Hrvatska slikarica Nasta (Jerka Hermina Ljubica) Rojc rođena je 6. studenog 1883. godine u Bjelovaru, gdje je njen otac Milan Rojc (odvjetnik, političar, publicist) u Gudovcu kupio staru vojničku kuću (imanje Rojčevo). U mladosti je bila boležljiva, ali i vrlo nemirnog, nekonvencionalnog duha. Prekinula je školovanje u samostanu uršulinki u Varaždinu, te završava realnu gimnaziju, a u slikarstvo ju uvodi budući muž Branimir Šenoa.

Pohađala je privatnu slikarsku školu Otona Ivekovića u Zagrebu, ali i umjetničke škole u Beču, Münchenu i Dachau. Nakon putovanja po Engleskoj, gdje upoznaje Alexandrinu Mariu Onslow, 1925. rastaje se od Branka Šenoe. Alexandrina Maria Onslow bila je Nastina velika ljubav, što je naravno odjeknulo u moralističkim krugovima u Zagrebu. Nasta se ogovaranjima dobro nosila, zapravo nije ju bilo briga.

Alexandrina Maria Onslow bila je engleska medicinska sestra koja je sa srpskom vojskom prošla Solunski front u Prvom svjetskom ratu. Nasta je napisala životopis, a u Hrvatskoj reviji objavljivala je u nastavcima dnevnik o svom boravku u Engleskoj pod nazivom “Moja pisma iz Engleske”.

S bivšim mužem Brankom Šenoom ostala je u prijateljskim odnosima. Oboje su sudjelovali na izložbi povodom pola vijeka hrvatske umjetnosti u Domu likovnih umjetnosti kralja Petra I. u Zagrebu 1938., godinu dana prije Brankove smrti.

Nasta Rojc bila je jedna je od najvećih hrvatskih slikarica, posebno se istakla u portretima i autoportretima, ali i u pejzažnom slikarstvu. Najproduktivnije razdoblje njenog stvaralaštva bile su 20. i 30. godine 20. stoljeća, ali nakon smrti bivšeg muža Branka Šenoe tek se povremeno bavi slikarstvom.