U utorak ujutro u Cannesu je premijerno prikazan srpski film „Lost Country“ redatelja Vladimira Perišića u kojem je manjinski koproducent HAVC i kompanija „Kinorama“ Ankice Jurić Tilić. Film je prikazan u sekciji „Tjedan kritike“ (Semaine de la Critique) što je priličan uspjeh jer filmaši često kažu – bolje ti je da ti film prikažu u bočnoj sekciji festivala u Cannesu nego da ti se natječe na bilo kojem drugom festivalu. S obzirom na manjinski hrvatski udio, u filmu glume i hrvatski glumci Marija Škaričić i Duško Valentić, koji su prisustvovali premijeri u Cannesu, te Goran Navojec koji nije došao na Azurnu obalu.

Film opisuje događaje koji se odvijaju 1996. godine kada na izborima u Srbiji vladajuća stranka SPS Slobodana Miloševića biva poražena u velikim gradovima kao što su Beograd i Novi Sad, ali SPS ne priznaje poraz nakon čega kreće manipulacija prebrojenim glasovima. Glavni lik filma je 15-godišnji Stefan (Jovan Ginić) čija je majka (Jasna Đuričić) glasnogovornica vladajuće stranke. Kako rastu političke i društvene tenzije tako se Stefan, zbog političke pozicije svoje majke, nađe na udaru svojih školskih prijatelja. Majku i oca najbližeg prijatelja glume Marija Škaričić i Goran Navojec. Malo po malo biva odbačen, ali njegovu majku to previše ne brine, ona smatra da će njegove probleme riješiti tako da ga na neko vrijeme ostavi na selu kod bake i djeda kojeg glumi Duško Valentić. On to ne želi, vraća se u grad gdje sudjeluje u oporbenim demonstracijama ali to i dalje ne mijenja mišljenje njegovih prijatelja o njemu.

Vladimir Perišić zanimljiv je redatelj koji je studirao u Parizu, stekao prijatelje u filmskim krugovima, tako da su francuske kompanije većinski financirale ovaj film a koscenaristica na ovom filmu mu je, kao i na prvom „Obični ljudi“ iz 2008. godine, poznata francuska scenaristica i redateljica Alice Winocour čiji je pretposljednji film „Proksima“ igrao u hrvatskim kinima. Biti će zanimljivo čuti koliko autobiografskog ima u ovom filmu jer je Perišićeva majka Nada Popović-Perišić od 1994. do 1998. bila ministrica kulture u srpskoj vladi u vrijeme vladavine Slobodana Miloševića. Neovisno o stranačkoj pripadnosti, o njoj se najčešće govorilo kao o ministrici koja doista brine za kulturu u Srbiji i s vremenskim odmakom pohvalno se govori o njenom ministarskom radu. Primjerice, ona se zalagala za uvođenje poreza na turbo-folk glazbu, ali nije uspjela u tome.

Što se tiče filmova u konkurenciji za Zlatnu palmu, od njih 21 do sada ih je prikazano 11. Kao i svake godine, magazin Screen sastavi žiri od 12 članova, uglednih filmskih kritičara iz cijelog svijeta, koji ocjenjuju filmove ocjenama od nula do četiri. Po njima, najbolje ocijenjeni filmovi do sada su „Anatomy of a Fall“ francuske redateljice Justine Tiet i „May December“ poznatog američkog filmaša Todda Haynesa. Oba filma imaju prosječnu ocjenu tri. Slijede ih filmovi „The Zone of Interes“ britanskog redatelja Jonathana Glazera i „About Dry Grasses“ turskog redatelja Nuri Bilge Ceylana. Oba filma imaju prosječnu ocjenu 2,8.

U filmu „Anatomy of a Fall“ briljira njemačka glumica Sandra Hüller (na slici s redateljicom) koja glumi spisateljicu koja je optužena za umorstvo svog supruga koji je pao s tavana kuće u Francuskoj i preminuo. Kroz sudsku dramu opisuje se njen kompleksni lik, prolazi se kroz njihov brak u kojem imaju slabovidnog 11-godišnjeg sina, secira se njena biseksualnost, što rezultira izvrsnim filmom. U središtu drame Todda Haynesa „May December“ su dvije žene. Natalie Portman je Elizabeth, tv glumica koja istražuje Gracie Atherton-Yoo (Julianne Moore) koju će glumiti u novom projektu. Gracie je poznata jer je bila uhićena zbog veze s 13-godišnjakom koja je čak i neko vrijeme trajala, a sada je u braku te se sve čini sasvim normalnim. Što, naravno, nije.