Objavljeno u Nacionalu br. 363, 2002-10-30

Hrvatski biskupi odlučili su smijeniti Bozanića s mjesta predsjednika Hrvatske biskupske konferencije, ali je Vatikan beskompromisnom intervencijom to spriječio

Zagrebački nadbiskup Josip Bozanić izabran je i drugi put za predsjednika Hrvatske biskupske konferencije tek nakon energične intervencije Vatikana, doznao je Nacional iz dva izvora bliska vrhu Katoličke crkve. Zbog toga se do samog početka redovitog jesenskog zasjedanja Hrvatske biskupske konferencije, koje je od 20. do 23. listopada održano na Krku, između Kaptola i Vatikana odvijala grozničava diplomatska aktivnost. Do Svete Stolice došle su informacije da je većina biskupa odlučila da za mjesto predsjednika Hrvatske biskupske konferencije, umjesto zagrebačkog nadbiskupa Josipa Bozanića, predloži nadbiskupa splitsko-makarskog Marina Barišića ili nadbiskupa riječkog Ivana Devčića. Dio crkvene hijerarhije, pod ideološkim i političkim patronatom biskupa gospićko-senjskog Mile Bogovića, biskupa požeškog Antuna Škvorčevića i biskupa dubrovačkog Želimira Puljića te “dalmatinske skupine” kojoj pripadaju šibenski biskup Ante Ivas, splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić, biskup hvarski Slobodan Štambuk te vojni ordinarij Juraj Jezerinac, već je dugo nezadovoljna političkim i pastoralnim djelovanjem nadbiskupa Bozanića. Stoga je željela na mjesto prvoga među jednakima u Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj postaviti biskupa po vlastitim političkim i vjerskim kriterijima. Vatikan je, međutim, beskompromisnom intervencijom spriječio promjenu na vrhu i degradaciju zagrebačkog nadbiskupa: apostolski nuncij u Hrvatskoj msgr. dr. Giulio Einaudi prenio je biskupima odluku Svete Stolice da će nadbiskup Bozanić nastaviti obnašati dužnost predsjednika HBK. Iako uvrijeđeni i nezadovoljni, biskupi su pokorno poslušali nalog iz Rima: suprotno svojoj volji ipak su dali svoj glas za nadbiskupa Bozanića. Kako njegov izbor ne bi došao u pitanje, u Vatikanu je odlučeno da nadbiskup Bozanić neće imati protukandidata. Da Sveta Stolica ništa nije željela prepustiti slučaju, pokazuje i to što je vatikanski veleposlanik Giulio Einaudi sjedio na Krku sve dok nije završeno glasovanje i dok nadbiskup Bozanić nije i službeno proglašen predsjednikom HBK.

Prošlog tjedna zagrebački nadbiskup Josip Bozanić izabran je po drugi put za predsjednika Hrvatske biskupske konferencije, no iza kulisa biskupskog zasjedanja odvijala se prava drama Kako Bozanićev izbor ne bi došao u pitanje Vatikan je odlučio da neće imati protukandidata, a sve je nadgledao vatikanski veleposlanik Giulio Einaudi Vatikan je inzistirao na Bozanićevu opstanku jer smatra da je on posljednja prepreka širenju utjecaja rigidnih antieuropski orijentiranih hrvatskih biskupa koji su ga željeli smijenitiInzistiranje na ostanku nadbiskupa Bozanića pokazalo se opravdanim već za zasjedanja na Krku. On je uz pomoć msgr. Einaudija uspio spriječiti donošenje još tvrđe biskupske izjave u kojoj bi se posve izravno osudile sadašnja vlast i međunarodna zajednica. To bi još više zaoštrilo odnose u društvu, a dalo bi povoda oporbenim strankama da ponovno, kao svojedobno nakon Porečke izjave, ustvrde kako Crkva dijeli njihova politička stajališta. Time bi se Crkva još jednom sama bacila u naručje desnice. Nadbiskup Bozanić i veleposlanik Einaudi ipak su morali pristati na ustupke pa je, među ostalim, u Izjavi ostala i osuda međunarodnih i domaćih sudova koji, po mišljenju biskupa, izjednačavaju agresora i žrtvu. Time se, dakako, Crkva na način koji je nepoznat u civiliziranom svijetu uplela u djelovanje pravosuđa i pravne države.

Odluka Vatikana da nadbiskup Bozanić ostane na mjestu predsjednika HBK dovela je vrh Katoličke crkve u Hrvatskoj u vrlo neugodnu situaciju: istodobno dok optužuju Račanovu vladu da je produžena ruka mračnih sila iz inozemstva te da zbog pritisaka izvana nije kadra braniti nacionalne interese, biskupi su bespogovorno izvršili diktat Rima. Kad se zna da su i glavne oporbene stranke pod sve većim pritiskom političkih partnera iz inozemstva te da zbog toga odustaju od tvrdih stajališta u slučaju Bobetko, optužbe Crkve i opozicije o sluganstvu vladajuće koalicije prema svijetu doista su potpuno apsurdne i nemoralne.

Vatikan je odlučio da nadbiskup Bozanić ostane još jedan mandat od pet godina na mjestu predsjednika HBK ponajprije iz političkih razloga. Sveta Stolica je željela da Bozanić nastavi započete crkvene reforme, restrukturiranje i modernizaciju HBK, a nije htjela dopustiti niti da se dovede u pitanje njegova funkcija potpredsjednika Europskog vijeća biskupskih konferencija. No presudila je procjena Vatikana da je upravo Bozanić jamstvo da će Kaptol dosljedno provoditi proeuropsku politiku Svete Stolice i uvjerenje Rima da je on, kao europski orijentiran svećenik, posljednja prepreka širenju pogubnog utjecaja politički rigidnih i antieuropski orijentiranih biskupa. Diplomacije EU i SAD-a uvjerile su Vatikan da je još jedino nadbiskup Bozanić u stanju obuzdati dio crkvene hijerarhije u Hrvatskoj koji se zalaže za prekid suradnje s Međunarodnim sudom za ratne zločine u Haagu i izolaciju Hrvatske.

Na Kaptolu dijele uvjerenje da je Bozanić ostao predsjednik HBK i u drugom mandatu samo zahvaljujući turbulentnim političkim prilikama u Hrvatskoj: s mnogo gorčine zaključuje se da je i Katolička crkva u Hrvatskoj postala žrtvom pritisaka međunarodne zajednice. Dio crkvene hijerarhije svjestan je da je Vatikan zahtijevao da Bozanić nastavi obnašati dužnost predsjednika HBK jer ga u diplomatskim krugovima u Zagrebu, Bruxellesu, Washingtonu i Rimu, za razliku od većine ostalih biskupa, smatraju umjerenim, proeuropski i demokratski orijentiranim svećenikom. Europski i američki diplomati zgražaju se zbog toga što se veći dio klera u Hrvatskoj nedopustivo upliće u politički život i promovira rigidna antieuropska i antidemokratska stajališta. Više diplomatskih predstavnika u Zagrebu ustvrdilo je da u Europi ne postoji ništa slično crkvenoj hijerarhiji u Hrvatskoj: nigdje se Crkva, i još na takav način, ne upliće u politiku. Njemački veleposlanik Gerhardt Weiss u intervjuu Jutarnjem listu začudio se ponašanju vodećih ljudi Crkve, čime je samo artikulirao raspoloženje diplomatskog zbora u Zagrebu.

“Osobe koje predstavljaju Crkvu trebale bi ratne zločine vrednovati na temelju samo jedne etike, a presudna etička norma ovdje glasi: ‘ne ubij’. To je jedna od deset Božjih zapovijedi. U slučaju zločina počinjenih u akciji Medački džep riječ je o ubojstvima ljudi iz neposredne blizine, vezanju za automobile i mučenje do smrti”, istakao je Weiss.

Odluka Vatikana da nadbiskup Bozanić ostane na čelu Katoličke crkve u Hrvatskoj još je jedan dokaz da diplomacija Svete Stolice vodi računa o stajalištima EU i SAD-a. Procjenjuje se da su Angelo Sodano i tajnik Svete Stolice za odnose s državama Jean-Louis Tauran uvažili upozorenja EU od prije godinu dana da “dio katoličkog klera stvara antieuropsku histeriju optužujući međunarodnu zajednicu na čelu s EU i SAD-om da kuje zavjeru protiv Hrvatske”. U Vatikanu su se suglasili s ocjenama EU i SAD-a da je nemoguće dopustiti promjene na vrhu Katoličke crkve u Hrvatskoj koje bi još više ojačale snage koje javno optužuju predstavnike međunarodne zajednice “da su povezani s unutarnjim neprijateljem te da zajedničkim naporima žele srušiti hrvatsku državu”.

U Poljskoj je nedavno konzervativni kardinal Glemp pozvao građane da više ne financiraju emitiranje programa Radio Marije jer je promovirala antieuropska stajališta. Čak je osnovao novi Radio Josip koji emitira posve drukčije poruke i smjestio ga u prostorima Varšavske nadbiskupije.

Prije godinu dana neki crkveni velikodostojnici bili su uvjereni da demarš EU neće nimalo utjecati na crkvenu nomenklaturu. Tvrdili su da Vatikan zapravo nema sredstava da promijeni ponašanje biskupa. Ponovni izbor nadbiskupa Bozanića za predsjednika HBK pokazuje da takve tvrdnje nisu bile točne. Sveta Stolica jasno je pokazala da biskupi s rigidnim političkim opredjeljenjima nemaju šanse za napredak u karijeri, za razliku od nadbiskupa Bozanića kojemu se smiješi kardinalski šešir.

Sukobi vrha Katoličke crkve u Hrvatskoj s demokratski izabranom vlašću i međunarodnim institucijama logična su posljedica toga što hrvatska crkvena hijerarhija nije uspjela pronaći pravo mjesto Crkve u demokratskom društvu. Dio visokog klera i dalje želi imati povlašteno mjesto u društvu i posebno političko poslanje izvan okvira zadanih demokratskim pravilima ponašanja. No nakon sloma socijalizma, demokratskih promjena i uspostave neovisne i demokratske Hrvatske uloga crkvene nomenklature bitno se izmijenila: ona više nije ekskluzivni branitelj nacionalnog identiteta, a izgubila je i svog glavnog političkog protivnika jer su komunisti zbrisani s političke scene. Veći dio crkvene nomenklature nije se mogao pomiriti s novonastalim okolnostima niti se znao prilagoditi novoj situaciji pa je ostao zarobljenik starih političkih i ideoloških klišea. Nakon izbornog sloma HDZ-a vrh Katoličke crkve prepoznao je da su birači izrekli negativnu ocjenu i o njegovu dotadašnjem političkom angažmanu, kad se potpuno slizao s HDZ-ovom vlašću. Kako bi obranila tada stečenu, povlaštenu političku i materijalnu poziciju i opravdala želju za ponovnim političkim angažmanom, crkvena hijerarhija izmislila je da se u Hrvatskoj obnavlja komunizam. Takve tvrdnje izazivaju podsmijeh i zgražanje diplomatskih promatrača u Zagrebu. No to je samo alibi za ponovni politički angažman. Crkvena hijerarhija pokušava uvjeriti vjernike i javnost da jedino ona, na temelju povijesnog iskustva, umije obraniti zemlju od komunista i vanjskih neprijatelja. Tu je poziciju Crkve najbolje objasnio biskup gospićko-senjski Mile Bogović koji je u jednom intervju ustvrdio “da je svjetska politika uvijek bila sklonija komunistima jer je zajedno s njima nakon svjetskih ratova dijelila pravdu. Ne treba jadikovati što su se vratila stara komunistička vremena jer sada i mi mnogo više nego prije možemo svojim idejama utjecati na stvaranje javnog mnijenja.” Nadbiskup Bozanić također je ustvrdio da je komunizam preživio i ugrožava prava vjernika, a Adalbert Rebić, profesor biblijskih znanosti na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, izjavio je da je sve ono što se sada događa “nastavak onoga što se zbivalo na ovim prostorima za vrijeme komunizma”.

Svatko tko se pokušava suprotstaviti takvim konstrukcijama ili kritički promišlja novu poziciju Crkve, odmah se nađe na udaru crkvene hijerarhije, ponajprije Glasa Koncila, koji se uglavnom ne brani argumentima nego ideološkim diskvalifikacijama. Agresivnim nastupom dio crkvene hijerarhije uzima si za pravo da bude apsolutni društveni arbitar, ali za sebe traži povlaštenu poziciju izuzetu od odgovornosti. Stoga nije ni čudno što se u diplomatskim krugovima u Zagrebu smatra da se crkvena hijerarhija opredijelila za nedopustivo i opasno političko djelovanje, a ne za evangelizam i ekumenizam. Upravo zbog svog političkog angažmana i zbog iskakanja izvan djelokruga vjerskog poslanja, djelovanje Crkve mora se prosuđivati političkim kriterijima. Izbor nadbiskupa Bozanića za predsjednika HBK te bitka oko sadržaja Izjave HBK u prvom su redu politički događaji, a ne pitanje njenog unutarnjeg, vjerskog poslanja. Stoga su i predmet političkih analiza i spekulacija. A da su te odluke ponajprije motivirane političkim kriterijima, potvrđuje i to što je upravo Vatikan, isključivo iz političkih razloga, inzistirao na tome da nadbiskup Bozanić dobije još jedan mandat, a da Izjava HBK ne bude dokraja desničarski politički pamflet.

POZIV VATIKANA MESIĆU
Još jedna pljuska rigidnoj skupini katoličkih biskupa

Sveta Stolica ovih je dana odvalila još jednu političku pljusku rigidnoj, antidemokratskoj skupini katoličkih biskupa: pozvala je njihova najvećeg političkog protivnika, predsjednika Stipu Mesića, u posjet Rimu. I još mu je ukazala čast da borom iz Hrvatske ukrasi Trg svetog Petra u Rimu te s dvadesetak borova unutrašnjost Vatikana. Vatikan je tim činom pružio javnu podrškuu proeuropskoj, demokratskoj politici predsjednika Mesića, njegovu zalaganju za poštovanje pravne države i preuzetih međunarodnih obveza. Dakle, svemu onomu čemu se protivi skupina biskupa radikalno desne političke provenijencije. Time je ujedno Sveta Stolica odaslala jasnu poruku građanima i vjernicima u Hrvatskoj.

Biskupi koji su željeli smijeniti nadbiskupa Bozanića s mjesta predsjednika Hrvatske biskupske konferencije

1. Mile Bogović, biskup gospićko-senjski
2. Antun Škvorčević, biskup požeški
3. Želimir Puljić, biskup dubrovački
4. Juraj Jezerinac, vojni ordinarij
5. Ante Ivas, biskup šibenski
6. Marin Barišić, nadbiskup splitsko-makarski
7. Slobodan Štambuk, biskup hvarski

Biskupi koji su podržali odluku Vatikana da nadbiskup Bozanić ostane i u drugom mandatu predsjednik HBK
1. Marko Culej, biskup varaždinski
2. Ivan Devčić, nadbiskup riječki
3. Ivan Prenđa, nadbiskup zadarski
4. Marin Srakić, biskup đakovački i srijemski
5. Slavimir Miklovž, vladika križevački
6. Ivan Milovan, biskup porečko-pulski
7. Vlado Košić, pomoćni biskup zagrebački
8. Josip Mrzljak, pomoćni biskup zagrebački
9. Đuro Gašparović, pomoćni biskup đakovački i srijemski
10. Đuro Hranić, pomoćni biskup đakovački i srijemski
11. Valter Župan, biskup krčki