Studentski centar Sveučilišta u Zagrebu već je niz godina u financijskim problemima, a pet godina u sanacijskom procesu kojem se još uvijek ne nazire kraj. Nova sanacijska uprava na čelu s Mirkom Bošnjakom pokušava pronaći rješenje za izlaz iz financijskog bezdana u kojemu se nalazi, a Kultura kao jedna od četiri poslovne jedinice već je godinama “na meti” uprava, pa tako i njegove, koja je s radom počela u travnju prošle godine. Prepucavanja i prepirke, a u posljednje vrijeme i otvoreni sukobi s voditeljicom Kulture SC-a Natašom Rajković, kulminirali su ovih dana najavom Sanacijskog vijeća i Uprave da će Kultura, za koju se tvrdi da izaziva samo dugove, postati jedna od službi te da neće biti među četiri poslovne jedinice SC-a. Voditeljica Kulture SC-a, redateljica i autorica Nataša Rajković, tu moguću odluku smatra iznimno lošom za poslovanje Kulture SC-a, a budućnost 44 zaposlenika Kulture upitnom.

Nataša Rajković rođena je 1966., a diplomirala je filozofiju i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radila je i kao dramaturg, ali prepoznata je po suradnji s Bobom Jelčićem na nizu inovativnih kazališnih projekata s kojima su proputovali svijet i za koje su dobili brojne nagrade. U njima uglavnom istražuju odnos stvarnosti i teatra, svjedočeći o krhkosti njihovih granica.

U intervjuu za Nacional Nataša Rajković upozorava na opasnu trenutačnu situaciju u Kulturi SC-a, ali nada se da će skori sastanak s ministrima kulture i znanosti te rektorom, uspjeti riješiti sadašnji vrlo težak status quo.

NACIONAL: Nedavno je gospodin Mirko Bošnjak, sanacijski upravitelj Studentskog centra Sveučilišta u Zagrebu, izričito rekao da se Kultura kao jedna od četiri poslovne jedinice SC-a neće ugasiti. Unatoč tome, ipak postoje naznake da će se to dogoditi?

Nije dobra situacija jer nije jasno definirano kakva je pozicija Kulture SC-a trenutačno i nastavlja se pritisak na nas kao zaposlenike Kulture. Imamo saznanja da se Kulturu želi degradirati u službu. To znači da je Kultura od 1957. godine funkcionirala kao jedna od djelatnosti SC-a, a sad bi mogla biti tek jedna od aktivnosti.

NACIONAL: Što to za vas znači?

To je isključivanje iz odlučivanja o radu cijele firme, znači i iz odluka koje se direktno odražavaju na realizaciju naših programa, što mislim da je loše jer je kultura vrlo javna aktivnost i izložena je sudu javnosti. Jedno je od lica SC-a i mislim da SC u Savskoj 25 ne bi imao smisla da nema upravo kulture jer, što ostaje – skladišta i restoran?

NACIONAL: Može li se onda nedavna izjava gospodina Bošnjaka protumačiti kao djelomično istinita, jer neće se Kultura ukinuti, ali neće biti tako značajna, spustit će se na niži rang, da to tako kažemo? Koliko je to vjerojatno?

O tome bi odluku trebalo donijeti Sanacijsko vijeće, ali do nas još nije došla informacija o tome kad će se ta sjednica održati i hoće li uopće. Cijelo vrijeme nove sanacijske uprave, dakle, malo više od godinu dana, Kultura se ne uključuje ni u kakvo odlučivanje, u funkcioniranje sustava. Očito se smatra da nije bitna, ali Kultura jest bitna. Iako se mi, dakle, ne uključujemo ni u kakve kolegije, sastanke, odluke, to bi sad ovom odlukom Sanacijskog vijeća moglo postati i formalno. Logično je i u interesu Studentskog centra da se suodlučuje o svim važnim stvarima, ali očito da nije sve tako kako bi trebalo biti.

NACIONAL: Sanacijska uprava uporno tvrdi da Kultura ne donosi profit, da samo trošite i vjerojatno se traži model da se riješi situacija. Hoćete li moći, kao i dosad, aplicirati za EU fondove kojima ste se u najvećoj mjeri financirali?

Ne znam, vjerojatno da, ali će nam se maksimalno otežati rad. I sad je već toliko teško raditi da se dovodi u pitanje smisao našeg rada, a bit će još gore. Jako je teško u takvim okolnostima kad ne znate što se događa, ne znate svoju sudbinu, fokusirano aplicirati na europske fondove. Mi smo onemogućeni u apliciranju i ovako jer nam je, primjerice, promjenom šifre onemogućen pristup apliciranju za sredstva HAVC-a od kojeg smo dosad dobivali pristojna sredstva. Da ne govorim o tome kako stalno moram slati očitovanja i objašnjenja za inače sasvim redovne aktivnosti i odluke, što sve jako usporava proces. U ovom trenutku zaista nismo sigurni hoćemo li moći sami aplicirati na fondove, a bez potpisa gospodina Bošnjaka ništa se ne može. Tako da ne znamo kakva nas budućnost čeka i ima li smisla trošiti sate i sate da bi se ispunilo sve te dokumente. Znamo da apliciranje na EU fondove nije nimalo jednostavno.

NACIONAL: Jesu li zaposlenici u strahu ili zabrinuti?

Najveći je problem u tome što je nejasna naša sudbina, a kad je nejasno, onda se nitko ne osjeća dobro. Po mome mišljenju, nije toliko prisutan strah od dobivanja otkaza, ali nije ni to lako imati “nad glavom”. Ali potpuno je neprihvatljivo da imate ljude u punoj radnoj snazi koji odlično rade svoj posao, koji su ga i dosad odlično radili, a dovedeni su u situaciju da ne znaju mogu li raditi ili ne. I za to odgovornima smatram ne samo Studentski centar, nego i sve one koje uporno obavještavamo o tome da se ovdje neprestano rade opstrukcije našeg rada! Ne možete ljudima ubijati volju za radom. Najvažnije je da žele raditi, da imaju volje. A u ovom trenutku mi ne znamo trebamo li krenuti aplicirati na natječaje EU fondova za svoje programe.

NACIONAL: Kad će se znati odluka o sudbini 44 zaposlenih u Kulturi SC-a?

Ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek prošlog je tjedna sazvala sastanak na kojem je okupila sve dionike – bivšeg ministra obrazovanja Pavu Barišića, rektora zagrebačkog sveučilišta Damira Borasa, sanacijskog upravitelja Mirka Bošnjaka i mene. Na sastanku je jasno rečeno da je kultura kao djelatnost i dalje u strategiji i planu Sveučilišta i Studentskog centra, pa se stoga nadam da je i sanacijski upravitelj razumio kako ne može proizvoljno odlučivati o javnom i kulturnom pogonu.NACIONAL: Bošnjak tvrdi da svoju djelatnost i plaće zaposlenika ne pokrivate vlastitim prihodima, koji su u 2016. iznosili oko 3,5 milijuna kuna. Je li to točno?

To je točno – i u čemu je problem? Koja kulturna institucija u Hrvatskoj “pokriva” troškove zaposlenika vlastitim prihodima? Poruka da nova sanacijska uprava očekuje da ćemo mi iz vlastitih prihoda financirati plaće zaposlenika je besmislica jer je kultura subvencionirana djelatnost i nigdje to nitko ne očekuje. A to govori uprava koja vlastitim prihodom ne može pokriti troškove restorana. Znamo što je hrana, a što je predstava. Jede li se svaki dan? Jede! A i dalje se ne pokrivaju troškovi. Kako će onda Kultura svoje troškove pokrivati? Zašto oni ili bilo koja druga poslovna jedinica ne pokrivaju vlastite troškove? Pokrivaju li uprava i administracija svoje troškove? To je osnovno pitanje. A kad smo kod prihoda, cijeli program koji proizvodimo “pokriven” je novcem Ministarstva kulture i znanosti, Grada Zagreba te velikim dijelom EU fondovima i međunarodnim institutima. Tim novcem proizvodimo program. Taj program SC ne košta ni kune, oni pokrivaju samo plaće zaposlenika i režije. Pritom, veliki dio zaposlenika današnje Kulture došao je u Poslovnu jedinicu Kultura jer su bili u sustavu, ali su prije radili u Prehrani ili nekoj drugoj jedinici. Treba, dakle, postaviti pitanje zašto nije problem što Prehrana ili netko drugi ne pokrivaju svoje troškove, već je jedini problem Kultura.

‘Zaposlenici su dovedeni u situaciju da ne znaju mogu li raditi ili ne. I za to odgovornima smatram i SC i sve koje uporno obavještavamo o tome da se ovdje rade opstrukcije našeg rada’

NACIONAL: Paranoično je da vas uprava proziva za troškove proizvodnje programa za koji uopće od njih ne dobivate novac. Hoćete li se obratiti nekome za pomoć?

To je oduvijek tako. Kad sam ja bila još honorarac, govorilo se da zaposlenici Prehrane mrze ove iz Kulture i tako dalje, zato što misle da oni, na primjer, plaćaju gostovanja umjetnika. A ta gostovanja, recimo, pokrivaju organizatori. Ali to vam je nerazumijevanje stvari, to se mora promijeniti.

NACIONAL: Kad ste počeli osjećati jači pritisak na svoj rad?

Otkad je došla nova sanacijska uprava, u travnju prošle godine. Bilo je pritisaka i prije kao i ideja da se Kultura ugasi, ali sad je to zaista došlo do točke koja dovodi u pitanje budućnost našeg poslovanja. Ali to je nevjerojatno jer imaju milijunske minuse u neki drugim službama, a oni su se uhvatili kulture, koja bi se po svim aktima i trebala financirati iz dobiti SC-a, odnosno poreza koje poslodavci plaćaju na angažman studenata preko student servisa.

NACIONAL: Dosta se raspravlja i o činjenici da studenti ne sudjeluju dovoljno u programima SC-a. Kako tvrdi Bošnjak, svega šest posto studenata gleda programe Kulture i u njima sudjeluje.

To su priče za malu djecu. To ne može biti točno jer ako mladi ljudi rade, onda mladi ljudi i gledaju. Takvi zaključci svode se na to da “ja nisam tamo ništa gledao pa ni drugi ne gledaju”. To ne mogu razumjeti. Morate znati da studenti Likovne akademije izlažu u prostorima Kulture SC-a, studenti Akademije dramske umjetnosti rade u našim prostorima ispite, prve predstave, diplomske ispite, sve. I studenti FER-a rade razne stvari ovdje, studenti svih profila koriste naše prostore jer je to mjesto u kojem studenti to mogu i trebaju raditi. Nemaju, i ne moraju, svi studenti imati interesa za kulturu, ali to ne znači da treba eliminirati one koji imaju. Isto tako, tu se često miješaju pojmovi kulture i zabave. Brucošijade i slično se ionako održavaju u našim prostorima, a kada govorimo o kulturi, nije riječ o tim stvarima.

NACIONAL: Ako dođe do odluke o “degradiranju” Kulture SC-a, koje ćete akcije poduzeti?

To je puno šire od našeg pitanja. Riječ je o pogonu koji postoji od 1957. godine, koji je osnovan s idejom da bude kulturni centar, a čovjek koji je to osmislio ima spomenik u Zagrebu i zove se Većeslav Holjevac, bivši gradonačelnik. Imao je viziju – svi pričaju o zlatnim vremenima Teatra ITD, a ta zlatna vremena dogodila su se baš zato što je sve to tako osmišljeno. Ova vremena, od 2000-ih naovamo, predstavljaju pozicioniranje, dakle čak nije ni repozicioniranje, Teatra ITD na europskoj mapi. To ITD u zlatnim vremenima nije imao, a danas apsolutno ima. ITD je bio važan u Jugoslaviji za cijelu bivšu državu jer su tada u ITD dolazile stvari sa zapada i vrlo kvalitetno se radilo, ali za pozicioniranje u inozemstvu važnije su 2000-e godine. Teatar ITD bio je prvi u Hrvatskoj čija je predstava gostovala na bečkom festivalu Wiener Festwochen. To pozicioniranje, umrežavanje, direktno je proizvelo odnose vezane za EU fondove koje danas koristimo. Kad to jednom rastrgate, teško možete vratiti na staro. Ta naša povijest je jako interesantna, ali ne samo kao povijest prostora, već kao sadržaj koji se tu proizvodio i koji se proizvodi.

NACIONAL: Je li istina, o čemu je Nacional i pisao, da se Uprava miješa u poslovanje, da vam priječi pristup EU fondovima, da se šalju dopisi EU institucijama i fondovima, čime se dovodi u pitanje vaše poslovanje? Što vi možete u tom slučaju napraviti?

Da, riječ je zaista o jednoj neviđenoj opstrukciji rada. Za svaki naš potez ili aktivnost, koliko god normalni bili za funkcioniranje kulture, dolazi zahtjev za očitovanje, dopis na koji se mora dati objašnjenje, a pismo koje je gospodin Bošnjak poslao Bertie Ambach, glavnoj koordinatorici europskog projekta APAP – Performing Europe i APAP 2020, u kojem se optužuje Ministarstvo kulture, EU partnere i suradnicu za PR za pronevjeru sredstava i “pranje novca” u europskim projektima na koje Kultura SC-a već godinama uspješno aplicira, ne mogu ni komentirati. Mogu se samo nadati da se to neće ponoviti. Uz tu opstrukciju rada, ti si cijelo vrijeme pod rokovima, što stvara dodatni stres na ionako tešku situaciju u kojoj radimo. Dolaze nam umjetnici, organiziraju se festivali, ništa nije stalo, a moramo se baviti ovakvim stvarima. Zbog takve situacije zaista cijeli program za iduću godinu dolazi u pitanje i ključno je definiranje našeg statusa. Jer, kao što sam rekla, predstoji težak period apliciranja na EU fondove. Dobili smo i od drugog velikog fonda dva i pol milijuna eura pa se mora dogovoriti hodogram, svi konkretni koraci. Zato moramo status riješiti što prije, da znamo kako stojimo.

NACIONAL: Mislite li da uprava želi podijeliti otkaze svima iz Kulture?

Velikoj većini, vjerojatno.