i velikih kompanija bila jedna od glavnih tema skupa u organizaciji Zaklade Nova granica.

Čelnik te zaklade je Natko Vlahović, inače osnivač Vlahović grupe, koji je za Business&Banking otkrio zašto je nakon dugogodišnje poslovne karijere odlučio pokrenuti prvi pravi hrvatski think tank, odnosno neprofitnu organizaciju čije se članovi bave istraživačkim radom o određenoj politici ili raznim pitanjima povezanima uz politiku ili biznis. Osim toga, think tankovi organiziraju okrugle stolove i izdavačkim i publikacijskim djelovanjem pokušavaju biti i stvaratelj novih ideja i političkih razvitaka. Osim toga, u razgovoru za B&B, Vlahović se osvrnuo i na sve veći utjecaj geopolitike na poslovni svijet i donošenje poslovnih odluka.

B&B: Možete li za početak nešto više reći o prvom godišnjem forumu think tanka Zaklada Nova granica koji je 8. i 9. listopada održan u Dubrovniku?

Zaklada Nova granica (New Frontier Foundation NFF) u Dubrovniku je organizirala svoj prvi godišnji forum s kojim smo obilježili prvu godinu djelovanja. Zaklada je organizirana kao hrvatski think tank koji povezuje subjekte iz privatnog i javnog sektora, a na Forumu u Dubrovniku smo se bavili pitanjima povezanima s geopolitikom, odnosno na koji način geopolitička situacija utječe na poslovanje europskih kompanija i kako izgleda konkurentnost Europe. Okupili smo vodeće kompanije, lidere, predstavnike diplomatskog zbora te bivše visoke dužnosnike iz srednje i istočne Europe, Europske komisije i SAD-a. Uz navedene, što je posebno značajno, u Dubrovniku smo imali predstavnike think tank organizacije iz zemalja srednje i istočne Europe, na što smo posebno ponosni. To je šest think tank organizacija iz Ukrajine, Rumunjske, Češke, Poljske, SAD-a i Mađarske. Prvi put se sastanak srednjoeuropskih think tankova dogodio u Hrvatskoj, a to su zapazili i naši gosti koji su se pitali zašto je Hrvatskoj tako dugo trebalo da napravi jedan takav skup. Na NFF forumu je bila i Capricia Penavic Marshall, bliska suradnica bivših američkih predsjednika Billa Clintona i Baracka Obame, koja je bila 30. šefica protokola SAD-a i iz pozicije veleposlanice u jednom od najutjecajnijih američkih think tankova, Atlantic Councilu, istaknula ulogu koju takve organizacije imaju u jačanju međunarodne suradnje, boljem razumijevanju politike i gospodarstva te razumijevanju kompleksnih geopolitičkih pitanja.

B&B: Kako se financiraju think tankovi poput Zaklade Nova granica i koji su ciljevi vašeg rada?

Think tankovi se uglavnom financiraju privatnim novcem, ali u nekim državama se financiraju javnim novcem, pa tako primjerice Atlantic Council, osim od donacija najvećih svjetskih kompanija, financira i State Department, pa čak i američko Ministarstvo obrane. U Europi je situacija nešto drugačija jer kada govorimo o načinu financiranja takvih organizacija, tu postoji i novac iz europskih fondova pa se aplicira za istraživanja, konferencije i slične stvari. Ipak, privatni sektor je glavni financijer ovakvih zaklada u Europi. Zaklada Nova granica je za sada financirana iz triju izvora. Imamo tzv. Odbor podupiratelja kojeg čini osam kompanija koje su zasad stale iza nas i koje žele podržati naš koncept rada i teme koje promoviramo i analiziramo. Od hrvatskih kompanija to su zasad Podravka i Atlantic grupa, zatim je tu i slovenski Triglav te globalni tehnološki lideri poput Googlea, MasterCarda, najvećeg globalnog brokera u osiguranju i upravljanju rizicima Marsh McLennana i ‘’private equity’’ fonda Enterprise Investors. Na kraju tu je i jedna norveška kompanija Tomra, čiji uređaji za prihvat ambalaže za pića daju velik doprinos zaštiti okoliša. Ideja je da povećamo broj kompanija koje su spremne investirati i ući u suradnju i programe s nama, a svakako su nam zanimljivi energetski sektor, sektor obrane i financijske usluge.

Naš cilj su kvalitetna istraživanja u onim sektorima koje sam spomenuo. Recimo, zanima nas što se događa s energetskim sektorom na području srednje i istočne Europe i kako na njega utječu geopolitička kretanja. Vrlo je važno da think tank ima tu istraživačku komponentu, a nakon istraživačke komponente dolazi komponenta okupljanja stručnjaka. Treći stup je diseminacija, a to znači, primjerice, nakon završetka foruma u Dubrovniku radi se analitički dokument “Discussion Report” koji objedinjuje ključne dijelove rasprave i preporuke po svakom raspravljenoj temi. Objavit ćemo dokument na engleskom jeziku u kojem imamo glavne zaključke NFF foruma u Dubrovniku, poslat ćemo ga medijima, resorima u Vladi, objaviti na web stranici te podijeliti s diplomatskim predstavništvima, nevladinim organizacijama, u nadi da će ih jedan takav izvještaj zainteresirati. Tako jačamo relevantnost našeg znanja, ekspertize i onoga što se koristi svugdje u svijetu, a to je diskusija i razgovori unutar think tankova, unutar raznih instituta, unutar biznisa i unutar nevladinih organizacija. Ideja je da postanemo jedna vrsta inkubatora kvalitetnih prijedloga i rješenja koji će izaći iz naše veš-mašine ideja i analiza. Dakle, mi moramo biti kvalitetno koncipirani i fokusirani na teme koje su goruće, poput financiranja rata u Ukrajini, uvoza američkog LNG-ja, proizvodnje hrane, sigurnosti i održivosti. Zanima nas analizirati konkurentnost biznisa, političke i poslovne inicijative kao Inicijativa triju mora, Mediteran i drugo.

‘Zaklada Nova granica je za sada financirana iz tri izvora. Imamo tzv. Odbor podupiratelja kojeg čini osam kompanija koje su zasad stale iza nas’, ističe Natko Vlahović, inače i osnivač Vlahović grupe. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

B&B: Rekli ste da su se gosti pitali zašto ovakvih međunarodnih think tank sastanaka do sada nije bilo u Hrvatskoj, koji je bio vaš odgovor?

Moram priznati da sam si i sam postavio to pitanje jer vidim da u regiji toga ima i da na Balkanu postoji popriličan broj think tankova. Imamo think tankove na Kosovu, u Srbiji, Budimpešti, Ljubljani, Skoplju. Zašto kod nas ta zajednica praktički ne postoji, teško je reći. Možda to nisu dovoljno stimulirale privatne kompanije ili država. Mi smo razgovarali o tome da konačno pokušamo napraviti jedan takav model koji Hrvatskoj treba i koji će se baviti pitanjima koja su važna i na taj način proširiti i obogatiti javni prostor.

Model koji će otvoriti i geopolitičke situacije koje se manje analiziraju u okviru stručni panela i rasprava. Startali smo kao jedan poduzetnički projekt i izašli na tržište srednjoistočne Europe. Moramo postati relevantan sudionik think tank ekosustava regije i želja nam je okupiti što više različitih dionika, ali istovremeno želimo i naglasiti da nismo preuzeli ničiju licencu i da nismo predstavništvo neke strane organizacije. Ovaj projekt je hrvatska pamet, ali ona nam nije dovoljna jer postoje drugi koji su puno napredniji od nas u ovom poslu. No doista smo startali kao hrvatski intelektualni projekt gdje ćemo okupiti ne samo hrvatsko, nego i međunarodno znanje i ekspertizu. U Hrvatskoj imamo određeni broj uglavnom državnih instituta koji se velikom većinom bave makroekonomskim temama i ‘’ex post’’ analizama, država ih ne koristi za strateške analize i formiranje javnih politika. Naš cilj su istraživanja o tome kako određene geopolitičke aktualnosti utječu na kretanja u biznisu i kako mi možemo dati smjernice za prilagodbu privatnom sektoru u tim kretanjima. To je jedan proaktivni pristup u kojem gledamo kako aktualne teme utječu na poslovanje, ali se onda prelijevaju i na javne politike i regulatorni okvir.

B&B: Tema jednog od panela u Dubrovniku je bila “Konkurentnost i poslovne strategije u geopolitički dinamičnom svijetu”. Koliko geopolitika danas utječe na biznis i koliko smo u Hrvatskoj svjesni koliko biznis i poslovanje pojedinih tvrtki ovise o njoj?

To je bila tema našeg prvog panela na kojem smo imali predstavnike privatnog sektora, politike i diplomacije. Mislim da u ovome trenutku ne postoji važnija tema od utjecaja geopolitike na poslovanje privatnog sektora. Mi u Hrvatskoj imamo kompanije koje su poslovale u Rusiji i koje su investirale milijune u Rusiju. Otvorena su predstavništva, uspostavljeni su svi mogući pravni i trgovinski odnosi, počelo se i zarađivati na ruskom tržištu. No zbog rata koji je buknuo, te tvrtke su se kompletno povukle s tog tržišta i izgubile su desetke milijuna eura, ako ne i stotine milijuna. To su samo hrvatske kompanije, da ne govorimo o njemačkim, austrijskim ili kompanijama iz drugih europskih država. To je jedan primjer. Onda imamo kompanije u Hrvatskoj koje su poslovale snažno s Rusijom i koje su morale svoje energente u kratkom roku nabavljati sa zapadnih tržišta, bez sankcija ili od SAD-a. Radili su s ruskim plinom, a onda počinju raditi s drugim trgovcima i dobavljačima plina. Sve to ukazuje na vrlo snažan utjecaj geopolitičkih kretanja i geopolitičkih događaja na poslovanje kompanija. Imamo i primjer Agrokora na koji je geopolitika itekako utjecala. Agrokor je uzimao kredite od ruskih banaka jer su tamo mogli dobiti povoljniji novac i to je po meni bila jedna vrlo važna politička poruka. Rusi su na taj način osigurali utjecaj na veliku hrvatsku kompaniju. Ovo su primjeri koje smo osjetili na vlastitoj koži i vrlo je mjerljivo koliko geopolitika ima utjecaja na poslovanja. Zato u stranim tvrtkama sve češće imate poziciju CPO-a, ‘’Chief Political Officera’’ ili glavnog političkog savjetnika. Zašto to trebaju? Zato što moraju napraviti veliki broj procjena o svom poslovanju i o tome gdje će i kako ulagati novac. Primjerice, ako neka hrvatska tvrtka planira ući na neko novo, ne-EU tržište, postavlja se pitanje je li sada pravi politički moment ili će to biti potpuni promašaj? Ovo su primjeri zašto je geopolitika top tema i zašto smo se s tim bavili u Dubrovniku. Ratovi, politička nestabilnost, sve to snažno utječe na poslovanje kompanija. Tu je naravno i cijena sirovina, pa tako ogroman skok cijene kakaovca i kave utječe na cijenu velikog broja proizvoda. Sve su to teme koje su vezane uz političke odluke, a imaju snažan utjecaj na biznis, odnosno na cijenu proizvoda koju ćemo mi kao kupci plaćati. S druge strane, postavlja se pitanje kako će te kompanije opstati, odnosno kako mogu biti konkurentne. U Hrvatskoj imamo situaciju da se mijenja porezna politika. Postavlja se pitanje što će to značiti, recimo, za građevinski sektor? Mi želimo razgovarati o tome. Fali nam puno takvih analiza s kojima se mjeri i računa utjecaj političkih faktora na ishode ulaganja i to smo prepoznali kao prostor u kojem se želimo snažno umrežiti jer smatramo da je vrlo bitno što se događa u Mađarskoj, Češkoj, Poljskoj, Ukrajini. To je ipak drugačiji pristup od onog klasičnog gdje se gleda koliko nam je BDP otišao gore ili samo gledamo vanjskotrgovinsku bilanca s nekom zemljom.

B&B: Spomenuli ste ‘’Chief Political Officere’’, odnosno političke savjetnike, jesu li hrvatske tvrtke osviještene kada je u pitanju jedna takva pozicija i imaju li takvu funkciju?

Ovo je jako aktualna i važna tema koju bih povezao s primjerima koje sam na početku spominjao. Naravno da se neke stvari ne mogu predvidjeti pet godina unaprijed, ali s obzirom na sadašnji kontekst ratova koji se vode u svijetu, a njih će moguće biti još više, ova pozicija je izuzetno bitna. U hrvatskim kompanijama takve funkcije još nismo uočili, ali imamo ljude koji sjede u upravama i koji promišljaju ta pitanja jer se bez toga ne mogu donositi poslovne odluke. Možda bih mogao iskoristiti ovu priliku kako bih ukazao na to da je doista potrebno razmišljati u tom smjeru i da se odrede takve pozicije za tvrtke iz energetskog sektora, obrane, farmaceutskog sektora, hrane i svakako tehnološki sektor. Jedan takav stručnjak bi trebao biti, ono što mi volimo reći, strateška akvizicija za kompaniju. Dakle, nisam primijetio da hrvatske kompanije, pa čak ni regionalne kompanije, imaju takve pozicije, ali imaju ljude koji su u upravama i za koje vjerujem da promišljaju takva pitanja. Čak i ako planirate akviziciju, procjena političkog rizika je uvjet bez kojeg se ne može. Hrvatske firme poslovale su ranije na mnogim afričkim, arapskim i tržištima koja su danas nedostupna, pod sankcijama ili na neki drugi način teško pristupačna za napraviti posao.

B&B: Kakav bi točno bio doprinos jedne takve osobe u nekoj tvrtki?

Znamo li na koji se način financira i subvencionira industrija čipova u Njemačkoj? Kako se njemačka automobilska industrija pozicionira prema nedostatku čipova i koje mjere se poduzimaju? To je vrlo bitno za jednu kompaniju kao što je Rimac jer i oni isto izrađuju softver koji unapređuju rad baterija, a razvijaju i rješenje za autonomna vozila koja su obećali proizvesti. Meni bi bilo sasvim logično i strateški bitno da jedna takva kompanija ima osobu koja stvari promišlja geopolitički. Što se događa s mojim poslovanjem u smislu europskih regulativa i europskih politika? Što se događa u Kini ili kako će se buduća američka administracija postaviti prema pitanju carina na električne automobile? To je jedan fantastično interesantan kolaž informacija koje privatni sektor danas mora imati. Polazište znanja i informacija koje je potrebno staviti na stol i o kojima se mora raspravljati jer se inače ne može biti konkurentan.

‘Zaklada Nova granica je za sada financirana iz tri izvora. Imamo tzv. Odbor podupiratelja kojeg čini osam kompanija koje su zasad stale iza nas’, ističe Natko Vlahović, inače i osnivač Vlahović grupe. FOTO: Zaklada Nova granica