Nathalie Baye 73-godišnja je ikona francuskog filma. Glumačku karijeru započela je sedamdesetih godina prošlog stoljeća i to u filmovima slavnih francuskih redatelja kao što su François Truffaut i Jean-Luc Godard. U osamdesetima je počela osvajati nagrade za svoje uloge, prvog Cesara (francuski Oscar) osvojila je za sporednu ulogu u Godardovu filmu “Spasi se tko može” (Sauve Qui Peut (la vie)), drugog za sporednu ulogu u filmu “Une étrange affaire”, a trećeg za glavnu ulogu u filmu “La Balance”. Od tada neprestano glumi, čak ju je 2002. godine Steven Spielberg angažirao u svom filmu “Uhvati me ako možeš”, u kojem glumi majku Leonarda DiCaprija. Njena posljednja uloga ona je u filmu “Visoka moda” (Haute Couture) koji se od četvrtka, 20. siječnja, prikazuje u hrvatskim kinima. Tim povodom proteklog petka razgovarali smo s Nathalie Baye i, iako je bilo predviđeno da se susretnemo u Parizu, zbog pandemije koronavirusa razgovor je vođen uz pomoć aplikacije Zoom.

U filmu “Visoka moda” Nathalie Baye glumi Esther, šeficu krojačkog odjela modne kuće Dior koja se sprema u mirovinu. Živi sama te joj jednog dana djevojka po imenu Jade ukrade torbicu. Esther pronalazi pljačkašicu, ali umjesto da je prijavi policiji ona je zapošljava kao krojačicu jer u buntovnoj Jade vidi potencijal koji treba ispuniti.

Prilikom francuske premijere filma “Visoka moda”, Nathalie Baye često je govorila kako je moda ne zanima, ali je na početku ekskluzivnog intervjua za Nacional istaknula kako su mediji neprecizno prenosili njene riječi. “Ne, ta izjava da sam nezainteresirana za modu nije baš najtočnija. Ono što sam željela reći jest da nikada nisam bila žrtva mode niti sam ovisna o modi. Moda je lijepa stvar, naročito kada vidite prekrasnu odjeću, to je fenomenalno, to jako volim”. Je li ipak ovaj film na bilo koji način promijenio njen pogled na modu? “Film je ipak u jednom dijelu promijenio moj odnos spram mode i to u trenutku kada sam, na snimanju filma, shvatila što sve stoji iza stvaranja visoke mode. To je kao da dođete u kazalište i onda vas odvedu iza scene kako biste vidjeli pripreme za predstavu, šminkanje glumaca, biranje odjeće i tako dalje. Bila sam impresionirana i dirnuta onim što sam saznala tijekom snimanja filma, naročito sam bila dirnuta svim tim ženama koje rade u modnoj industriji s dizajnerima modne kuće Dior. One daju sve od sebe na poslu i time su me impresionirale”.

Nathalie Baye u filmu ‘Visoka moda’ (Haute Couture) redateljice Sylvie Ohayon; na slici desno je s Lynom Khoudri. FOTO: Matias Indjic

Te žene koje je Nathalie Baye upoznala tijekom snimanja filma, a rade u modnoj industriji kao krojačice, doista su ostavile dojam na nju. “Nije baš da sam susrela stotine ljudi, upoznala sam one čiji me rad zanimao. Nisu me zanimali dizajneri, otišla sam u njihove krojačke odjele gdje sam gledala kako rade njihove krojačice, to su žene koje izrađuju njihove prekrasne haljine. Često sam ih posjećivala i gledala kako rade. Znate, u životu mnogo ljudi rade posao koji im se ne sviđa, ali one doista vole svoj posao, bez obzira na to koliko naporno rade”.

Film prikazuje i koliko jedan trenutak, jedan susret, može promijeniti nečiji život. A takvih trenutaka bilo je i u životu Nathalie Baye koja nam je ispričala svoje početke. “Mislim da život ne mijenja samo jedan trenutak, već nekoliko različitih trenutaka koji se pokažu izuzetno važnima. U mom slučaju sve je počelo time što sam bila loša učenica. Bila sam disleksična, neprestano sam sanjarila o nečemu, da bi mi tada roditelji dali najljepši poklon koji roditelj može dati svom djetetu. Vjerovali su mi. Uvijek kažem svojim prijateljima koji imaju dijete ili unuka da im moraju vjerovati. Naime, ja sam pohađala baletnu školu, vrlo sam naporno radila i učila, imala sam ruske učitelje baleta koji su bili rigorozni. Kod njih nije bilo nježnosti. Ja sam tada, s 18 godina, odlučila otići u Ameriku, i to sama. Moji roditelji su mi to dopustili. U Americi sam nastavila s baletnim školovanjem, a istovremeno sam radila kao dadilja”, u jednom dahu nam je ispričala Nathalie Baye. Po povratku u Francusku dogodio se ključni trenutak za njenu glumačku karijeru o kojoj do tada nije razmišljala. “Nakon godine dana vratila sam se u Francusku. Jedna od mojih prijateljica pohađala je glumačku školu te me jednom prilikom pozvala da pođem s njom. Ispalo je da je ona prekinula svoje glumačko školovanje, a ja sam shvatila da je to ono čime se želim baviti. Osjetila sam užitak u pripremanju kazališnih predstava, u pripremanju za ulogu osobe koju glumim, znala sam da sam našla svoje mjesto”. Radilo se o glumačkoj školi koju je vodio René Simon kojem se Nathalie Baye obratila i zatražila da je primi. Nakon audicije to je i napravio te je tako Nathalie Baye ušla u svijet glume. Diplomirala je 1972. godine, kao druga najbolja glumica u svojoj klasi.

Sljedeći slučajan susret koji je usmjerio njenu karijeru zbio se 1973., kada je mislila da će biti kazališna glumica. Otišla je na ručak sa svojim agentom Sergeom Rousseauom. Njega je ubrzo nazvala Suzanne Schiffman, suradnica Françoisa Truffauta koja je s njim tada napisala scenarij za film “Američka noć”. Pitala ga je tko je ta djevojka i predložila mu da je dovede kod Truffauta na audiciju za film. Nathalie Baye je dobila ulogu, a “Američka noć” i danas se smatra, pored “400 udaraca”, najboljim filmom Francoisa Truffauta.

Kažemo joj kako film i moda imaju mnogo toga zajedničkog, prvenstveno glede kompetitivnosti. U oba ta posla česti su usponi i padovi, potrebno je mnogo strpljivosti i snalažljivosti da bi se uspjelo. Međutim, kroz taj primjer Nathalie Baye nam je opisala sebe kao sasvim drugačiju osobu. “Možda ću zvučati glupo, možda nećete vjerovati da sam iskrena, ali nisam kompetitivna osoba. Opsjednuta sam nekim stvarima, ima nekih stvari koje volim, dat ću vam jedan primjer. Recimo da mi ponude ulogu u dva filma. Priča prvog filma je sjajna, ali autori nemaju novca, dok mi se priča drugog filma baš i ne sviđa, ali autori imaju jako puno novca. Uvijek ću slušati svoje srce i odabrati prvi film. Trebam tu harmoniju u životu, ona je nužna, kada bih birala filmove na temelju pogrešnih razloga brzo bih se prestala baviti glumačkim poslom. Ne bih izdržala duže od tri, četiri godine. Strast je vrlo osjetljiva stvar i ako nisi oprezan, bilo da govorimo o glumi ili ljubavi, nećeš se osjećati ugodno”.

Strast ju je 1982. odvela u vezu s Johnnyjem Hallydayem, u to vrijeme najvećom francuskom rock’n’roll zvijezdom i glumcem koji je tada već imao iza sebe dva propala braka. Godine 1983. rodila im se kći Laura čije je prezime Smet jer je pravo ime Johnnyja Hallidaya Jean-Philippe Léo Smet. I kći je glumica, čak je prije četiri godine glumila s majkom u filmu “Čuvarice”. “Na sreću, imam jako dobar odnos sa svojom kćeri. Uvijek je to bio dobar odnos i kroz godine je takvim i ostao. Ona je postala majka divnog dječaka, a mi i dalje održavamo naš odnos i nemamo nikakvih problema. Naravno, kada je bila tinejdžerica imali smo rock’n’roll odnos, što ponekad zna biti problematično. No vrlo smo bliske, imamo partnerski odnos, ona povremeno dolazi kod mene, postavlja mi pitanja koja je zanimaju. Iako je sada odrasla, ima dijete, važno je da uvijek nađeš vremena posjećivati roditelje i tražiti odgovore na neka pitanja. I ja imam neka pitanja tako da na taj način jedna drugu podučavamo”, otkrila je Nathalie Baye.

Susret s Francoisom Truffautom donijela je Nathalie Baye, gotovo 30 godina kasnije, još jednu ulogu koju pamti cijeli život. Steven Spielberg tražio je francusku glumicu koja bi glumila majku Leonardu DiCapriju u filmu “Uhvati me ako možeš”. Kako je Truffaut glumio jednu od glavnih uloga u Spielbergovu filmu “Bliski susreti treće vrste” iz 1977., tako je upravo on sugerirao Spielbergu da angažira Nathalie Baye. Ona se samo smije na spomen tog filma i kaže kako su svi bili predivni na snimanju, i Spielberg i DiCaprio i Christopher Walken. Time je Nathalie Baye nastavila uspješnu karijeru koja je 2006. okrunjena četvrtim osvajanjem nagrade Cesar za glavnu žensku ulogu u filmu “Mali poručnik”.

Nathalie Baye stalno inzistira na slobodi izbora, što se vidi i po selekciji filmova u kojoj je glumila. Nikada je nije bilo strah raditi s mladim redateljima za koje je vjerovala da će jednog dana ostaviti trag, što se najbolje vidi na suradnji s redateljem Xavierom Dolanom. Dolan je imao samo 23 godine kada je Nathalie Baye pristala glumiti u njegovu filmu “U svakom slučaju, Laurence”, da bi četiri godina kasnije ponovo glumila u njegovu “Samo je kraj svijeta”. Za tu ulogu 2017. je bila nominirana za nagradu Cesar. Iako nemaju svi o Dolanu i njegovim filmovima jednako mišljenje, Nathalie Baye ga obožava. Kaže kako je na snimanju njegovih filmova uvijek vladala atmosfera uzajamnog poštovanja. “Dolan je vrlo velikodušan, briljantan je, ali je u isto vrijeme i krhka osoba. Često priča o svojoj mladosti, popularnom miljeu iz kojeg dolazi, nedostatku referenci. On je neizmjerno inteligentan i neizmjerno osjetljiv. Vrlo sam mu naklonjena. To je mladić koji je s 27 godina pisao scenarije, dijaloge, kreirao kostime, režirao, montirao i birao glazbu za film. Daroviti mogu neke ljude iznervirati, ali Dolan je duboko iskrena osoba. Snima filmove koje voli, a ne da bi impresionirao gledatelje”.

Nathalie Baye i Laura Smet, njezina kći, također glumica, u filmu ‘Čuvarice’. FOTO: Matias Indjic